Datum intervjua: 03.08.2007
Lady’s First, metalci s Bleda, slave 9 godina postojanja. Prošle su godine u pomlađenom sastavu napokon objavili svoj studijski prvijenac naslovljen “911” (2006). Kvintet različitih osobnih pogleda, koji se kroz postizanje zajedničkog cilja nadopunjujuće slažu u smjelu heavy metal cjelinu, čine Tomaž Frelih – Youda (gitara), Domen Guzelj – Guzi (vokal), Miha Oman – Buco (gitara), Miha Plesničar – Flesho (bas gitara) i Simon Čarman – Čare (bubnjevi). U Sloveniji takvog sastava nema, dečki spajaju izravnu udarnost heavy metala s glatko tekućim klasičnim riffovima, u čiju se formu prikrada autentična hard rock erotika. Povrh svega toga, Lady’s First imaju karakternu osobinu kojom se može pohvaliti tek malo bendova. Osvojili su me velikim srcem, iskrenošću i jasnom vizijom. Tako je posve spontano, tijekom razgovora s Mihom Omanom – Bucom prvog dana festivala (03.08.2007) u Baredima iznad Izole, koji je organizirao Moto klub MK Red Eye u Baredima i na kojem su Lady’s First odigrali važnu ulogu jer su se brinuli za organizaciju koncertnog dijela festivala, pala ideja o intervjuu. Sljedeći dan festivala uhvatio sam članove benda, osim Youde, koji je zbog organizacijskih zadataka morao preskočiti naš razgovor i uskočio je samo za kratki foto session. Dok smo razgovarali u šatoru backstagea, na pozornici su već divljali Talijani Lost 4 Found, tako da smo se tijekom razgovora skoro derali jedni na druge, a najrječitiji su bili Buco i Domen.
RockLine: Dečki, kakav je trenutačno duh u ekipi?
Čare: Duh je to što vidiš, to što stvaramo! Pokušavamo ići dalje u tom zamahu i izvući ono što smo si zadali. Nekoliko koncerata u bližoj budućnosti već imamo dogovoreno, ako se usput popuni još koji termin vikendom, bit će sasvim super.”
Buco: S obzirom na to da praktički sve radimo sami, sama činjenica da smo izdali ploču za nas je veliko postignuće. Što se tiče zanimanja za album i promocije samog benda, u smislu približavanja našeg imena ljudima, do sada smo napravili nekih 80%, a 100% svega toga pokušat ćemo postići sljedećim albumom.
RockLine: Kakvi su bili počeci benda? Kako ste se našli?
Buco: Zapravo, ja, Čare i Flesho došli smo u bend među zadnjima. Ja sam u bendu tri godine, Čare i Flesho godinu i pol, dakle u trenutačnom sastavu djelujemo godinu i pol. Youda i Domen jedini su članovi trenutačnog sastava koji pripadaju originalnoj postavi Lady’s First. Prije toga smo ja, Flesho i Čare svirali u Asession, Čare i ja u Alcohollici, u nekoj je fazi onda došlo do nekakvog spajanja bendova Asession i Lady’s First i tada su ostali Lady’s First.
RockLine: Domen, ti si u Lady’s First od samog početka…
Domen: Tako je. Otkad Lady’s First postoje pod tim imenom.
RockLine: Otkad je to?
Domen: Pa, iduće godine slavit ćemo prvo desetljeće postojanja benda. Prošli smo kroz dosta promjena. S današnjim sastavom sve ide jako glatko. Svaki član daje sebe cijelog za stvar, za zajedničku stvar. Današnja postava okuplja pet ljudi koji žele raditi istu stvar. I to je ključ uspjeha.
RockLine: Kako to da je trebalo toliko vremena do izlaska vašeg prvijenca, albuma “911”, koji je izašao 2006.?
Domen: Pa “911” (u izgovoru: “night eleven”, op.p.) doista je izašao nedavno, ali polovica pjesama na njemu starijeg je datuma nastanka, koji seže u 2000. godinu. Nakon što je Buco došao u bend, napisao je tekstove za tri starije skladbe i dodatno doprinio tekstovima za ostatak albuma. Glazbu za album uglavnom je sastavio Youda, nekoliko ideja doprinio je i Buco, a cijelu poantu albuma “911” onda je ostvario i snimio bend kao cjelina.
RockLine: Je li zadnje osvježenje postave utjecalo na promjene u samom zvuku?
Domen: Definitivno.
Buco: Puno smo tvrđi. Prije smo u repertoaru svirali pjesme starijih bendova, recimo Deep Purple, ali nije bilo obrada, recimo, Metallice. A već nastaje posve novi materijal, koji će biti još tvrđi od onoga što se može čuti na albumu “911”.
RockLine: Buco, kako se vas dvojica gitarista u Lady’s First štimate?
Buco: Super. Moramo se štimati. Youda je bolji u solažama, a ja se više oslanjam na ritam, radim više na ritamskim strukturama, brinem se da je moje sviranje usklađeno s bas gitarom i bubnjevima.
RockLine: Uz kakvu ste glazbu odrastali, koji su utjecaji?
Čare: Glazba Lady’s First prilično je drugačija. Zapravo, svatko od nas pokriva drugo područje glazbe.
Domen: Postoje i generacijske razlike među nama. I to se osjeti. Zapravo je zanimljivo to da, recimo, dok su Buco, Čare i Flesho upoznavali neku glazbu, rasli kroz nju, ja sam uz nju već “stario”. Mi smo u generacijskom razmaku. Kad su došli Guns N’ Roses, ja sam kao 5 – 10 godina stariji sasvim drugačije doživljavao taj bend nego ostali članovi ekipe. Njima je to bio jako vruć bend, isto tako Metallica itd…
RockLine: “911” je zanimljiv višeslojni album, nosi pravu metalsku dramatičnu atmosferu, klasične riffove, ima čak i zanimljivih odmaka prema zahvatima kakve poznaje hard rock…
Domen: Oba gitarista doživljavaju glazbu drugačije, među njima vlada dobna razlika.
Buco: Npr. Youda zapravo vozi onaj eighties Iron Maiden princip. To mu leži. Ja sam, s druge strane… meni puno više leže riffovi nekih Machine Head, onda tu je Pantera. I to se među nama poklopilo, Čare nam može pratiti korak, dok su naši bubnjevi više “new age” usmjereni, barem ih ja tako doživljavam, što nam omogućuje da obogatimo strukturu skladbi i njihovu zvučnu sliku.
RockLine: Kakva je metal scena u Sloveniji u ovom trenutku, kako je doživljavate, je li moguće da bi se takvi bendovi u Sloveniji počeli podržavati međusobno, da bi se udružili u neku “loose” vezu, ako si smijem dopustiti malo sanjarenja?
Buco: Mi uvijek, ako je ikako moguće, ponudimo pomoć i suradnju svakom bendu. Ali naravno, prvo se pobrinemo za sebe. Tako to ide. Bog je prvo sebi stvorio bradu. Naš je cilj osvojiti i uvjeriti mase dobrom glazbom i dobrim imenom. Da ljudi koji dođu na naše koncerte i ponesu nešto od svog posjeta.
Domen: Sve moraš raditi sam. Ako čekaš da ti drugi pomognu, nasanjkao si se na startu.
Buco: Još nešto. Bend iz godine u godinu postaje stariji, iskusniji i sukladno tome treba što više povratnih reakcija od masa koje nas prate. Ne samo masa u smislu slušatelja, nego i reakcije organizatora. Uglavnom nas slušatelji jako dobro prihvaćaju.
Domen: Malo je “pravih” poštenih ljudi kojima bi mogao vjerovati u ovom biznisu. Imaš dvije vrste ljudi, “čovjek – čovjek” i “čovjek – pička”. Problem je što ovi potonji čine većinski dio u ovom poslu i oni drže važne uzde. Tome bi potvrdila većina obećavajućih garažnih bendova u ovom trenutku, koji se zbog toga ne mogu nikamo probiti, odnosno probijaju se osjetno duže i teže nego što bi se inače
Buco: Bendova poput nas u ovom žanru koji zastupamo kod nas je malo. Trudimo se održavati konstruktivne kontakte što se suradnje tiče sa svima. Znaš kako je. Lady’s First danas smo, sutra nas možda više neće biti. Trebaš dobre odnose za slučaj da dođe do bilo kakvih neočekivanih promjena.
RockLine: Madona, ovo zvuči kao kobno proročanstvo za Lady’s First. Nadam se da griješim?
Buco: Nisam tako mislio. Svi vjerujemo u stvar, nemoj krivo shvatiti. Samo smo naučili da je realnost nešto drugo nego snovi.
Flesho: Trenutačno se jako dobro slažemo i jako smo dobri kolege, odlična smo kompanija, energija radi i svaka bi sumnja u tom smjeru bila luda stvar.
Domen: Dok se u prosjeku dvaput mjesečno posvađamo i to tako ostane, bit će super. Kad nastupi tišina, onda će biti sranje, znaš kako je, kad imaš sliku bez zvuka na TV-u…
Buco: Kad naporno radimo, dolazi i do sukoba. Takva je stvar. Malo nervoze i svega što ide uz to, stresa…
Domen: Nas je petero. Nikad nije svima u bendu sve u redu.
RockLine: Prošle je godine navodno bilo nabijeno folka na nekom sličnom moto okupljanju kao što je ovo u Baredima. To je bilo kod Ankarana, gdje ste nastupili i vi …
Domen: Pretprošle. Lani je padala kiša.
Buco: Bilo je puno više ljudi i odlična reakcija. Ta su moto okupljanja idealna prilika da nas odjednom upozna puno ljudi, zato uvijek vrijedi iskoristiti priliku za takve nastupe našeg benda.
Domen: Činjenica je da nas dio folka doživljava kao bend koji pripada na moto okupljanja. To je jako važno u pozitivnom smislu, jer su nam ovdje uvijek otvorena vrata.
RockLine: U vašoj je glazbi snažno prisutna melodična komponenta. Moje je mišljenje da ste zato dostupni široj masi, ako je odmah malo suzim, pod okrilje možete okupiti i ljubitelje heavy metala i hard rocka. To se može čuti na albumu “911”, a ne znam kakve usmjerenosti kujete za budućnost…
Buco: Ne. Nećemo skrenuti s zacrtanih tračnica. Cijelo ćemo vrijeme paziti da se krećemo u krugu slušatelja kojeg smo osvojili albumom “911”.
RockLine: A nove su ideje navodno još tvrđe, mislim za novi album. Pokušavate li napraviti nove korake bliže aktualnim modnim hirovima?
Buco: Štos je u tome da uvijek pokušavaš raditi tako da napraviš nešto što ti se stvarno jako sviđa, stvoriš neki određeni riff, neku pjesmu koja ti je posebno prirasla srcu. Pritom ne smiješ zanemariti obožavatelje koje steknes prvom pločom. Odmah sada smatram da bismo napravili grešku kad bismo išli u neki ekstremni žanrovski odmak u odnosu na prvijenac, npr. da bismo odmah počeli “žgati” npr. thrash. Izgubili bismo vjerojatno baš sve simpatizere koje smo stekli s “911”. A njih treba njegovati tako da ih nagrađuješ za vjernost autorskom stilskom konzistentnošću svakog izdanja albuma. Radimo u zacrtanom smjeru, gradit ćemo ionako uvijek na prvom mjestu na melodičnosti. Naravno, uz ugradnju svježih ideja. Razvoj benda treba naravno stalno imati na umu. I za novi album pripremamo materijal koji će biti jako raznolik, s tvrđim zvukom.
RockLine: A što sa sviranjem uživo?
Buco: Cijelo vrijeme, bez obzira na to imamo li obveze oko pripreme novog albuma ili ne. Moramo cijelo vrijeme što više nastupati na pozornicama. Ne bi bilo dobro da se zatvorimo u studio i ne pokažemo se iz njega sve dok, npr., ne bi bila gotova nova ploča.
Domen: Pokušavamo raditi sve zajedno i usput.
Buco: Zato sve ide malo sporije. Neki si bendovi mogu priuštiti da, npr., cijelu godinu ne sviraju ni na jednom koncertu. Snime album koji je njima, recimo, super, a ljudi ga ne prihvate dobro i to može biti dvosjekli mač, i ako je reakcija na album negativna, automatski ti se zatvore i vrata prema koncertnim pozornicama i nastupat ćeš malo. Ako pak stalno sviraš i svakih pola godine snimiš novu pjesmu i predstaviš je na koncertu masi, recimo jednu ili dvije, da se nova pjesma “primi”, pa onda “puknеš” novu ploču za koju već na startu znaš da su gore pjesme koje su ljudi upoznali na koncertu i dobro prihvatili, onda su i očekivanja samog benda toliko pozitivnija. To ti unaprijed daje neko jamstvo uspjeha.
Domen: Određeni bendovi imaju prednost. Mogu se zatvoriti u studio, a drugi im rade reklamu, dok se mi moramo brinuti za sve sami, naravno i za reklamu, sami si sređujemo svirke.. vjerojatno je želja svakog benda ovdje u Sloveniji da se zatvori na godinu dana u studio, izađe iz njega i odmah proda 10.000 primjeraka novog albuma pa onda godinu dana odmara, ali toga kod nas nema.
RockLine: Buco, ti si se pokazao kao vrlo sposoban organizator, danas, večeras je na ovom festivalu. Cijelo vrijeme brineš za dobro raspoloženje svih bendova koji nastupaju. Nadalje, glazbena oprema koju ste doveli, Lady’s First,… Na takav se način još lakše probijete do nastupa i tako još lakše približite svoju glazbu ljudima…
Buco: Naravno, tako na pozornicu povučeš i svoj bend. Ozvučenje je za ovaj festival sredio Youda i njegovo je, i ako omogućiš bendovima koji nastupaju s tobom da budu zadovoljni zvukom i dobiju takvu potvrdu i organizator, onda uspjeh ne izostaje i misija je uspjela! Recimo, nedavno se na jednom koncertu dogodilo bendu da je usred svirke crkla glava na pojačalu. Naravno da ćeš reći: “Uzmi moj “rack”, ima moj zvuk, svidio ti se ili ne! Nećeš sad prekidati svoju svirku”
Domen: Isplati se raditi u “paketu”, dovedeš više bendova.
Buco: Mi damo npr. ozvučenje, sredimo bendove i više od toga, danas bismo zapravo mogli pozvati još više bendova. Naravno, sve je stvar dogovora, situacije su različite od koncerta do koncerta.
RockLine: Dakle, totalno ste uključeni u događanja, imate prave kontakte, pravu mrežu djelovanja na tom području. Čini mi se jako važnim, jer Lady’s First možete odigrati ulogu integralnog elementa udruživanja slovenskih bendova koji se naravno kreću u vašem rangu, kao i same scene, da bi to jednom postalo snažno tijelo koje ne bi bilo moguće previdjeti ili ignorirati. Bendovi s područja heavy metala zaslužuju priznanje koje u Sloveniji nemaju ni približno….
Buco: S tim možemo postići “srednju” liniju u Sloveniji i inozemstvu. Za “visoku” liniju, tamo nas neće pustiti tek tako. Osim ako bismo se usredotočili na to da radimo “visoke” bendove, onda možda “padnemo” i mi uz to, skrenemo pozornost na sebe i možda nam brže uspije.”
RockLine: Vratimo se vašoj glazbi. O čemu je riječ u naslovnoj pjesmi ploče “911”. O rušenju WTC-a usred New Yorka?
Domen: Ne, ne… poanta te pjesme je drugdje. Ta je pjesma na početku imala drugačiji naslov. Zvala se War In War. I slučajno je nastala na dan 11.09.2001., onda kad su pali “blizanci”. Čista slučajnost. Zato ima takav naslov.
RockLine: Naslov War In War uz događaj koji se dogodio govori puno više, nije to samo slučajnost…
Buco: Štos je u tome što je mnogo ljudi mislilo da smo se time što smo izdali pjesmu s naslovom 911 tržišno usmjerili, a nije tako. Naslov nam se svidio jer je pjesma luda dobra i budući da je tako, odabrali smo je da bude vodeća na albumu. Za nju smo snimili i video spot.
RockLine: Odličan primjer pjesme koja spaja udarnost i melodiju te ih na vrlo učinkovit način izravno približava prosječnom slušatelju.
Domen: Moram reći da je jako dobra pjesma, bez obzira na to što je “home made” što se produkcije tiče.
Buco: Bez obzira na to što je danas teže prodati CD, jer si folk sve “skida” s neta, ja ipak smatram da je CD koji bend izda jako važan, jer predstavlja osobnu iskaznicu tog benda.
RockLine: Možda posve nevažno na prvu loptu, ali ipak stvar koja je jako važna što se tiče prvog dojma pri susretu s pločom “911”. Pobrinuli ste se za odličan booklet dizajn, poveću knjižicu, super kombinacije boja,… Mislim da slovenski bendovi još uvijek premalo grade na tome,…
Buco: Svaka pjesma ima smislen motiv skiciran u bookletu, koji se nadovezuje na sam tekst pjesme.
Domen: Što se tiče doživljavanja same glazbe Lady’s First, to je različito od pojedinca do pojedinca, kako će je prihvatiti. Jako je relativno. Svatko će pronaći nešto što ga posebno privlači, određene dijelove u našoj glazbi koji će mu se posebno svidjeti. Imamo puno fanova koji idu s nama na svirke po cijeloj Sloveniji i stvarno ne mogu reći ništa drugo osim “svaka im čast”.
Buco: Stvarno. To im pokušavamo vratiti dobrim svirkama, poklonimo koju majicu, usput ih obavještavamo o koncertima. I ljudi nas puno zovu, ima puno zanimanja, pogotovo ovaj tjedan (27.07.2007. – 04.08.2007., op.p.), kad sviramo zajedno s Paulom Di’Annom po Sloveniji.
Domen: Još nešto. Sve troškove koje naš bend napravi, pokriva i sam. U ovoj godini stvarno ne mogu zamisliti da bi nas uzeo pod svoje neki menadžer, da bismo odjednom ispustili sve iz svojih ruku…
RockLine: Jesu li Lady’s First aktualni i za inozemstvo? Kakve su reakcije stranih kritičara na vašu glazbu?
RockLine: A Newcommer band natjecanje u Grazu? Bili ste vrlo uspješni…
Buco: Da, baš.
Domen: Što se Graza tiče, vrlo je važno da bi se u Sloveniji, posebno ljudi koji stvaraju profit u glazbenom biznisu, trebali zavjesti da većinu konkurencije koju čine na takvim natjecanjima u Grazu predstavljaju slovenski bendovi. I to vrlo kvalitetni bendovi, koji za predstavljanje svoje glazbe i afirmiranje svog imena moraju tražiti prilike u inozemstvu, što je jako tužno. Jednostavno moraju otići nastupati u Graz. I Slovenija tako ne upozna jako dobre bendove.
Buco: Recimo čak 80% svih bendova koji nastupe na takvim natjecanjima, kao što se održava u Grazu za “newcommer band”, dolazi iz Slovenije.
Domen: Austrijanci nemaju bog zna kakvih kvalitetnih bendova, ni hrvatski bendovi ne pokazuju interes za posjet, tako da mogu reći da je dvorana Orpheum u Grazu, doista po toj strani slovenska.
Buco: Slovenskim je bendovima čudno da moraju platiti ako žele svirati. U Orpheumu moraš platiti ako želiš svirati.
Domen: A publika je jako zahvalna, posjećenost je super, dođu, plate ulaznicu, prepuste se. To nije kao kod nas kad dođe 15 ljudi na koncert, od toga ih je 10 onih koji rade za šankom. U Orpheum pak dolaze ljudi, domaći, slušati i uživati. Svaki bend dobije pljesak, dobije kritiku i reakcije. Mogu te snimiti ako želiš, i reflektorska je rasvjeta dobra. Tamo imaju profesionalan odnos i to je bit. Tada smo prvi put upoznali što je to profesionalizam. Kad imaš za svaki instrument tehničara koji se brine da sve ide kako treba. Npr. ti padne činela, doleti do tebe tehničar, pokupi je i namontira natrag, pukne struna, doleti s drugom gitarom, stvarno te znaju razmaziti. Platiš, ali jebi ga. Znaju prodati, znaju tržiti. Točno bismo to mogli raditi i kod nas, ali što ćeš kad nema odgovarajućeg prostora. Smatram da bi svaki slovenski bend radije dao novac, recimo, Mariboru ili Kranju nego Grazu, kad bi to bilo sređeno.
RockLine: Okej, dečki, hajmo polako zaključiti, hvala na vašem vremenu, biste li dodali još neku završnu misao uz intervju?
Domen: Volite se.
Buco: I dođite na naše svirke.
Domen: Budi “čovjek – čovjek” a ne “čovjek – pička”, to je bit!
Galerija slika
