Mjesto: Nove Jarše / Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 24.04.2010
Ponovni povratak Lenih kosti jako je obogatio zbivanja na slovenskoj metal sceni. A izgleda kao da su Lene kosti tek sada zaista procvale. Nakon mnogih godina, uz koje skupinu vežu i mnoge gorke uspomene, vremena su se ipak razvedrila za legendarne ljubljanske metalce. Skupina je tako, dana 05.03.2010., napokon izbacila iz sebe svoj službeni studijski prvijenac naslova “Do Or Die”. Sam naslov oličava prkos skupine i manifest je nepokornosti.
RockLine prati novi pohod reaktiviranih praotaca metal Biblije u Sloveniji od dana ponovnog okupljanja, koje se dogodilo u listopadu 2008. Zadnji put sjeli smo s karizmatičnim pjevačem i prvom ikonom Lenih kosti Milanom “Dr. Evil” Krušičem u Novim Jaršama prije godinu dana. A upravo je zadnja godina skupini donijela najbogatiju žetvu.
RockLine: I napokon je tu! Prvi pravi službeno izdani studijski album Lenih kosti “Do Or Die”. Nakon dugih, dugih godina čekanja, konačno se prikotrljao na svjetlo dana.
Dr. Evil: Kad samo pomislim koliko smo “kolobocija” imali oko toga, ha, ha, ha… Pogotovo dane snimanja. Već prvi dan snimanja Miha (Miha Nedoh nap.a.) zvao me sav u panici kako ćemo dopremiti bubnjeve do studija. A drugi dan već je sjedio na stolčiću i snimao bubnjeve u studiju. Miha nas je sve iznimno iznenadio. Za bubnjeve su mu trebala samo dva dana da ih snimi. Doduše, poslije je naknadno “cmizdrio” da bi još nešto popravljao, ali mu nismo dopustili. Na redu su bila oba gitarista, basist, a na kraju je ista sudbina zadesila i mene, da odčavrljam svoje. To sam odradio u dva dana. Isprva sam doduše bio skeptičan kako će mi ići u studiju, ali nije bilo nikakvih problema. U studiju su nam pomogli i Domen Justin D.Y.Z. na gitari u skladbi The Sting, te Inez Osina iz skupine Brezno u vokalnom duetu za skladbu Blind In Love. Oboje spomenutih doprinijeli su i neke prateće vokale na albumu.
RockLine: D.Y.Z.?
Dr. Evil: Da. D.Y.Z. se sam ponudio da doprinese prateće vokale i da odsvira solaže u skladbi The Sting. I to je bio jako dobar potez da iskoristimo njegovo iskustvo i znanje u studiju.
RockLine: D.Y.Z. je i producent albuma “Do Or Die”.
Dr. Evil: Da. D.Y.Z.-a nam je preporučilo mnogo ljudi. I mi smo mu pristupili. Posao je odradio izvrsno. Bez greške.
RockLine: Kako je surađivati s D.Y.Z.-em u studiju?
Dr. Evil: Super. U studiju sam već surađivao s nekoliko ljudi, ali je atmosfera s D.Y.Z.-em bila fantastična. Atmosfera je bila opuštena i jako zabavna. D.Y.Z. nas je znao saslušati i slijediti naše ideje. Osim toga, D.Y.Z. je osoba koja ne nameće svoje ideje. Samo predloži i nagovijesti, a konačne odluke prepušta skupini. S nekoliko ideja odnosno sugestija zaista nam je puno pomogao. Zato se veselimo sljedećoj suradnji s njim.
RockLine: Skladbe na albumu Do Or Die doživjele su veliku preobrazbu. Što je bio osnovni motiv da neke klasike, koje ste izvodili još osamdesetih, utjerate u tu posve novu formu koja oličava album “Do Or Die”?
Dr. Evil: Najbolje da za početak ja tebe pitam natrag. Možeš li zamisliti gdje bi Lene kosti mogle biti da im je bilo suđeno snimiti album 1985. s ovakvim uvjetima kakve smo imali sada? Skladbe koje čuješ na “Do Or Die” točno su onakve kakve smo oduvijek željeli na albumu. Točno tako zvuče. Ali nikad prije nismo dobili pravu priliku da snimimo album. Na kraju su tome pridonijele još i dodatne razmirice u skupini, pa izmjene članova, itd… Unatoč svemu tome, braća Kavaš i ja smo uvijek u glavi imali sve te skladbe točno onakve kakve ih možeš čuti na albumu “Do Or Die”. Zvuk, atmosfera, osjećaji,…. Sve je sada s “Do Or Die” našlo pravo mjesto.
RockLine: S obzirom na vječne probleme skupine s bubnjarima, fascinantno je kako se Miha odlično uklopio u rad u studiju.
Dr. Evil: Za Mihu to nije bio nikakav problem. On svira u mnogim skupinama i poznaje jako puno glazbe. Različite glazbe. Zapravo mu nismo ništa govorili. Jednostavno smo ga ugurali u taj neki talionik i rekli mu: “Radi što god ti je volja!” Toliko je dobar glazbenik da je odlično osjetio našu poantu, energiju naše glazbe, pa je po vlastitom osjećaju u studiju s bubnjevima uhvatio točno ono što Lene kosti trebaju.
RockLine: Kad usporediš stare snimke s novima,nekad jedva shvaćaš da je riječ o istim skladbama.
Dr. Evil: Da. Aranžmani su dorečeniji i dodatno razigraniji. Neke skladbe namjerno su skraćene da postignu još veću udarnost. Odsvirane su i znatno brže od originala koje su poznavale osamdesete. Recimo, skladba Sunrise zahtijevala je od mene upotrebu čistog vokala, jer smo u njoj htjeli naglasiti melodičniju glazbenu stranu. Kao glazbenici nadogradili smo se kroz godine i sazreli. Tu su nove ideje, nove spoznaje. Osamdesetih nam se sviđao jedan određeni glazbeni stil, danas opet nešto drugo, ali definitivni prijelomni trenutak za skupinu došao je kad smo nastupili prije Grave Digger u Ljubljani, 03.02.2009.
RockLine: U kojem smislu prijelomni?
Dr. Evil: Bilo nam je puno jasnije kako ćemo pristupiti u studiju tijekom snimanja. To je za nas bila prava škola heavy metala, kad nam je pokazano kako heavy metal zvuči danas. To ne znači da smo htjeli zvučati kao Grave Digger, ali takav žanr u metalu nam najviše odgovara. Jako nam je blizak, najbliži.
RockLine: Na albumu “Do Or Die” nalaze se i dva eminentna gosta iz Njemačke. Kako ste ih pridobili za suradnju na albumu?
Dr. Evil: Mannija (Manni Schmidt, gitara, ex-Grave Digger, ex-Rage nap.a.) sam ja testirao na zajedničkom koncertu Lenih kosti i Grave Digger u Ljubljani. Prvo smo ga pozvali na pozornicu da s nama odsvira Russian Girl. Zatim, nakon koncerta, dok smo razgovarali iza pozornice, spomenuo sam mu da idemo u studio na jesen, a on je sam od sebe ponudio svoje usluge za solažu u Russian Girl. Potom sam se sjetio i Mata Sinnera. Kao što i sam vjerojatno znaš, ta osoba mi kao član sastava Primal Fear i Sinner stvarno puno znači. Kojih 10 dana nakon koncerta Lenih kosti prije Grave Digger u Ljubljani, premišljao sam se da mu napišem mail. Zapravo me na pisanje molbe Matu Sinneru potaknula moja žena Andreja rekavši da više od toga da mi Mat odgovori s “ne” ionako nemam što izgubiti. Mat mi je odgovorio mailom u svega dvije minute. U mailu je odgovor glasio: “I will do this for you Milan. You are my brother.”
RockLine: Na skladbi Blind In Love je i talentirana mlada pjevačica i flautistica Inez Osina iz ljubljanskog sastava Brezno.
Dr. Evil: Da. Inez si nam predstavio ti, kad si je otkrio u sklopu kandidature na natječaju Epic RockLine Contest. Tada smo upravo tražili neki ženski vokal, kakav primjerice koriste Therion. Inez sam jednostavno nazvao i bila je oduševljena. Na albumu imamo takvu ekipu glazbenika da sumnjam da ćemo je ikad uspjeti nadmašiti. Kažu nikad ne reci nikad, pa ipak. Smatram da takav album kao što je “Do Or Die” zaista zaslužuje tako odličnu ekipu! Kad je neke skladbe čuo i Tom Naumann, bivši gitarist Primal Fear, sam se ponudio da doprinese kakvu solažu, ali njega ćemo sačuvati za neki drugi put.
RockLine: Lene kosti ste prva metal generacija u Sloveniji i spona između britanskih skupina koje su donijele metal i druge generacije metal skupina u Sloveniji. Smatraš li s te strane da je ovo album koji je izgubljen u vremenu?
Dr. Evil: Ni ne osjećam to tako. Mi smo jednostavno jedinstveni. I smatram da je izlazak albuma “Do Or Die” važna stečevina za slovensku metal scenu. Nakon 17 godina stanke dokazali smo da možemo snimiti album. Trebali smo volju, želju i gurati kao buldožer sve naprijed. Sve možeš postići. Tom velikom voljom, koja je od okupljanja u listopadu 2008. kulminirala u relativno kratkom vremenu izdavanjem albuma, možemo drugima u Sloveniji biti lijep primjer.
RockLine: U metalu, gdje je u Sloveniji potpora ionako manja što se tiče financijskih injekcija, snažna vjera u cilj tim je važnija. Metalci su u Sloveniji doista gotovo uvijek prepušteni sami sebi što se tiče izdavanja albuma.
Dr. Evil: Metal je oduvijek bio glazba radničke klase. To obično nije glazba inženjera i “pussy-ja”. Kad pridobiješ određeni krug tih ljudi, da osjetiš kako te poštuju i cijene to što jesi, da prepoznaju tvoju iskrenost, onda je to ono što drži ljude uz tebe. Odeš recimo i danas na koncert Judas Priest i ispod pozornice sretneš fanove koji prate skupinu cijelo vrijeme i ostarjeli su s njom. Nikad joj nisu okrenuli leđa i nikad neće.
RockLine: A što je s idejama za novi album Lenih kosti?
Dr. Evil: Ideja imamo puno. Treba ih doraditi i izbrusiti. Moramo ih pretočiti u skladbe i onda među njima napraviti selekciju. Stil na novom albumu ostaje isti. Lene kosti se neće mijenjati. Već sada mogu najaviti da će na albumu biti dva ili tri snažna gosta. Opet planiramo novu baladu. Ako na njoj bude potreban ženski vokal, zvat ćemo jednostavno Inez, jer s njom postižemo vokalnu kombinaciju koja nam jako odgovara. To ćemo još vidjeti. Novi album neće nositi više od 12 komada.
RockLine: Očekuje se nastup Lenih kosti na festivalu Banja Luka Rock Open Air.
Dr. Evil: Da. Toga se svi već jako veselimo.
RockLine: Već mjesec dana prije, točnije u trećoj dekadi svibnja, pozvan si na tiskovnu konferenciju vezanu uz festival. Ali tamo te čeka još jedan zadatak?
Dr. Evil: Da. Na tiskovnu konferenciju u korist festivala odlazim s namjerom da dam nekoliko intervjua za televiziju, za nekoliko radijskih postaja. Trenutno nas organizatori jako lijepo podržavaju i reklamiraju. Imenovan sam i u posebnu komisiju koja će sudjelovati u izboru demo skupina koje će također nastupiti na festivalu. U toj istoj komisiji bit će i Dado Topić iz sastava Time. Prema svim reakcijama koje Lene kosti dobivaju s tog kraja, osjećam da nas publika u Banjoj Luci već nestrpljivo čeka. Organizator je dosad pokazao izuzetno lijepu mjeru poštovanja nekolicinom gesta, kao npr. time što nam je odredio idealan termin nastupa na festivalu, i to između 21.00 i 22.00 sata. Sviramo isti dan kad i MM Classic Whitesnake, u postavi su Micky Moody i Bernie Marsden, tako da očekujemo novi super koncert, sa super atmosferom i dobrom posjećenošću. S obilnom mjerom dobrog metala i rock n’ rolla!
RockLine: Nakon izlaska albuma požnjeli ste vrlo dobru posjećenost na release partyju u Orto Baru i mjesec dana kasnije na nastupu u Postojni. Kako osjećaš današnju potražnju za Lenim kostima?
Dr. Evil: Iskreno rečeno, isprva sam bio skeptičan. Već u “prošlom životu” Lenih kosti bilo je dosta podmetanja klipova pod noge, od strane skupina koje su danas u Sloveniji “kao veliki”, oni su nas dakle tada uspjeli zaustaviti. Odmah nakon okupljanja bili smo meta nekih podmetanja, što smo u nastavku sretno i uspješno poništili. No nekako od prošle godine, od nastupa Lenih kosti u Orto Baru, koji je organizirao RockLine, to je bilo u svibnju, krenulo je uzlazno. Prijelomni trenutak za nas bio je nastup u Kranju, u listopadu 2009. Bio je Metalfest i Lene kosti su se napokon mogle predstaviti pravoj ciljnoj publici. Od tada se baza obožavatelja počela povećavati. Ne smijem zaobići ni izuzetno lijep događaj u Ravnama na Koroškem u siječnju ove godine. Taj nastup potvrdio je pozitivne pomake naviše za Lene kosti. Potpuni šok za mene bio je pak release party u Orto Baru, ovog ožujka. Isprva nije izgledalo tako. Nešto iza osam navečer vani je bilo svega nekoliko ljudi. Jedva sam maknuo pogled da se presvučem iza pozornice, kad vidim rijeku ljudi kako se valja u Orto Bar. Bilo je sve crno. To je bio događaj kakav si može poželjeti svaki glazbenik. Reakcija publike, atmosfera, energija, sve se zbrojilo u fantastičan događaj. Mogu reći da sam jako ponosan što sam imao priliku biti dio takvog koncerta.
RockLine: Na release partyju ste čak imali posjet iz Austrije?
Dr. Evil: Da. Naša vjerna podupiratelja iz Graza. Oboje su i novinari. Tako su i preko granice ponijeli glas o Lenim kostima. Doduše, prvi put su nas gledali u Austriji još prošle godine, ali bez te moje dodatne scenske opreme s Dr. Evilom i ostalim likovima.
RockLine: Tko je Dr. Evil?
Dr. Evil: To je moj alter ego. To je čovjek koji ne ide na posao, koji se ne da maltretirati raznoraznim idiotima, čovjek kojeg ne zanimaju drukčija mišljenja, čovjek koji te može pozdraviti sjekirom ili pilom i naposljetku čovjek koji ne zna za tablete protiv boli.
RockLine: Svoj horror show vezan uz spektakularne nastupe Lenih kosti dodatno si nadogradio u zadnjoj godini. Dobili smo nekoliko novih likova.
Dr. Evil: Da. Tih likova bit će sve više i više. Primjerice “evil clown” trenutno malo počiva, ali tu je uz doktora još i Uninvited Guest, koji je nekako samorazumljiv lik što pripada samoj skladbi Uninivited Guest. Najprikladniji za tu skladbu bio mi je neki striček s kosom. Butcher se pak prvi put predstavio u Postojni. Potonji najviše uživa u komadu Nightmare.
RockLine: U Postojni je s tobom na pozornicu umarširao i minijaturni Dr. Evil.
Dr. Evil: Da. On je došao samo za postojnski špil. Čak sam ga dva tjedna uvjeravao da stane na pozornicu. On je mini doktor. To znači da pod njegovu nadležnost spadaju manje operacije, manji kirurški zahvati. On je specijalist za manje operacije na očima, nosu, zubima, prstićima.
RockLine: Ljeti ćete se u Dornberku u Vipavskoj dolini napokon susresti i s ReQueim.
Dr. Evil: Da. Napokon. I tog se nastupa jako veselimo. To će biti dijeljenje pozornice u smislu učvršćivanja prijateljskih veza, ne rivalstva. ReQueim imaju vani 4 ili 5 albuma, skupina su vrijedna poštovanja. Nastup s njima za nas je logičan. Dogodio bi se prije ili kasnije.
RockLine: Primijetio sam da Lene kosti na koncertima prate stariji fanovi, takvi koji su stari kao vi, ili tek malo mlađi, recimo nekoliko godina. Ni na koncertima Pomaranče, ni na ReQuiem nisam zamijetio toliko tvrdokornih rokera koji se nalaze u svojoj petoj životnoj dekadi.
Dr. Evil: Pa to je živi dokaz da smo Lene kosti i osamdesetih imali vjernu bazu obožavatelja. I oni se s nama vraćaju. I taj je podatak zanimljiv, kad je zadnji put u Postojni, nakon 20 godina, na koncert došao jedan od naših obožavatelja i donio nam uokvireni reklamni plakat za jedan od naših koncerata. Originalni plakat tiskan osamdesetih godina predao nam je kao dar. To je dokaz da nas je takav čovjek već slušao, pratio tvoj rad i da te još uvijek poštuje i prihvaća kao glazbenika. Ti stariji obožavatelji, koji su s nama ostarjeli u svim tim godinama, još uvijek u srcu osjećaju metal, osjećaju rock n’ roll. Prema njima osjećamo duboko poštovanje. Neki se doduše povuku kad zasnuju obitelji, ali pravi obožavatelji ostaju i dođu te poduprijeti i onda kad skupina to najviše treba.
RockLine: Nedavno se Lenim kostima pridružio bubnjar Rok Večerin – W.U.K.O.
Dr. Evil: W.U.K.O. je priča za sebe, ha, ha, ha… Najveća panika hvatala je skupinu kad smo tražili bubnjara. Kao što i sam vjerojatno znaš, Lene kosti su uvijek imale velike, velike, velike probleme s bubnjarima. Reći ću kar generalizirano, probleme s ritam sekcijom. Prošle smo godine na početku godine isprva pridobili Grega Brenka. To je čovjek koji pripada Lenim kostima. Po glazbenom ukusu, po karakteru. Zatim smo uzeli Mihu Nedoha. Marc ga je zamolio da nam dođe pomoći. Miha se odazvao pozivu. Prvo je bilo zamišljeno da nam Miha pomogne, pa je jednostavno ostao s nama. Ali ne stalno. Nadali smo se tome. No pokazalo se, bez obzira na to što je Miha fantastičan čovjek i bubnjar, da ga nećemo uspjeti zadržati. Miha je u velikom bendu kao što su ReQueim. Osim toga svira još u nekoliko drugih skupina. Osjetili smo da ga na silu ne možemo više vući za sobom. Zato smo se međusobno dogovorili da trebamo drugog bubnjara. Kasnije, kad sam tražio bubnjara, događalo mi se to da su mi svi, gdje god sam se pojavljivao i pitao zna li netko kojeg bubnjara, spominjali W.U.K.O.-a. Njega prije nikad nisam vidio, a kamoli poznavao. Nisam čak ni znao je li ikad svirao u kojoj skupini i u kojoj je skupini svirao. Ali ako ti W.U.K.O.-a predloži glazbenik kalibra D.Y.Z. i kaže: “Uzmite W.U.K.O.-a, on paše k vama!” U tom slučaju stvarno nije bilo dvojbe. Pogotovo s obzirom na to koliko se D.Y.Z. potrudio sa zvukom na albumu “Do Or Die. Zato sam mu vjerovao na riječ. W.U.K.O.-a nam je preporučio i Ivan Cepanec, glavni urednik Master Magazina, koji zna što se trenutno događa na slovenskoj metal sceni. To je bila dodatna referenca za W.U.K.O.-a. Tako sam ga nazvao i došao je na prvu probu. Zanimljivo je bilo to da smo prije W.U.K.O.-a isprobali dosta bubnjara. Svi su se htjeli iskušati na lakšim komadima Lenih kosti. Kad je W.U.K.O. došao u prostor u kojem vježbamo, sam od sebe je predložio da zajedno odsviramo Nightmare, što je naš najteži komad. Kad ga je “odsjekao”, svima nam je bilo jasno da je W.U.K.O. pravi za Lene kosti. Jako smo sretni što je s nama. Vjerujemo mu potpuno i znamo da će W.U.K.O. učiniti sve da Lene kosti zvuče kako zvuče. Fale nam još samo dvije probe da se potpuno uigramo, a onda samo još “rušimo”. Što se W.U.K.O.-a tiče, bilo nam je važno i to da je u skupinu naposljetku došao čovjek koji je spreman za skupinu učiniti sve.
RockLine: Skladba Blind In Love postaje prava uspješnica na hrvatskom radiju Radio 057, koji ima sjedište u Zadru.
Dr. Evil: Blind in Love je očito onaj komad albuma koji može puno pridonijeti našem proboju u inozemstvo. Podupiratelji skupine, doma iz Zadra, odnijeli su ploču na taj radio. I skladba Blind In Love isprva je izvučena za pjesmu dana. To znači da se svakog sata jednom vrti takav komad. Dakle, ta je skladba u jednom danu bila odvrtjena čak 24 puta. Blind in Love je kasnije pobijedila i na glasanju za pjesmu tjedna, što znači da se svaki dan vrti po šest ili sedam puta. Svaki dan tjedan dana. Vrlo dobro joj ide i u borbi da bude izvučena za pjesmu mjeseca. Inače, osim iz Hrvatske, dobivamo i vrlo dobre reakcije iz Njemačke.
RockLine: A planovi za budućnost?
Dr. Evil: Na jesen ćemo pokušati izboriti što više svirki, a onda se u ožujku 2011. zatvaramo u studio i počinjemo sa snimanjem nove ploče.
fotografije: Andreja Krušič
Galerija slika
