Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Jerneja Jerak
Mjesto: Ljubljana / Križanke / Slovenija
Datum koncerta: 16.05.2014
Broj posjetitelja: 3300
Laibach stroj ne staje. Novi album, nova turneja, nova ambalaža stare provjerene i isprobane, visokoučinkovite recepture. Od ovogodišnjeg ožujka pa kroz travanj Laibach su bili na drugom dijelu europske turneje, zatim su napravili kraću stanku i krenuli na mini balkansku turneju sve do bugarske Sofije, u sklopu koje su ponovno posjetili i slovensku prijestolnicu Ljubljanu. 3.400 ljudi? Možda koji stotinjak ili najviše dvjesto manje. Dakle, rasprodane Križanke. Ovaj put s »regularnim« brojem.
Album »Spectre« i naslov turneje »Učinite mi ovu zemlju opet opuštenom«! Za Laibach zasigurno album koji se pojedincu brzo uvuče pod kožu, privlačno »diskoidan«, možemo reći da je u Laibach artizmu zasigurno riječ o pop trenutku grupe. Naravno, sadržaj ovogodišnje ambalaže opet se odmah prepoznaje po svojoj tipskoj sadržini! Zove se jedinstveni »Laibachizam«.
Dva sata s usputnom dvadesetminutnom stankom. Šou opterećen bogatim vizualnim kulisama i tipičnom igrom reflektora, karakterističnom za Laibach koncerte. Prostrana pozornica! Učinak hipnoze funkcionirao je savršeno. Kao pravi urok! Postava za izvedbu nove produkcije, novog umjetničkog preodijevanja Laibach, za »Duh Laibacha« (Spectre of Laibach) dakle glasi: Milan Fras (vokal), Mina Špiler (vokal, sintesajzer), Janez Gabrič (bubnjevi), Luka Jamnik (sintesajzer) i novajlija u ekipi Rok Lopatič (sintesajzer), kojeg su mnogi upoznali zbog njegova djelovanja u Leeloojamais. Ne smijemo zaobići doprinos »zakulisnih metoda« vječnog vizionara perpetualne promjene glazbenog tijela Laibach Ivana Novaka (osvjetljenje, projekcije).
Ljudi su prije koncerta stvorili dvije izvanredne kolone, dok ih je samo polako gutalo jedino ulazno i vječno usko grlo prizorišta. Prva kolona vijugala je iza zavoja pokraj SAZU-a pa natrag prema lokalu Zlata Ladjica, druga je nastajala u smjeru Aškerčeve. Ludo je današnje zanimanje masa za Laibach. I to je dobro. Laibach napokon žanju i u domovini ono što su prije dobrih trideset godina počeli sijati. Horde u crnom polako su osvajale Križanke!
U prvom dijelu Laibach su izvodili novo studijsko ostvarenje »Spectre«. Vokalno kontrastiranje legendarnog Milana Frasa – prve ikone Laibach, u kombinaciji s Minom Špiler, i dalje je u savršenoj simbiozi. Kontrast prepoznatljivog Frasovog »mračnjaštva« uravnoteženog melodičnim, slatkim, ali autoritativnim pristupom Mine Špiler, koja povremeno asocira čak i na nijanse sličnosti s Debbie Harry (Blondie), provjereno djeluje! Tu je kinetika uzorkovanja prepoznatljivih figura industrijske elektronike nemilosrdnog Laibach stroja u vezi Jamnik – Lopatič, potpomognuta čvrstim i precizno odmjerenim udarcima Janeza Gabriča. Kvintet je složno i igrajući po principu uigrane rutine dobro proučenog scenarija u prvih pedeset minuta obradio novi album »Spectre«, koji je zaključila Resistance Is Futile. Provokacija smjese parola i dokumentaraca smisleno povezanih s porukom novog albuma o propadanju malih na račun kapitala, koji je u rukama najmoćnijih i najvećih (naravno ako polazimo od toga da je novac njegovo mjerilo) i o rođenju »demokratskog bezvjetrja« – globalizacije odnosno svijeta ispražnjenih duša, lišenih svakog osobnog karaktera. Novi Laibach urok! Provjereno učinkovit dakle. S elementom šoka!
Dvadeset minuta stanke prokleto je brzo prolетjelo uz duboke rasprave i pivce, a grupa je već stupila na pozornicu da se izvedbom zaleti u drugi dio, gdje je najprije prionula na pretpovijesne skladbe Brat moj i Ti, ki izzivaš, obje su naravno kroz godine doživjele potpunu glazbenu transformaciju! Preuređene i osvježene te uzdignute na umjetničku razinu današnje glazbene percepcije Laibach! Odlično su ispale i točke vezane uz film »Iron Sky« (B-Machina, Under the Iron SKy), koje su zaljuljale dvoranu u kraće stanje bestežinskog lebdenja, sve dok se grupa nije prihvatila kultne Leben – Tod s albuma »Opus Dei« (1988), također u aranžmanima potpuno »preokrenute« za novo doba, kad su sintesajzeri postali ključna zvučna šminka nove slike Laibach. Preko snopa genijalno preradenih skladbi drugih izvođača, što je uvijek bilo veliko majstorstvo grupe i što je Laibach napokon otvorilo vrata u ligu najprepoznatljivijih imena svjetskog »undergrounda« , do završnih (očekivanih) Tanz mit Laibach i Das Spiel ist aus. S učinkom vizualizacije i dalje u prvom planu, sve do finalnog krešenda!
Na nekim točkama nedostaje gitara, no trenutna Laibach art poza već je godinama ne dopušta. Ali bi odlično godila. I ako provociram dalje. Bez brige. Laibach zbog toga ne bi postali nalik bendu Rammstein. Prije obratno. Ako uopće. Zasigurno je pak te večeri na grupu u Križanke došlo i mnogo slušatelja kojima električne gitare zasigurno nisu falile. No budućnost je »vedra i svijetla« i zasigurno će doći umjetničko utjelovljenje Laibach plovila koje će jednom u svojem sadržaju ponovno nositi i taj »rokerski« element.
Laibach su čak i obraćanja u stankama između skladbi snimili. Zapravo, Milan Fras ne komunicira s publikom drukčije nego mimikom, gestama i naravno vokalnom interpretacijom koncertnog repertoara. Prije Under the Iron Sky oglasi se sintetički glas »No Sieg-Heil-ing please!«. Bolju domišljatost koja bi pristajala u arsenal tipične Laibach provokacije gotovo nije moguće iskamčiti. U videoprojekcijama koje koriste inserte filma Iron SKy zapravo tijekom koncerta doživljavamo takav pozdrav, dakle ne radi se o provokaciji, nego o dobronamjernom i poučnom upozorenju publici neka ne ponavlja djela drugih. Druga luda finta je repetitivno odzivanje publike na obraćanje istog sintetičkog glasa na: »Say how!! Say how-how! Now. Say how-how-how!« I tako dalje. Ukratko, na kraju su cijele Križanke radosno i složno lajale, što opet ide zajedno s porukom tonjenja u uniformnost kao posljedice globalizacije na svim razinama. Pa smo opet kod poruke albuma »Spectre« i krug se zatvara.
Bila je to nova nezaboravna vožnja s Laibach. Majstorstvo svojevrsne art kulture i poze koja u svojim mnogostrukim obličjima ne prestaje oduševljavati i nagrađivati. I »Spectre« spektakl morate prigodom obavezno pogledati. Dva sata hipnoze jedinstvenog Laibach svijeta na kraju su smirenje i spokoj naselila u kutke duša zadovoljnih posjetitelja. Našli smo se dakle u zemlji koja je barem načas ponovno bila opuštena. Do sljedećeg jutra.
Setlista
Te Deum – Prelude (M.-A. Charpentier)
1. Eurovision
2. Walk with Me
3. Americana
4. We Are Millions and Millions Are One
5. Eat Liver!
6. Bossanova
7. Koran
8. The Whistleblowers
9. No History
10. Resistance Is Futile
–stanka 15 min.—
11. Brat Moj
12. Ti, Ki Izzivaš
13. B Mashina
14. Under the Iron Sky
15. Leben-Tod
16. Warme Lederhaut (orig. The Normal)
17. Ballad of a Thin Man (orig. Bob Dylan)
18. See That My Grave Is Kept Clean (orig. Blind Lemon Jefferson)
—dodatak—
19. Love On The Beat (orig. Serge Gainsbourg)
20. Tanz mit Laibach
21. Das Spiel ist aus
The Whistleblowers (Video / Diamond Version Remix)
Galerija slika
