Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Rock Cafe / Postojna / Slovenija
Datum koncerta: 15.04.2010
Broj posjetitelja: 300
Cijena karte: 0,00€
Lene kosti i nakon izlaska albuma 05.03.2010., prvog pravog studijskog albuma od osnutka grupe davne 1978., ostaju i dalje tražena i atraktivna koncertna pojava. Nakon žurke u Orto baru 19.03.2010., kojom su obilježili izlazak albuma “Do Or Die”, kad je Orto pucao po šavovima, a na desetke posjetitelja ostalo je vani jer su prekasno došli do jedne od 200 raspoloživih ulaznica, nešto slično zahvatilo je ovaj put i postojnski Rock Cafe.
Ovaj put se “razbijača” koji bi se gurali za mjesto ispod pozornice nije trebalo bojati. Rock Cafe je naime nešto prostraniji, ima i čvršće tlo pod nogama i solidniju konstrukciju nosivih stupova same zgrade u kojoj se nalazi. Ako ti se nešto ne sviđa, skreneš na partiju bilijara ili skočiš do restorana na katu. Ako je igdje pobrinuto za sve ukuse, onda je to sigurno u Epic Centeru, ili recimo radije u Rock Cafeu.
U društvu starih znanaca, vrućih novogoričkih metal matadora Shutdown i nestašnih ljubljanskih rock n’ roll mačkica Hellcats, Lene kosti su tako napokon stigle pozdraviti i Postojnu. Klub se počeo puniti kasno. Po postojnskoj maniri, koja tu karakternu crtu posuđuje od Primorja. Tako smo Shutdown na pozornici ugledali tek u 22.00 sata. Nevjerojatan je skok koji je ta grupa napravila u samo godinu dana. Pred Lenim kostima nastupali su u svibnju 2009. (Ljubljana) i kasnije u listopadu 2009. (Kranj), postali dio obaveznog inventara Rock Cafea preko natječaja Epic RockLine Contest – RockLine reportaža OVDJE, gdje su osigurali prolaz u drugi krug i tako najmanje dva nastupa u klubu (ako izbore finale, u Rock Cafeu će u nepunna dva mjeseca nastupiti čak četiri puta). Mladci su svoju nadobudnost okrunili izdavanjem dema “Shutdown”, koje je kolega Rok Klemše visoko “blagoslovio” (RockLine recenzija OVDJE), ukratko, momcima sve ide kao po loju. Traženi su, kvalitetni, na pozornici uvjerljivi i, što je najvažnije, imaju karizmu koja ostavlja pečat na slušatelju i posjetitelju njihovih nastupa.
Naravno, glavni u cijeloj priči je pjevač Egzi. On se ne srami navući spandex do grla u muškoj snazi, koja prati karakter njegove konfekcije šarenog rublja s notom “glam” boja. Kombinacija obojice gitarista u godinu dana izuzetno je napredovala. Terce sviraju usklađeno, skladno galopiraju kroz jahaće staroškolske Maiden rifove i poslužuju briljantno odsvirane gitarske solaže. Stare škole Shutdowna drži se i ritam sekcija, gdje se Pejo korjenito drži jednostrukog bas bubnja. Iskreno rečeno. Dvostruki kod Shutdowna stvarno ne fali. Najveći skok napravio je naravno Egzi. Dečko je u prvom redu nadogradio svoje vokalne sposobnosti. Performans je okrunio iznimno uživljenom aktivnom scenskom igrom kojom je prisutne ispod pozornice neprestano držao u šahu. Prije svega sam način kretanja, podgrijavanja ostalih članova i gestikuliranje nadograđeni su u karizmi pjevača pa tako Shutdown u cjelokupnom zbroju djeluju kao silno uvjerljiva jedinica u prenošenju vjere u heavy metal masama. Točku na “i” stavilo je opet odlično klupsko ozvučenje, koje rijetko zakaže u Rock Cafeu. Zato smo svi na terenu doista dobili objektivan uvid u razvojnu stepenicu do koje su Shutdown danas stigli na svom glazbenom putu. Bez dlake na jeziku. Riječ je o jednoj od najvrućih melodično orijentiranih heavy metal grupa u Sloveniji, koju takva radna žar i angažiranost mogu dovesti na šira poprišta veće prepoznatljivosti.
Hellacts su na pozornicu izašle nekoliko minuta iza 23.00 sata. Cure se mogu pohvaliti činjenicom da su jedina čistokrvna ženska rock grupa u Sloveniji. Bez obzira na to što sam grupu prvi put u životu gledao ispod pozornice i što sam često čitao pomiješane dojmove kritičara o njihovim nastupima, ne mogu zanijekati da je nastup Hellcats bio u svemu superioran. Cure su potvrdile da su se kohezivne veze među njima učvrstile. To je dokazao korektno uigran nastup sastava koji svoje autorske pjesme kuje na temeljima nasljeđa sastava poput AC/DC ili Judas Priest, a tome dodaje malo glam kozmetike s jedne strane, a s druge nedvosmisleno prljavo obojen punkerski rock akcent. Put do kvalitetne razine slično zamišljenog kvarteta iz Švedske Crucified Barbara još je prilično dug, ali vodi u pravom smjeru.
Kako god da okrećem, vrlo uspio nastup kvarteta. Usklađen i uigran. Cure su unovčile svoju scensku izazovnost u zategnutoj i priljubljenoj konfekciji kombinacije lateks-spandex-koža, što im silno paše. I pjevačica Valentina i dalje uspješno raste u pravu scensku figuru i frontmanku, jer je bez većih problema preuzimala pozornost svojom igrom i izvedbom. Katja je opravdala težu zadaću koja pada na gitaristu u situaciji kad kao jedini gitarist u sastavu mora svirati dovoljno hrabro i superiorno da samo jednom gitarom popuni zvuk u rifanju i ostane “prisutan” na pozornici i kad su na redu solaže. Bravo cure! To vrijedi i za nezaobilaznu sestrinsku vezu u ritam sekciji, koja nije kolebala u držanju pravog tempa kroz izvedbu materijala. Hellcats su predstavile autorski materijal koji je obuhvaćao pjesme Steelrider, Heavy Metal, Vladar noči i Hellcasts. U nepunih sat vremena zajedno sa Shutdown pripremile su odličnu platformu na koju su mogli stupiti nositelji večeri, “uglađeni” metal buldožeri Lene kosti.
Sat je otkucao nešto iza ponoći. Pozornica je bila spremna, momci ugođeni. Čuje se uvod, klub se zamračuje, koliko se već zamračuje, jer svih svjetala klub nije uspio ugasiti da bi uvodni dio zasjao u punom intenzitetu. Tijekom uvoda na pozornicu marširaju zli doktor u pratnji svog juniora – malog Roka, odjevenog kao lik “mini Dr. Zlo”. Da, to je novost koju je samo za nastup Lenih kostiju u Postojni pripremio naš zli primarij Dr. Evil. Grupa udara u kotrljajući Motorheadovski Overkill ritam pod taktirkom posljednje scenske predstave Mihe Nedoha u bojama Lenih kostiju! Neobično, zar ne bi trebao biti I Got the…? Ne. Momci otvaraju nastup pjesmom Play With Fire. Na početku problemi sa zvukom. Marcova gitara je tijekom Play With Fire posve nečujna, ali u nastavku se stvar sanira i zvuk dostiže traženu razinu kvalitete.
I ovaj put Lene kosti nisu ostale nikome ništa dužne. Dr. Evil je svojom karizmom doveo publiku na koljena, tako da mu je jela iz ruke. Šou-ekscesom nepredvidive naravi na pozornicu je doveo i novu figuru, novi Evilov alter ego. Ludog mesara, koji je nakon obaveznog klanja u The Uninvited Guest i dalje u svim krvavim dimenzijama terorizirao Rock Cafe.
Bez obzira na to što su dva reflektora bijele svjetlosti uzela svoj danak na grupi, što se odražavalo u obilju znojnih čela i bujica znoja koje su oblijevale i instrumente i nemilosrdno kapale po pozornici, sastav je iz sebe iscijedio novi odličan nastup, iz kojeg je poništio nekoliko trivijalno čujnih pogrešaka koje su se prikrale u nastup u ljubljanskom Orto baru prije mjesec dana. Dr. Evil je na visokoj razini odpjevao svoj repertoar, a izravan dokaz za to bila je izvedba uvijek teške Warrior. Ona je u repertoaru smještena u sredinu, što je posrećen potez jer izvedba te skladbe zahtijeva ogromnu snagu, a vokal je do tada još manje načet, dakle bolje očuvan. U tom smislu, ne bi bilo glupo zadržati tu skladbu u sredini, ako je sastav već izbjegava na poziciji otvaranja svojih koncerata.
I ovaj nastup bio je za Lene kosti simboličan. Pred kraj u jednoj od stanki iza bubnjeva ustaje Miha Nedoh. Miha je ovaj put bubnjao kao u transu. To je bio njegov najangažiraniji i posljedično daleko najbolji nastup otkad je branio boje Lenih kostiju. Sigurno ga je potaknula činjenica njegova odlaska, a ovo je bila prilika da svojim doprinosom iskaže poštovanje prema grupi. Naravno, bilo je istine i u rivalstvu. Dok je to konstruktivno, sve je u redu. A tko je, đavola, bio taj suparnik. Novo ime u članstvu Lenih kostiju. Bubnjar Rok Večerin – “W.U.K.O.”, kojeg se neki možda sjećate iz članstva sastava Dawn Patrol i Crossbreed. Primopredaja palica među bubnjarima, koji po naravi i karakteru djeluju potpuno iz drugog tijesta, popraćena je emotivnim obraćanjem Dr. Evila, uz koje su se Lene kosti oprostile od Mihe “Bombera” Nedoha i pozdravile dolazak W.U.K.O.-a, pri čemu ga je Dr. Evil odmah pjesnički krstio “W.U.K.O. The Machine”!
Tako je skladba Nightmare odjeknula u dozi nove energije koju je svojim dolaskom kao i svaki novi bubnjar unio. Tempo isti, konačni učinak isti, ali energija, zvuk i posljedično osjećaji koje skladba izvlači drugačiji su. Prije svega, rad na činelama nova je priča za Lene kosti, kao i upletanje dvostrukog bas bubnja. Triole u Nightmare ostaju neokaljane, bez brige. Zaštitni znakovi Lenih kostiju ostali su očuvani i nedvojbeno će uskoro biti i nadograđeni. Dakle, bit će zanimljivo promatrati daljnje stapanje W.U.K.O.-a u duh karizme Lenih kostiju i pratiti razvoj grupe u nadolazećem razdoblju. Skladbom Do Or Die nova postava Lenih kostiju zaključila je svoj nastup. No to nije bilo sve.
Sastav u bisu još jednom odsvira Russian Girl. Tek tada Dr. Evil izvlači na pozornicu Egzija iz Shutdowna. Nakon prve strofe, pod snopom reflektora već jako izmučeni Dr. Evil, umotan u ručnik, neočekivano se povlači na basistovu stranu i mikrofon u potpunosti prepušta Egziju. To je simpatičnog Egzija posve zbunilo, jer strofe u Russian Girl nažalost ne zna. No dečko se odlično snašao kad je po osjećaju promrmljao i izvukao melodiju u stihovima. Naravno, vrlo brzo mu je u pomoć opet priskočio i Dr. Evil da zajedno privedu koncert kraju.
S obilnom mjerom zabave i očekivanih scenskih ludorija, kao i “horror showa”, završio je još jedan nastup legendarnih ljubljanskih heavy metalaca. Iako odlično posjećeno poprište nije doživjelo opći pomor i divljanje kakvo je Lenim kostima priredio Orto bar prije mjesec dana, sastav je odsvirao nastup na višoj razini u usporedbi s nastupom u Ljubljani. Kako u samoj izvedbi, tako i u činjenici da su zvučni uvjeti bili optimalni. Pa makar je vrućina u prostoru diktirala težu izvedbu materijala.
Odlična kombinacija odabranog trojca izvođača, koje je došla bodriti pozamašna publika, odlična je najava budućih aktivnosti sve tri grupe. Međusobna žanrovska kompatibilnost, kao i karakterna, sva tri izvođača, uz potvrdu odličnog prijema publike, naime najavljuje već ove jeseni ponavljanje takvog zajedničkog druženja. No, barem su se nakon koncerta čula takva došaptavanja.”Grom iz vedra neba u čelo blesavo drugi put molim!”
fotografije: Tereza Vuk
Galerija slika
