Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Delavski dom / Trbovlje / Slovenija
Datum koncerta: 23.09.2010
Broj posjetitelja: 500
Posljednji vikend u rujnu bio je važan vikend za slovensku kulturu. Šito posebno za grupu Laibach, bend koji (barem po imenu) zna svaki Slovenac, koji je najprepoznatljiviji slovenski glazbeni proizvod u inozemstvu i to će ostati još jako dugo. Laibach su slavili časni jubilej – 30 godina djelovanja. Da jubilej doista bude velik, cijeli je vikend u Trbovljama prošao u znaku slavlja. Delavski dom, smješten u centru grada, već je u četvrtak otvorio izložbu o kultnom bendu, u petak i subotu u hramu trbovljske kulture održane su dvije koncertne večeri, a posljednjeg dana vikenda, u nedjelju, koncertna se groznica preselila na obližnji, više od 1200 metara visok vrh Kum, gdje su Trbovljani odsvirali i završni nastup. Da mjera bude puna, sva tri dana trajao je i simpozij s brojnim poznatim gostima iz područja filozofije, povijesti, umjetnosti i drugih društvenih znanosti, na kojem se raspravljalo o temama izravno i neizravno vezanima uz dugogodišnju karijeru i razvoj grupe Laibach. Cjelokupno događanje oko famoznog benda odvijalo se pod sloganom “Red District + Black Cross”.
Već pri dolasku u Trbovlje u kasnim poslijepodnevnim satima osjetilo se u zraku da ovo nije običan dan. Grad je disao uz slavljenički događaj, disao je s bendom koji je ime grada ponio u široki svijet. Kako smo Aleš i ja stigli već kakav sat prije najavljenog početka, ostalo je vremena za jedno hmeljno piće. Dok sam promatrao unutrašnjost kafića i njegove posjetitelje, ubrzo je postalo jasno da događaj ima snažan međunarodni prizvuk: sa svih se strana moglo čuti “tisuću i jedan” jezik svijeta, a natpisi na zidovima obavještavali su nas gotovo isključivo na engleskom. Drugim riječima, Laibach su svojim dolaskom došli počastiti najzagriženiji sljedbenici sa svih strana zemaljske kugle, što je događaju dalo dodatan pečat.
Samo nekoliko minuta nakon najavljenog početka glazbeno-vizualna predstava krenula je u (iznenađujuće) ne posve punoj dvorani – tu i tamo bilo je ponekad sjedalo slobodno. Zvuci skladbi Boji, Krvava gruda i ostalih iz osamdesetih u uvodnom su se dijelu koncerta poput gnjeva počeli razlijevati dvoranom, psihodeličnije Mi kujemo bodočnost ili Smrt za smrt posjetitelje zarobljene među četiri zida ispunile su osjećajem tjeskobe, čak i straha, pri čemu je odlična akustika dvorane uz potporu srhljivih ritmova odigrala ključnu ulogu. Elektronski zvukovi odzvanjali su, a jedinstvena energija Laibach mašinerije poput munje se širila među sjedalima, koja su bila više nego prikladan izbor za ovakav koncert, jer posjetitelj specifičnost Laibach šova tek tako doživi u punoj mjeri. Kad smo svi prisutni već hipnotizirano zurili preda se, došlo je vrijeme za skladbe s ploče “Volk” (2006). Pomalo iznenađujuće, ploča je bila zastupljena čak četirima komadima, pogotovo s obzirom na to da je promocija koncerta obećavala dozu starijeg materijala, a dobili smo gotovo identičan repertoar kakav su Laibach svirali cijelo ljeto na koncertima diljem domovine. Doduše, zastupljenost novijih radova gledano u cjelini bila je skromna, ali ruku na srce, očekivali smo je još manje.
Nastup grupe Laibach zanimljiv je osim s glazbene strane i organu vida. Svjetlosni efekti u dvorani bili su prava vizualna poslastica, a najviše pozornosti kao i uvijek privukla su dva ekrana u pozadini benda, na kojima su se tijekom cijelog nastupa vrtjele projekcije, na ovaj ili onaj način povezane s glazbenom podlogom. O njihovim kontroverznim vrhuncima već je prolivena mnogo tinte, jer su nazorni prikazi ljudskog poroda ili oralnog zadovoljavanja sve samo ne nešto normalno na kulturnoj priredbi visokoumjetničkog značaja, pa će ovaj put moje riječi radije otići razmišljanju o tome da su Laibach takvim i drukčijim provokativnim gestama punili retke u tiskanim medijima i sijedili kosu ljudima u visokim državnim institucijama davno prije, u osamdesetima, kad takve radikalne umjetničke poruke nisu bile nimalo poželjne, zbog čega su mnogima bili trn u oku. Zapravo su (nekima) i danas. Svrha projiciranih filmova je dodatno potkrijepiti poruku izvođene skladbe, često zaobilaznim putem, pa čovjek ponekad tek nakon nekog vremena shvati što Veliki brat želi utuviti u glavu primatelja poruke.
Mnoge su skladbe Laibach na pozornici 2010. potpuno promijenili i s originalom im je ostalo vrlo malo zajedničkog. To vrijedi posebno za skladbe starijeg datuma, kojima je dodana neprepoznatljiva doza melodičnosti, za što se brine pretežno instrumentalni zvuk triju sintisajzera i prateći Minin glas. Mina (Melodrom) je u posljednje vrijeme redovita gošća Laibach nastupa i vokalno se bez problema uklapa u zvuk grupe, iako se suočava s činjenicom da je teško stati u cipele jedinstvene Jadranke Juras, koja je s Laibach surađivala prije Mine. Unatoč tome, suradnja s Minom za Laibach je novo poglavlje, jer njezin karizmatični vokal u njihovom zvuku otvara novu dubinu. Milan Fras je kao i obično prepoznatljivo suzdržano, ali superiorno otpjevao odnosno odrecitirao svoje vokalne zadatke, a podrška mu je zasigurno bila i ekipa za mikserskim pultom. Uz zvukove skladbi Nova akropola, prastare, i mlađe God is God završilo je putovanje dugo sat i pol kroz povijesni pregled djela i lika kulta Laibach, i prvi dan slavlja mogao se zaključiti. Laibach su dokazali da su bili i ostaju jedinstveni predstavnik slovenske glazbene scene, u kojem je inteligentno uhvaćen duh vremena koji ostaje itekako aktualan i danas.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Boji 2. Mi kujemo bodočnost 3. Smrt za smrt 4. Brat moj 5. Krvava gruda 6. Ti, ki izzivaš 7. Država 8. America 9. Anglia 10. Francia 11. Turkey 12. Tanz mit Laiabch 13. Alle gegen alle 14. Du bist unser 15. Hell: Symmetry 16. Das spiel ist aus —bis— 17. Nova akropola 18. God Is God
Galerija fotografija
