Landscapes of Disease and Decadence
Izvođač: Sjodogg
Izdavačka kuća: Osmose Productions
Izdanje: 2008
Norveška zasedba Sjodogg je nakon dobrih četiriju godina djelovanja i triju demo snimki napokon izdala studijski album na kojem se nalazi jedanaest pretežno atmosferskih skladbi koje dočaravaju osjećaje tjeskobe i prolaznosti.
Već u prvoj pjesmi čuje se mnoštvo različitih metal žanrova i podžanrova koji se slijevaju u jednu jedinu avangardnu i blago progresivnu black metal moru, koja se provlači kroz cijeli album i monotonijom pokušava dočarati onaj pravi, originalni osjećaj jeze koji je bio prisutan u prvom valu norveškog black metala. Taj osjećaj prija otprilike dvije do tri pjesme, a onda postane vrlo mučan i skoro pa dosadan jer se ritam iz pjesme u pjesmu tek malo mijenja. Povremeno se pojačavaju samo tempo bubnjeva i jačina vokala, a sve su pjesme gotovo cijelo vrijeme podržane pretjeranom upotrebom bas bubnja, koji je u velikoj mjeri previše istaknut i prekriva prijelazne bubnjeve i činele.
Gitarski dio djeluje izrazito nesigurno i većim je dijelom posve prekriven snažnim vokalom i agresivnim bubnjevima, pa se mogu razaznati tek pojedinačni rifovi, a o nekom duljem solo nastupu nema ni traga ni glasa. S druge strane, u album su odlično integrirane akustične gitare koje služe kao neka vrsta intermezza između pjesama. Općenito cijela gitarska sekcija djeluje vrlo mračno i stilom sviranja i zvukom podsjeća na gitare i efekte koji se često pojavljuju u žanru funeral doom, s tom razlikom da je brzina izmjene rifova ovdje veća.
Najveće razočaranje na albumu nedvojbeno je vokal, koji tek rijetko mijenja ton i uz poneki klišejski citat ne nudi veće uživanje pri slušanju.
Album Landscapes of Disease and Decadence djeluje kao zarobljenik bezvremenosti, jer sadrži elemente karakteristične za avangardu koja se pojavila na black metal sceni u prvoj polovici 90-ih prošlog stoljeća, a produkcijski gledano gotovo je i ispred svog vremena. Na neki način album oponaša sastave poput Ved Buens Ende, a na neki način kopa novu zemlju i pomiče granice ekstremnog metala kakvog poznajemo danas.
Album svakako preporučujem ljubiteljima malo težih ritmova, jer je nešto posebno i teško opisivo, kao gomila emocija koje se oslobode čim se pritisne tipka Play.
Postava
Vulnus: vokal
Dracunculus: gitara
Tetrapus: bas gitara
Hordeolum: bubnjevi
Popis skladbi
1.Intro (03:54)
2.A Song Of Plague (06:10)
3.Inglorious Fever Of Antonius (05:18)
4.Mahapaatra (06:24)
5.Brethren Of The Weeping Corpses (02:09)
6.Sequestra (06:54)
7.The Asphyxiation (06:20)
8.Sentinels Of The Severed Flesh (00:24)
9.Sacrosanct (01:28)
10.Kiss Of The Blowfly (06:32)
11.Outro (00:45)