Kreator thrashirali usred Zagreba! (2009)

Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Boogaloo / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 10.02.2009
Broj posjetitelja: 1000
Cijena ulaznice: 24,00€

Legende njemačkog thrash metala koje slišete na ime Kreator početkom 2009. ponovno napadaju Europu. Posljednjih su godina već nekoliko puta svirali na sunčanoj strani Alpa, pa ste ih do sada mogli vidjeti u Ljubljani, u Tolminu na festivalu Metal Camp, a dan nakon zagrebačkog koncerta i u mariborskom Štuku. Kreator je bend koji je osamdesetih, u iznimno jakoj njemačkoj thrash sceni, pomogao definirati žanr, a kultnim albumima Endless Pain, Pleasure to Kill i Extreme Aggression osvojio je mnoštvo vjernih fanova. S godinama i novim albumima Nijemci nisu izgubili ni mrvicu oštrine, dapače, neprestanim sviranjem uživo osvajaju sve nove i nove obožavatelje.

Prije mjesec dana Kreator su izdali svoj već dvanaesti studijski album, treći u ovom tisućljeću, nazvan Hordes of Chaos.  Na turneji Chaos over Europe, koja prati album, podržavaju ih žanrovski prilično raznoliki bendovi kao predgrupe: Emergency Gate, Elevetie i Caliban.

Bend koji je otvorio koncert u zagrebačkom klubu Bogaloo dolazi iz Bavarske. Nastup su započeli prije osam, u vrijeme kad je publika još bila ispred kluba, a dvorana prilično prazna, pa je malo zakasnila i rockline ekipica. Nekoliko desetaka glava ispod pozornice i još desetak onih koji su se skrivali po kutovima dvorane gledalo je nastup otvaratelja večeri. Emergency Gate metal sceni ne donose apsolutno ništa novo. Njihova je glazba mješavina melodičnog power metala s povremeno tvrđim rifovima, tvrdog growl vokala koji se potom pretvara u pjevni refren s čistim vokalom. Već su me na prvoj odsviranoj skladbi Emergency Gate asocirali na (nove) In Flames, a do kraja nastupa tu su tezu samo još učvrstili. Zanimljiviji od njihove glazbe je njihov izgled. Tako je vokalist Matthias Kupka, inače i bivši član poznatijih zemljaka Suidakra, odskakao svojom kratkom plavom frizurom i snježnobijelom košuljom koja je blistala već s pozornice, a kamoli na njegovu pohodu kroz dvoranu, kad je skočio s pozornice i prošetao do mikserskog pulta i natrag. Zašto, zna samo on. Njihov nastup nije bio ni u kojem pogledu ništa posebno, pa su bili samo i isključivo prosječan uvod u nastavak koncertne večeri.

Švicarci Eleveitie, iako djeluju tek od 2002., poznatiji su bend na metal karti od svojih prethodnika na pozornici. Tako se ispod pozornice okupila i prilično veća skupina posjetitelja koji su došli poslušati njihovu verziju tvrdog folk metala, koji je posljednjih godina postao jako popularan, osobito među mlađom ciljanom publikom. Djelomična upoznatost publike bila je vidljiva kad je nekoliko fanova tijekom koncerta visoko u zrak podiglo švicarsku zastavu. Tvrdi rifovi i hrapavi growl vokal njihovu glazbu jako približavaju smjernicama novog melodeath metala, ali violina, lira, piščal i povremeno višeglasno pjevanje proširuju spektar odsvirane glazbe i pomiču je bliže folk nego melodeath metal žanru. Pravi orkestar na pozornici, koji se sastoji od osam članova, među kojima su i dvije žene, vodi Chrigel Glanzmann, vokalist i osnivač benda, koji je sa svojim dreadlocksima do kraja leđa, unatoč djelomičnoj ćelavosti, strahopoštovan na pogled i zaista pravi leader na pozornici. Kad nije zauzet pjevanjem, u ruke uzme piščal i zajedno s ostala dva za folk karakteristična instrumenta brzom tempu i tvrdoj glazbi dodaje nešto nježniji i pjevniji izraz, koji posebno izbija na površinu u često višeglasnim refrenima, u kojima mu pomažu obje nježnije predstavnice u bendu. U nastupu duljem od pola sata dosta je posjetitelja, osobito onih u prvim redovima, zasigurno došlo na svoje. Unatoč žanrovski prilično izdvojenom stilu, bio je to relativno solidan nastup.

Caliban, bend iz zapadne Njemačke, bio je posljednje zagrijavanje pred nastup večeri. Peteročlana postava na pozornici je pokazala svoje poimanje metala i obukla ga u nekakvu emo metalcore verziju sa karakterističnim brzim gitarama, promjenjivim tempom i naravno hrapavim vokalom. Dosta velik utjecaj momci crpe iz nu metala, gitarist je tako izgledao kao tipičan član RATM-a/Limp Bizkita. Za sviranje su dobili više od pola sata, a uz vokalistovo nagovaranje i metalcore koji to jednostavno zove, prvi su te večeri postigli mosh pit ispod pozornice.  Zbog nadolazeće Kreator oluje dvorana se u vrijeme njihova nastupa već dodobra napunila, headbangeanja i energije bilo je puno, no svejedno mislim da bend njihova žanra više pripada u neku tinejdžersku okolinu nego na koncert thrash metal legendi.

Što je njemački stroj uopće počeo tutnjati, atmosfera u dvorani bila je već odlična. Dvorana je bila jako puna, teško bih rekao rasprodana, ali gužva je svakako bila i straga, a kamoli u prvim redovima, gdje su se mladi momci već prije nastupa guraju i bore za što bolji headbangerski kutak što bliže Mileu & Co. “Kreator, Kreator”, odjekivalo je iz stotina grla kad je počelo. Najprije s puštenim introm, inače uvodom s albuma Pleasure to Kill. Odmah po završetku na pozornicu su ukoračile zvijezde večeri, svaki je prihvatio svoj instrument i sasvim ozbiljno je počelo, s naslovnom skladbom novoizdanog albuma. Ruke u zraku i zajedničko pjevanje refrena značili su da se većina posjetitelja za koncert pripremila slušajući novi album, izdan tek četiri tjedna prije nastupa.

U pozadini pozornice, iznad bubnjarskog seta Jürgena Reila, uz Mille Petrozzu jedinog preostalog originalnog člana postave, nadvio se veliki ekran na kojem su se tijekom cijelog nastupa prikazivale fotografije iz svih razdoblja benda, neki videi i ostale fotografije koje su na ovaj ili onaj način povezane s njihovom karijerom – tako nije manjkalo ni mnoštva tipičnih Kreator fotografija – mračnih, pesimističnih i ispunjenih mržnjom.  Pored ekrana su s obje strane visjele nekakve zavjese u crvenoj boji, boji krvi, koju Kreatori toliko vole.

Novi album predstavili su sa samo četiri komada, puno manje nego što bi se inače očekivalo. Kao što je već rečeno, odziv publike bio je jako dobar, rekao bih čak da je atmosfera, primjerice, tijekom skladbe Amok Run bila najbolja gledano na cijeli nastup. Set lista se osim tih komada sastojala i od nekoliko drugih naslovnih skladbi dosadašnjih albuma, a potpuno su izostavljeni neki albumi iz druge polovice devedesetih, koji ionako vrijede za one malo manje uspješne.

Miland “Mile” Petrozza – osnivački član, jedini koji je prisutan na svim Kreator albumima i prije svega veliki frontmen. Koliko je velik, svjedoči već činjenica da je publika skandirala njegovo ime još prije nego što joj se prvi put obratio (prije skladbe Extreme Agression). Svaki put kad bi se obratio publici, pozvao ju je na mosh pit, što se onda u idućem komadu naravno i ostvarilo. Činjenica je, međutim, da je Mileov glas uživo bio prilično hrapaviji i grlen od onoga na studijskim snimkama. Čemu to pripisati, ne znam, samo trenutnom stanju odnosno lošem danu ili pak radu producenta koji je Mileov glas umjetno popravio na albumu. Nastup benda kao cjeline bio je odličan, praktično bez greške, a svoje su dodali i odgovorni za mikserski pult, koji su se pobrinuli da zvuk bude jako dobar. Možda se na trenutke premalo čulo gitare, osobito kad je bilo riječi o solažama, jer ih je ritam sekcija nadglasala.

Vrhunac je nastup dosegnuo bisom, nakon kratke stanke Nijemci su se brzo vratili na pozornicu, a dug Mileov govor postigao je željeni učinak – potpunu ekstazu u dvorani. Nešto takvo doživiš vrlo rijetko, sudjelovanje apsolutno svih prisutnih, naime, obično su tako aktivni samo oni u prvim redovima, a ovaj put njihova se energija preselila među sve nazočne. Flag of Hate se bez očitog kraja pretvorio u Tormentor, headbanganje je dosegnulo vrhunac, a nakon podjele suvenira među fanove Kreator su se (prebrzo) oprostili s pozornice. Upravo posljednja dva komada, izdana na drugom odnosno prvom albumu (1985. i 1986.), dokaz su da Kreator više-manje još uvijek ulažu na svoje starije komade, još iz vremena kad su svirali old school thrash metal i oduševljavali tadašnju mladež.

Što dodati? Kreator su unatoč tome što su na sceni već više od 25 godina prava koncertna atrakcija kojoj se zub vremena nije ni najmanje približio, i bend koji prema viđenom zaista dočarava pravo thrash metalsko slavlje. Jedina loša točka večeri bile su predgrupe, koje općenito gledano nisu preddobro obavile zadatak koji im je bio dan.

fotografije: Aleš Podbrežnik

Setlista

1. Intro / Choir of the Damned 2. Chordes of Chaos 3. Warcurse 4. Extreme Aggression 5. Phobia 6. Voices of the Dead 7. Enemy of God 8. Destroy What Destroys You 9. Pleasure to Kill 10. People of the Lie 11. Coma of Souls 12. The Patriarch 13. Violent Revolution 14. Terrible Certainty 15. Betrayer —dodatak I. 16. Amok Run 17. Riot of Violence —dodatak II.— 18. Flag of Hate 19. Tormentor

Galerija slika