Mjesto: Ljubljana / Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 28.05.2012
Broj posjetitelja: 900
Cijena ulaznice: 20 EUR , (u-s-u) 16 EUR, 23 EUR na dan koncerta
Ako se koji čitatelj čudi naslovu – nadam se da nije bio taj koji ga je odvratio od čitanja – »Yeah« referira se na 4-sekundnu »skladbu« s albuma Blues For The Red Sun, na kojoj John Garcia jednostavno kaže: »Yeah.« Čini mi se da ta riječ najbolje sažima cijeli koncert revitaliziranih Kyuss, održan 28. 5. 2012. u Kinu Šiška.
Budući da su se vrata otvorila sat vremena prije nastupa utemeljitelja stoner žanra, na to treba svakako upozoriti. Kao predgrupa dvoranu su basovima zatresli upravo slovenski Carnaval. Ako plodne slovenske stonere ne poznajete po njihovoj glazbi – a trebali biste – sigurno ih poznajete po tome što je »jedan tip iz njihova benda pljunuo šefu SAZAS-a u facu«, kako je izjavio jedan od slušatelja prije koncerta. Što je naravno istina. I Carnaval su tom simbolikom poslali pljuvačku u lice cijeloj slovenskoj glazbenoj estradi koja živi na račun SAZAS-ove politike, no da su pljuvali svakome posebno, morali bi popiti puno piva da im grla ne bi istrunula, pa su zato pljunuli u lice Matjažu Zupanu (šefu SAZAS-a). No dobro, navodno je Kozlevčarov (gitarist, ako se netko pita) pljunak službeno bio dio promocije njihove debitantske ploče 2 (za one koji ih znate samo po izgledu – da, to je ona s mamutom, a kako zvuče uživo, možete pročitati ovdje), koja je izašla prije albuma naslovljenog 1 (kako se samo usuđuju!). Šteta, jer je većina posjetitelja Kyussa pila pivo vani, a ne pred pozornicom, budući da Carnaval žare jednako glasno kao Kyuss, a još su pomalo inteligentniji (nisu im King Crimson uzor tek tako). Istina je i da njihov pjevač tijekom nastupa ne nosi sunčane naočale (kao Garcia), nego onu vrstu naočala zbog kojih ti se u osnovnoj školi rugaju. Možda zato još nisu baš Kyuss. U svakom slučaju – dečki u svojoj branši razvaljuju. Vani je već njihova treća ploča, koncertiraju svugdje gdje ih prime, bilo to na Metelkovoj pred 15 ljudi ili u Šiški pred barem 300. Jedino na veselicama ne. To je rezervirano samo za najkvalitetniju slovensku glazbenu estradu.
Čim su Carnaval završili, dvorana se napunila. Dugokosi, bradati tipovi zauzeli su svoja mjesta, odmjerili dovoljno prostora za headbanganje, popili treće pivo i počeli promatrati arsenal pojačala koje su Kyuss dovukli sa sobom. Bučan aplauz bend je dobio i prije nego što se pojavio. Zapravo više nego na kraju, između pjesama i kad je Garcia doista uletio na pozornicu. Što zapravo nekako sažima nastup Kyuss (Lives?).
Kao što vjerojatno znate, Kyuss je imao poprilično jake postporođajne grčeve. Prvo se bendu za reinkarnaciju 2010. nije htio pridružiti gitarist Josh Homme, a zatim je iz benda otišao i basist Nick Oliveri. A kako to naravno nije bilo dovoljno, nekadašnji originalni članovi tužili su Garciu i bubnjara Bjorka zbog korištenja imena Kyuss. Tužba je bila pravi vrhunac egocentričnog iracionalizma – Homme i Oliveri htjeli su novac od turneje, a da za nju ništa ne naprave niti na bilo koji način sudjeluju u njoj. Blago rečeno, projekt Kyuss Lives! Garciji i Bjorku su prilično otežali. Potraga za novim basistom i gitaristom vjerojatno nije bila laka. Stvari unutar grupe zasigurno nisu bile iste kao u izvornom bendu prije 20 godina. I Garcia i Bjork bili su, pa, mlađi za 20 godina. Vjerojatno ni zato nije sve bilo onako kako bi trebalo biti.
Već s uvodnom »Hurricane« Garcia je, usprkos glamuroznom nastupu, pokazao da mu se glas nije ostario tako da bi zvučao kao s njihovih albuma. Doduše, njegov žanru primjeren stil nastupa i ipak odlično reguliranje vokala uspjeli su dobro prikriti probleme ostarjelog ili jednostavno umornog vokala, no povremeno se čulo da je reinkarnirani Kyuss tek (poprilično bučan) odjek njihove izvorne briljantnosti. Pa ipak, Garcia je bio najmanji problem, ako ga se uopće tako može nazvati – svoj je posao, bez obzira na sve, odradio vrlo dobro, uživljeno i privlačno. Kako se i očekivalo, najveći odmak od kvalitete predstavljao je gitarist Bruno Fevery. Ne samo da nije uhvatio Hommeov zvuk gitare (što je naravno najteže, linije se naravno mogu naučiti), njegov je ritam više nego jednom bio neusklađen s ostatkom benda, improvizacijski dijelovi više pop funk nego stoner rock (Fevery inače svira u belgijskom dance pop bendu, očito je utjecaje odande dovukao u Kyuss), a istodobno sam više puta primijetio da je poneku notu čak i promašio. Razumijem, novi je član benda – iako bi s Garciom trebao svirati već dosta dugo u projektu Garcia Plays Kyuss, a u mladosti je navodno imao čak i Kyuss tribute bend – da ga je možda bilo strah, da je imao tremu… no njegovo je sviranje, bez obzira na razlog, bilo loše. Zapravo stvar koja je u velikoj većini učinila nastup potpuno prosječnim. Stvar zbog koje sada pak mogu reći »Yeah«. Nije me čak ni toliko smetalo što su već nakon sat vremena sviranja rekli »Good night!« pa se poslije vratili još na dobrih pola sata, čime su odsvirali manje od 90 minuta – što su mogli uvelike popraviti da su svirali ono što su zasigurno morali – dva sinonima za Kyuss, “Demon Cleaner” i “Catamaran”.
»Okej, kul, vidio sam ih.« Točno takav osjećaj imam i sada – mogu reći da sam vidio jedan od omiljenih bendova, ali ništa više. Pa jesmo, headbangali smo, pljeskali i derali se. Legendarne skladbe s ploča Welcome to Sky Valley i Blues for the Red Sun su rezale. Da ih sviraju 15-godišnjaci, rezale bi. I imidž benda je pravi. Jedino što nedostaje je Kyuss. Kyuss možda još živi, ali sa suhim, ostarjelim grlom i, barem kad je riječ o onom pravom, zaprljanom, pustinjskom stoner gitarskom zvuku i linijama u Kyuss skladbama, blagom demencijom. Yeah.
Setlista
1. Hurricane
2. One Inch Man
3. Gardenia
4. Asteroid
5. Supa Scoopa and Mighty Scoop
6. Thumb
7. Green Machine
8. Freedom Run
9. Whitewater
10. El Rodeo
11. 100°
—bis—
12. Molten Universe
13. Spaceship Landing
14. Odyssey
Galerija slika
