Mjesto: Delavski dom / Trbovlje / Slovenija
Datum koncerta: 23.03.2007
Broj posjetitelja: 500
Koncert Laibacha, koji je prošlog listopada (2006) odgođen na ovogodišnji kraj ožujka (2007), konačno smo dočekali usred grada, u središtu izvornog grijeha grupe – u Delavskom domu u Trbovljama! Grupa je upravo završila prvi krug turneje, koji ih je kroz veljaču 2007. vodio po istočnoj Europi i Balkanu, a na kojoj su predstavljali svoje aktualno studijsko izdanje “Volk” (2006).
Prije nego što su se otvorila vrata dvorane, već smo veselo čavrljali i krátili vrijeme grickajući zanimljivo jelo, posebno napravljeno za ovu priliku: verziju “Laibach” kolačića s pažljivo urezanim Laibach amblemom (križ) i rubom u obliku zupčanika. Uz to su stolovi bili puni čašica napunjenih mladim vinom, koje ljudima nije išlo niz grlo tako glatko kako bi se očekivalo i kako je inače uobičajeno kod opće ljubiteljske odanosti Slovenaca kad je riječ o uživanju u slatkim kapljicama raznovrsnih alkoholnih napitaka.
U 20.00 već sjedimo u prvom i drugom redu dvorane. U drugom čak tik do uglednih predstavnika Mute Recordsa, koji su došli navijati za svoje gladijatore. Predgrupe nije bilo, a za uvertiru su se pobrinule partizanske jurišne koračnice, pa smo usput obnovili malo novije povijesti i osvježili sjećanje da nas je od pobjede do pobjede vodio drug Stane, da Bohor još uvijek šumi, da Brigade i dalje nezaustavljivo hrle naprijed te da pjesma o slobodi još uvijek konkretno zaori!
Uz uvod Prešernove Zdravljice stanje se naglo uozbiljilo i dvorana je skladno ustala. Sat otkucava 20.30! Koncert može početi! Laibach su jako ponosni na svoje novo studijsko izdanje i postignuće “Volk”. Ovaj put su mu u repertoaru namijenili cijeli sat vremena i predstavili ga tako u cijelosti, od glave do pete.
Postava benda zapravo je bila kombinacija triju grupa, i to Laibacha sa središnjom figurom Milanom Frasom, bez kojeg se Laibach ne može zamisliti, te članova grupa Silence (Primož Hladnik, Boris Benko) i Melodrom (Mina Špiler, ženski vokal). Gitara i bas-gitara ovaj put nisu bile potrebne pa su jedini živi instrument na pozornici bili bubnjevi. Uz klasične “back play” uzorke, većina novih melodija i atmosfere bila je izgrađena od elektroničkog semplanja i rada klavijatura.
Ploču “Volk” prije toga nisam poslušao ni jednom. Nisam je ni želio čuti. Htio sam doživjeti susret s njom izravno, s grupom koja nastupa 10 metara od mojih senzora. Ono što su Laibach predstavili u prvom satu svog koncerta potvrdilo je da su “laibachi” i dalje sposobni stvarati svježe, kreativno i, što je najvažnije, izrazito jedinstveno. Autentičnost zajamčena! Razvoj se nastavlja. Laibach i njihova država NSK ostaju bezvremenski. I to su potvrdili moji osjećaji pri prvom audiovizualnom susretu s novostvorenim materijalom i novim licem Laibacha.
Elegancija glazbene sofisticiranosti prožeta zapanjujuće prepoznatljivom atmosferom, kakvu znaju izgraditi samo Laibach. Dakle, posve svjež album, novi korak u razvoju i uz to nezamjenjiva atmosfera, zasićena teretom prošlosti, pobjeda i poraza naših očeva, stvaranja i ukorjenjivanja nacionalne svijesti, koja se iskri u besmislu ratova, u genocidu, u mržnji, netrpeljivosti, ukratko u apsurdima svih apsurda za dobrobit domovine, za istu tu dobrobit održavanja vizije statusa quo, koju su živjele generacije prije nas i želimo da je žive i generacije nakon nas. Ukratko, klasično buntovno nasljeđe rock glazbe, ali u rukama Laibacha plasirano na krajnje izvrstan, a posebno jeziv i šokantno stvaran način. U zraku je cijelo vrijeme neki dašak apokalipse, postapokalipse, zemalja prožetih ruševinama, propašću, tugom,… Narodi se neprestano uvježbavaju i jačaju za vojne sukobe. Za osvajanje novog životnog prostora. Sve za slavu i čast. Tipični “laibachovski” šarm.
Album “Volk” posjeduje integraciju osnovnog motiva melodije na kojoj se temelji himna država. Laibach su te motive nadogradili, proširili njihov glazbeni doseg tako da su ih prekodirali u sebi svojstven jezik, a naravno da je tu, u ovom konkretnom slučaju, riječ o plodu izvanredne usklađenosti suradnje s grupom Silence, što Laibach u novom izdanju ne mogu sakriti. Tako su i promijenjeni nazivi preinačeno nadograđenih prethodno spomenutih osnovnih motiva skladbi namijenjeni postavljanju novih granica među narodima, odnosno ukidanju tih granica. Mi Slaveni (Slovania) tako smo ujedinjeni u jednu naciju, Germani (Germania) u drugu. Odličan i nadasve smislen potez, kroz koji se iskri ideja same NSK, države u vremenu i bez granica, čijoj doktrini su Laibach vjerni.
Stvorena atmosfera me je u tren usisala u jedinstven ambijent, u Laibach svijet! Fras s jedinstvenom interpretacijom u dotjeranoj i prepoznatljivoj NSK konfekciji, autoritativno i strogo, kao pravi duhovni pastir, koji je nas ovčice u dvorani poveo hipnotički rutinski i bez trunke najmanjeg napora u taj “laibachsvijet”. Posebnu atmosferu Laibach su izgradili vizualizacijom i screenplayem u pozadini! Državni simboli naroda zamijenjeni su slovom “V”, koje može imati mnogo značenja. “Volk”, “Victory” ili “Victory & Volk”, i sl… Ekspanzija naroda osvajanjem (pobjedama) teritorija,…
Laibach su pokazali da su rođeni za dvoransku interpretaciju svoje vizije. Dinamika atmosfere neprestano je valovila na izvanrednoj razini, a vrhunac je zasigurno bio kad se na pozornici pojavio Boris Benko i grupa izvela skladbu Nippon. Odlična, suverena igra strogog fokusa i slijevanja vizije NSK kroz glazbenu formu plasiranu u jedinici zvanoj Laibach. Slatki šok za šokom.
Ljudi su bili prikovani za sjedala i u hipnotičkom afektu pratili izvedbu prvog dijela nastupa, a izvedbu svake skladbe ispratili su gromoglasnim aplauzom. Prvi dio koncerta zaključila je snimljena himna NSK, dok su se izvođači povukli u backstage odmoriti se i udahnuti svježeg zraka.
Drugi dio koncerta trajao je tek dobrih pola sata. Možda bi bilo prikladnije da sam nastavak nazvao kar dodatkom. Taj se sastojao od skladbi koje predstavljaju mlađe stvaralačko razdoblje grupe, prožeto tehno industrialom. Tako su na pozornicu potom dojurile djevojke krepostnih linija, personifikacija reda i discipline, zaštitni znak nastupa novodobnih Laibacha, i počele maltretirati svoje “snare” bubnjeve na uobičajen način. Dodatak je simbolično zaključilo rukovanje Milana Frasa s predstavnikom izdavačke kuće Mute Records, a zatim su se Laibach oprostili.
Ljudi smo pogrešno očekivali bis. Ono što je slijedilo bio je tek još 10-minutni snimljeni remiks skovan od motiva nekih prepoznatljivih Laibach skladbi, koji je personificirao kratku retrospektivu bogate karijere grupe.
Dvorana je na nogama pozdravljala grupu na pozornici. Koncert Laibacha bio je zapravo nešto posve drugačije od “out-door” iskustva u Kamniku u kolovozu 2006. Atmosfera je bila puno intenzivnija i izražajnija. Sve male finese grupe došle su puno više do izražaja, kao i delikatnosti u zvuku, koje slika i scenska izvedba nove ploče “Volk” doslovno zahtijevaju. Odlična ledena, a veličanstvena interpretacija Mine Špiler unijela je u sliku Laibacha uz Frasov vokal izvanredne atmosfere koje su kontrastno valovile. Stvar s kojom su Laibach koketirali već u osamdesetima s Anjom Rupel, očito u novom izdanju grupe tako doživljava svoj “crescendo”.
Koncert Laibacha, događaj koji ti oduzme dah. Događaj koji te uvijek dotakne, dotakne duboko, čak i ako to ne želiš. Jednostavno na sat i pol postaneš opčinjen dio tog jedinstvenog svijeta glazbe. Veličina glazbene hipnoze, koju su sposobni ostvariti samo veliki umjetnici.
Setlista
1. Zdravljica (taped intro)
2. Germania
3. America
4. Anglia
5. Rossiya
6. Francia
7. Italia
8. Espana
9. Yisra’el
10. Turkiye
11. Zhonghua
12. Nippon
13. Slovania
14. NSK
—dodatak—
15. Tanz mit Laibach
16. Alle gegen Alle
17. Du bist unser
18. Hell : Symmetry
19. Achtung!
20. Das Spiel ist Aus
21. Laibach medley (taped outro)
