Krštenje prvenca besmrtnog dilda – Dead Dildo Drome (2012)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Sandi Sadar Šoba
Fotografije: Jerneja Jerak

Mjesto: Gala Hala, Ljubljana
Datum koncerta: 15.11.2012
Broj posjetitelja: 100 – 150
Cijena ulaznice: Ulaz slobodan

Ne, nisam ljubitelj američkih jaja, kad se u sobici skupi gomilica znatiželjnih ženskica pa sitnim darovima daruju još nerođeno dijete, ali jesam ljubitelj dobre, kvalitetne i udarne glazbe. Nju bend Dead Dildo Drome, kvintet mladaca sa svih strana, koji je na kartu mjesta težeg metala koja se »događaju« u Sloveniji dodao i Kranjsku Goru, nedvojbeno zna dobro servirati, što su dokazali već više puta. Prvo moram naglasiti da pri ovom opisu nastupa benda ne mogu skrivati entuzijazam, jer se nakon dvije i pol godine čekanja događa nešto izvanredno – nakon duge trudnoće uskoro će ugledati svjetlo dana njihov prvorođenac, koji nosi značajno ime Cowboys From Kredar’tza, a kako materijali zvuče, već je više puta nagoviješteno na koncertima. Svakako je ovdje važna dvogodišnja evolucija i svaki put je zvučalo sve dotjeranije, ispunjenije, izbrušenije i zlokobno ugodnije, pa je bilo na mjestu pitanje: što je dovoljno dobro za petoricu koji se kladi samo na najbolje?

Odgovore na to pitanje trebalo je potražiti u praksi, pa se skupini inače rijetkih hrabrih duša, koje su se usudile suprotstaviti ljubljanskoj večernjoj hladnoći, pridružila i naša ekipa. Četvrtkovo raspoloženje bilo je na granici između depresije i recesijske suicidalnosti, pa je vijest da je koncert besplatan bila vrlo dobrodošla. Oko jedanaest sati u Gali Hali već se okupilo priličan broj znatiželjnika, a na prvi pogled bilo je jasno da podržavatelja iz nekadašnjih matičnih sastava (mislim ponajprije na članove benda Leaf Fat) nije nedostajalo. Morriconeov izvanredni doprinos legendarnom filmu, vesternu svih vesterna The Good, The Bad, The Ugly, u kojem je briljirao besmrtni Clint Eastwood, prekinuo je niz metalskih poskočica koje su suptilno puhale iz zvučnika. Sad ide ozbiljno! »Mi smo Dead Dildo Drome i tu smo da vas nježno silujemo!« krasna je uvertira u nešto što bi mogla biti večer razdjevičenja za svakog glazbe žednog nadobudnog metalca! Za bubnjeve sjeda kratkokosi Enej Kuplenik, gitare preko ramena prebacuju sad dugokosi Damir Juretič (potonji je još nedavno brusio četiri žice u sastavu Language Of Thought Hypothesis) i uvijek s rubcem opremljeni Andraž Perko a.k.a. Andy (nekadašnji God Scardovec), bas prihvaća Žiga Jerič, a posljednji na pozornicu u kupaćem ogrtaču stiže Robert Šercer – Šero, nekadašnje prvo milozvučno grlo ljubljanskih poskočnjaka Leaf Fat, a nakon nekoliko taktova bubnjarova ritmičkog imperativa u četvrtkovu večer prodiru zvukovi prve autorske skladbe s albuma, izvanrednog komada Black Mark.

Bend zvuči uigrano, ritmička igra dviju izvanredno uravnoteženih gitara fenomenalno je poduprta ritmičkim temeljima, a pred očima se pojavljuju asocijacije na bend Lamb Of God. I Šerov izravni i prije svega beskompromisni vokal, koji ne traži sigurno utočište u melodičnim kićenjačkim sitnicama, daje do znanja da su Dead Dildo Drome bend koji uvijek sve aduta ulaže u koncertnu briljantnost, čisti adrenalin i puno energije. Uravnotežena zvučna slika je više nego izvanredna, ali unatoč tome je ljubljanska publika, osim nekoliko svijetlih iznimaka u prvim bojnim linijama, prilično rezervirana. To frustrira i ne daje dobru energiju za daljnji polet. »Dajmo Ljubljana! Dođite bliže pozornici, jer nismo Čao Portorož i ne smrdimo!« bila je doduše zafrkantska preporuka i poziv mladićima i djevojkama koji su unatoč šaljivoj provokaciji ostali kao ukopani na svojim mjestima. Ipak, dečki profesionalno nastavljaju sa svojim poslom i serviraju drugu vruću lepinjicu večeri – skladbu Opium. Visokooktanska kombinacija sočnih distorzija i udarnih ritmova te prije svega izvanrednih vokala potvrđuje da se s prvijencem Cowboys From Kredar’tza obećaje više metala nego korske generike, a Dead Dildo Drome pri žanrovskom miješanju izlaze iz svih okvira i traže sebi svojstven kutak svemira, u kojem su nijanse koje podsjećaju na generične bataljone već viđenog doduše prisutne, ali mladci imaju puno vlastitog mojoa i prije svega čelična jaja među nogama, jer se usuđuju popišati na sve norme, sva očekivanja masa te se suprotstaviti svima onima koji ne mogu zaboraviti prošlost i rečenice uvijek počinju frazom: »Dobri ste, ali kad se sjetim prije par godina …«.

Pozdrav svim ljubiteljima Bikofea i svima koji su mislili da su došli na uobičajenu hipstersku večer balada i mekanih mlakih izdanaka glazbe! Umjesto toga naslućuje se paklenije tempo, a pravog mosh pita još uvijek nema! Tome vjerojatno kumuje činjenica da se sve što je besplatno podcjenjuje, a Šero i kompanija su unatoč tome iz svojih srca i pora tijela cijedili dušni nektar i davali 150 % svoje supstance. I Hail Satan ili All Hail Satan je disharmonični briljant, u kojem se iza grlenih vokala blackmetalski raspoloženog Šera isprepliće udarna kritika sustava, svijeta, normativnih zapovijedi i jednoumlja. Podignuta desnica i »Sieg! Heil! Satan!« pozdravlja sve tamne demone vremena u kojem trunemo, a DDD to zamataju u koprenu slatke ritmike i doista otrovno dobrih rifova. Andy je zadužen za ritmičke umetke, Daco za solaže i melodične ukrase, a sočni projektil punog libida naprosto bruji od potencije i čiste tvrdozvučne nadahnutosti, prije svega pak izvanrednog glazbenog znanja i izvanredne eruptivne kombinacije svih gradivnih elemenata! Šero sa sebi svojstvenim pogledom koji graniči sa šamanskom zanesenošću i demonskom opsjednutošću ili ludilom donosi na slovenske pozornice visokooktansku dinamiku i svježinu zbivanja, no unatoč tome Slovenceljni to očito ne razumiju. Mlak aplauz bendu, još mlaći aplauz sebi, a gromoglasan aplauzić za Bikofe? Čovjek se pita na kojem je planetu sletjela naša ograničena trula pamet? Pravi komad iz bisage novotarija je tu – skladba Spi(z)di! Poklon preminulom pjevaču benda Suicide Silence bio je namijenjen rasterećenju frustracija, a bend svoj posao obavlja prokleto profesionalno i kvalitetno! Breakovi nisu pretjerani i nema nekog vučenja za mlake recepte, slovenska inkarnacija Lamb Of God žari na način kako je to Randyjeva konjica mogla u vrijeme prijelaza iz benda Burn The Priest u razdoblje novoameričkog gospela i ploča kao što su Ashes Of The Wake ili As The Palaces Burn! Trebate dokaz? I križanac između janjca i kuje, skladba Lambitch, dobra je za to! Grize prokleto oštro i čelične čeljusti bijesnog pitbulla škarasto se zabijaju u mali mozak, dragi moji! Scenska dinamika petorke je prokleto savršena, no ove je večeri očito nedostajao šesti član – jednako uigrana publika! Nakon Countess Bathory i Musakra te nakon doista intenzivnog truda scenskog kolektiva da probudi duh slovenske mladeži, došlo je vrijeme za izravnije bockanje.

»Kao što možda znate, a možda i ne, na putu je naš prvijenac Cowboys From Kredar’tza, na koji smo vrlo ponosni, a vama očito nije stalo jer je koncert besplatan, je li? Dajmo malo života od sebe, žabari!« kaže svoje u mikrofon Andy, a umjesto revolta i potpunog energičnog izljeva emocija temperatura publike bila je na razini špricera, a pritisak na razini kita na sedativima. Očito su u dvorani bili samo pridošlice i imigranti iz šire okolice centra, moglo bi se zaključiti … Kako je glazba na prvom mjestu, Dead Dildo Drome radije se bacaju na posao i to im nedvojbeno dobro ide od ruke (nogu i grla)! Machine ili satira na postindustrijsku jednoličnost, na generičku kloniranost izgleda, mentaliteta i praznih ljuštura kako ljudi iz svakodnevice tako i iz (glazbene) industrije navjestitelj je da se desetorka skladbi s prvijenca polako bliži kraju. Nakon već poprilično uvriježene himne benda, skladbe Death By Dildo, vrijeme je za finale sa skladbom o nesanici koja muči svakog osviještenog i društvenih tokova svjesnog pojedinca – završni čin Insomnia dovodi zbivanje do kraja. S pozornice se plaho i bizarno dvaput na prvih nekoliko pojedinaca nagnula jedna milosrdna obožavateljica, a nekakvog revolucionarnog tornada tijela i podpozornih plesača nije se moglo uočiti. Očito Slovenceljni najradije rajamo ili rajaju na tuđinske generičke gluposti (mogu biti i prokleto ozbiljne stvari, naravno), a domaće izbjegavamo kao Sotona križ, iako je umjesto bijednih harmonika i seljačkog sranja na pozornici nešto što zaslužuje zapravo ovacije na nogama i iskrene pohvale!

I dva pomalo nepotrebna ponavljanja skladbi Black Mark i ponovno Insomnie (usput – repriza je bila prilično mlakija i prilično razglašenija) bilo je moguće završiti samo riječima: »Thank You! Fuck You! Goodnight!« Dead Dildo Drome su svoj posao i visoko postavljene standarde ispunili, a posve iskreno se nadam da će nakon izlaska prvijenca među publikom biti malo više entuzijazma – mislim ponajprije na ljubljansku raju koja se previše često drži kao da analno konzumira limune premazane tabascom. Gorenjskom pentagramu savršenih talenata i izvanredne glazbe čovjek može samo čestitati. Sam bih želio reći samo: »Hvala za ponovni izvanredni adrenalinski spust niz tobogane srčanosti i glazbene strastvenosti!« Dead Dildo Drome je ime na koje se možete kladiti da će donijeti savršeno koncertno uživanje. Mladci su radnici koji ne traže prečace do vaših umova i srca, samo im se trebate prepustiti. Tako penetracija može biti lakša, a isprva najavljeno silovanje bliže vođenju ljubavi i zaljubljivanju u slušano nego nasilnom činu nametnute besmislenosti. Dokaz za to uskoro će stići – u fizičkom obliku pločice na kojoj ćete moći brusiti svoje znanje grlenog engleskog. Svakako će Cowboys From Kredar’tza biti ploča koja će na mom piedestalu štovanja dobiti posebno mjesto i zbog toga što su više od dvije godine zajedničkog koncertnog puta dovoljne da se u žmoht trojnog D-a zaljubi i najskeptičniji gunđalo i kritičar!