Mjesto: Postojna, Epicenter
Datum koncerta: 06.05.2007
Broj posjetitelja: 150
Cijena ulaznice: slobodan ulaz
Tko bi pomislio da negdje na svijetu postoji čovjek koji bi se usudio javno najaviti nastup na kojem će suvereno pjevati besmrtne pjesme grupe Queen, za koje smo neki osjetljivo emotivno vezani i kritični prema svakom imitatoru koji i najmanji djelić pjesme iskrivi i odsvira je po svom.
Pa, ta osoba postoji. Lee Garcia, španjolski domorodac, pokazao nam je u Postojni, sat vremena nakon najavljenog početka nastupa, što zna. U pratnji roditelja polako se i pažljivo pripremao za nastup u malom backstageu, a nakon sat vremena čekanja na pet minuta je skočio sa strane, odakle se kroz malu masu ljudi vratio preobučen u vječnog Freddieja Mercuryja. Njegov nastup najavio je otac, na pozornici u obliku tišine i pogleda prema lokalnom DJ-u, kojem je mahanjem dao do znanja da utiša glazbu. Na malom prijenosnom playback studiju pritisnuo je tipku play i, gle čuda, uz udarne zvukove pjesme “We will rock you”, prerađene u hard rock verziju, na pozornicu je doletio Lee Garcia. Svojom do u tančine uvježbanom koreografijom i izgledom (bijeli frak, bijele hlače s crvenim bočnim rubom, bijele sportske tenisice, bijela traka na zapešću i, naravno, majica bez rukava s Buggsom Bunnyjem) već nam je u prvim sekundama oduzeo dah. Njegovo previjanje, koračanje, pokreti ruku, mimika lica, uživljenost – na pozornici je bio Freddie. Proveo nas je kroz niz hitova koje je jedan za drugim otpjevao intonacijski točno, pri čemu si je naravno povremeno morao pomoći i pjevanjem tercu niže, jer svi znamo da ni pravi Freddie Mercury svoje studijske stvari nije mogao otpjevati uživo onako kako ih je otpjevao na pločama. Nakon uvodne pjesme slijedila je “Tie your mother down”, koju je doslovno isto otpjevao i otplesao kao Freddie na Wembleyju 1986. Nakon te dvije pjesme došao sam do spoznaje da, unatoč ispravnoj izvedbi obiju pjesama, boja glasa nikako nije pripadala Freddieju, nakon čega sam se sjetio Freddie Mercury Tribute Concerta (1992), na kojem je George Michael otpjevao pjesmu “Somebody to love” i taj glas pripadao je i našem Freddieju. Slijedila je pjesma “Somebody to love”, u kojoj je bez teškoća, u falsetu, otpjevao završno “Somebody to” i zatim se, kao da se spušta pokretnim stepenicama, spustio na riječi “love”. Slijedile su pjesme “Play the game” i “Killer Queen”, koje su bile izvedene vrlo proživljeno i uvjerljivo. Naravno, u svom nastupu nije mogao izostaviti legendarni međudio s Wembleyja, u kojem je Freddie samostalno testirao publiku. Tako je u kraćoj verziji započeo slogove Ye-ee i tako smo drndali po ljestvici gore-dolje i stvarali dijalog s njim. Slijedile su pjesme “Save me”, “Seven seas of Rhye” i “Bicycle race”. Svoje pjevanje i pokrete suvereno je izvodio na najvišoj točki pozornice, koja je blago podignuta iznad publike. Vrlo zanimljivi prizori slijedili su tijekom Mayevih solaža, kad se naš Freddie morao nekako snaći i svoj boravak na pozornici jednostavno izraziti kroz kretanje. Tako su slijedili Freddiejevi zamasi rukama, polukružno vrtnje itd. Slijedila je pjesma “Fat bottomed girls”, usred koje si “isušenogrli” pjevač naručuje i piće. Nakon te pjesme slijedila je rečenica “How are you doing guys?”, uz koju smo mi dečki tek s mukom pomaknuli kutove usana prema gore. Slijedile su pjesme “Good old fashioned lover boy”, “Don’t stop me now” i “Another one bites the dust”, koje su bile otpjevane suvereno, uz manje snižavanje viših tonova. Zadnje dvije pjesme u prvom dijelu bile su “Under pressure”, čija je izvedba bila dobra, ali je pjesmu obilježio neuvjerljiv središnji dio, u kojem bi trebao vladati Bowiejev vokal, te “Now I’m here”, u kojem je pjevaču prvi put nakon 13 pjesama zadrhtao glas. Slijedila je stanka od 30 minuta, nakon koje je Freddie izišao na pozornicu u žutom prsluku i ogrnut engleskom zastavom te uz prodoran početak pjesme “Flash” prešao na pjesmu “One vision”, uz podršku svoje majke, koja je ispred pozornice pratila njegov nastup mahanjem engleskom zastavom. Slijede pjesme “A kind of magic”, koja je u burnom raspoloženju u cijelosti otpjevana zajedno s publikom, “Who wants to live forever”, “I want to breakfree” (bez usisavača!), “Living on my own”, “Hammer to fall”, u kojoj se već osjeti umor glasa i više dijelove pjeva niže nego inače, “I want it all”, “Breakthrough”, s profinjenim originalnim početkom Freddieja Mercuryja, “Bohemian Rhapsody”, u kojoj je mogao nedostajati čak i Mayev solo, jer ga je Lee u cijelosti ispratio svojim falsetom, te “Crazy little thing called love”, u kojoj Lee silazi s pozornice i pjeva među publikom. Zadnje dvije pjesme redovnog dijela nastupa bile su “Radio ga ga”, u kojoj pjevač već uvelike koristi svoje grlo, čime priznaje zahtjevnost pjesme, te “We will rock you”, koja se pokazala kao replay povod za kraj koncerta. Slijedilo je trominutno pjevanje publike i izvođača s već ranije čutim slogovima Yee-ee i Ti-deo, pri čemu je naš Freddie malo pretjerao i otišao previsoko, pri čemu mu se glas slomio i priznao je poraz riječima “Fuck that I’m going down.”.
Uz bučne ovacije po povratku na pozornicu otpjevao je pjesme “We are the Champions” i “Show must go on”, pri čemu je rekao i da takvu publiku još nije doživio i da će se u Sloveniju još vratiti.
Priznajem da ovako dobar nastup nekog drugog imitatora Freddieja Mercuryja još nisam doživio i nadam se da će Lee Garcia još koji put biti viđen kod nas ili negdje bliže u inozemstvu, jer za ovakav suveren nastup, kakav ima Lee i za koji je potrebno imati puno znanja, sposobnosti i prije svega puno ljubavi prema izvornoj grupi Queen, isplati se prijeći nekoliko kilometara više nego inače. Lee Garcia, dobro nam došao!
Tekst: Peter Strnad
Fotografija: Daniel Pavlica
Setlista
1.We will rock you 2.Tie your mother down 3.Somebody to love 4.Play the game 5.Killer Queen 6.Save me 7.Seven seas of Rhye 8.Bicycle race 9.Fat bottom girls 10.Good old fashioned lover boy 11.Don’t stop me now 12.Another one bites the dust 13.Under pressure 14.Now I’m here 15. One vision 16. A kind of Magic 17. Who want’s to live forever 18. I want to breakfree 19. Living on my own 20. Hammer to fall 21. I want it all 22. Breakthrough 23. Bohemian Rhapsody 24. Crazy little thing called love 25. Radio Gaga 26. We will rock you (replay) 27. We are the champions 28. (BONUS) Show must go on
Galerija slika
