Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Mastodon
Izdavač: Relapse Records
Izdanje: 2004
Trajanje: 46:58
Ocjena: 4.9/5
Leviathan, jedna od biblijskih morskih nemani i jedan od sedam prinčeva Pakla, čuvar samog ušća paklenih plamenova i vrata nesvetog kraljevstva, dobra je podloga za misaonu nadogradnju slatkog ciklusa praotaca metalske progresive, skupine Mastodon. Samo dvije godine nakon nevjerojatnog iznenađenja, ploče Remission, vrijeme je za novu dozu grmljavine i pedantno izvedene egzekucije nad slušateljima koji ne slute ništa loše. Leviathan, za kojim posežu Mastodon, bliži je epskoj stvarnosti Melvilleova Moby Dicka, golemog bijelog kita, kroz kojeg se oslikava vječna borba čovjeka s nerazumljivim, tajanstvenim i esencijalno prirodnim. Ognjeni plamenovi prvijenca dobivaju konkretan antipod, koji se zvučno ne razlikuje previše od nedavno započetog glazbenog ciklusa megalomanskog lomatanja nezamislivih razmjera.
S Leviathanom Mastodon naime više nego potvrđuju činjenicu da u pozadini njihova stvaranja stoji puno više od niza golih slučajnosti ili estetskog poigravanja ritmom i zvukom. Mastodon se usredotočuju na vlažni i paklenski razorni element mračne vode. Recept djelovanja opet je prilično, recimo to tako, jednostavan – s jedne strane imaš luciden post-HC avangardni stav avangardnog metala, koji se ne može i niti neće otresti zasićenog jazzovskog izraza, kompleksne ritmike i premašivanja granica uobičajenih za formalne oblikovne izvedbe u metalu. Mastodon su posebnost ostvarili već na samom početku, amalgam višeslojnog glazbenog supostojanja do tada rijetko spajanih žanrova postaje čelični oratorij za sve daljnje mentalne izlete, a neizbrisiv trag ostavlja u glazbenom izražavanju široke palete kasnijih bendova koji su upravo Mastodone odabrali za primarni izvor pozivanja.
Izlet po mutnom svijetu neistraženih i tajanstvenih dubina počinje slaganjem mozaika izlomljenih tekstova koji su, za razliku od oklaštrene estetike grlenog pjevanja na prvijencu, ovaj put melodičnije izvedeni. Ako je Remission svojom prilično suhom produkcijom izazivao priličan osjećaj klaustrofobije, ovaj put se lakše prepuštaš toku manje morbidne i gušeće težine masnih zvukova i namjerno usporenog valovanja ritma. Obzorja se otvaraju kako bi lakše isplivali na površinu uzburkanog olujnog oceana i izvikali svoje krikove užasa i fatalističke predaje sudbini. Već provjereni pristupi produkcijskog maga Matta Baylesa prilagođavaju podzemni izraz metalske avangarde ukusu nešto brojnije glazbene zajednice, a prilično neortodoksni glazbeni eksperiment počinje polako puzati kroz tisuće pora u glazbenu svijest i glavne tokove zbivanja.
Uvertira manje opterećenog uživanja počinje nevjerojatnim duetom Troya Sandersa i glavnog propovjednika skupine Clutch, Neila Fallona, koji stavlja zadnju točku na i prvom singlu s ploče – skladbi Blood And Thunder. “Split your lungs with blood and thunder / When you see the white whale / Break your backs and crack your oars men / If you wish to prevail” dočarava bojište Ahaba i tajanstvenog bijelog kita iz Moby Dicka. Konačni obračun počinje odmah, a morska se površina pjeni i klokoće u borbi čovjeka i krajnjeg oblika prirode. Opsjednutost, agonija i nerijetko načeta, ali nikad ovako glazbeno ispričana priča o ludilu, koncentriranoj misiji i smislu osamljenog i izbezumljenog kapetana Ahaba nastavlja se u skladbi I Am Ahab. Glavni akteri paklenog obračuna su predstavljeni, a neuhvatljiva zvijer otkriva se u jednom od najpjevnijih trenutaka ploče – bogatim riječima i značenjima zasićenom epu Seabeast. “There’s an open wound placed upon my heart in anger’s rage / If we open up a spirit, a spirit that can bleed / Ahab the leading lad we can trust his obsession carries them / Meet us at the temple healing all the crippled” tekst je koji ti puzeći puni uši i melodikom boli i prividne lakoće tumači pozadinu cijele priče. Tada možeš shvatiti i ludilo te tjeranje preko granice mogućeg u bijesnom oratoriju skladbe Iron Tusk, recimo tome drugom velikom trenutku ploče, ako već žudiš za hitovima. Sludgeersko rikanje prljavog sabbathovskog zvuka stvara novi krug vodenog pakla. Mitovi i legende pune prilično svježe ispisane stranice s manjkom snage i nadnaravnih sposobnosti obdarenog čovjeka. Intelekt kao glavno oružje i skriveni adut evolucijske nadmoći jedva se nosi s megalomanskim stvorenjima majke Prirode. Dojam punog pripovjedaštva dopunjen je fenomenalnim osjećajem za stvaranje i pisanje glazbe. Zapleta i raspleta ima koliko god hoćeš. Megalodon tako sasvim neočekivano otpliva u sfere južnjačkog melodično nakrcanog rocka, da bi se s grmećom stampedom samo trenutak kasnije ubrzano zaletio u tvoje srce i prožderao put do središta tvoje duše. Harmonija i disonanca komplementarne su strane pokoravanja svakog slušatelja koji se usudi zagledati u tamne dubine. Sljedeći veliki duet najavljuje se zapletenim uvodnim prepletanjem prstiju na vratu gitare, koje posve organski i prividno lako popunjava praznine u ritmičkoj čipki bubnjarskog poluboga Branna Dailora. Slijedi vokalni grleni obračun dvaju pjevačkih velikana sedobnog metala – već etabliranog gromovnika Troya Sandersa i Scotta Kellyja, pjevača legendarne postave Neurosis u skladbi Aqua Dementia. “The sun had fallen / Boiling the water where the hydra’s crawling / The righteous go in blazing fury / And we cleanse the earth to bring it down / Bring it down / And God will watch it burn / Releasing souls / Within the wrath we wait / To be dirt again / There is a flame I lit / I upon high” brundá moćno, kao da ga je iz dubina mora u nebo ponio sam Posejdon. Samo još dva trenutka dijele nas od svima poznatog konačnog obračuna Ahaba i bijelog kita. Srca prestaju kucati, a tijela tonu. Nastupa još posljednji trenutak prividnog spokoja sa skladbom Joseph Merrick, koja te nakon agonije i borbe lagano utješi i smiri. Drugo je činjenje epskog slušanja završeno, a morska pjena lagano se rasplinjuje na pješčanim obalama nedefinirane budućnosti.
Kao što rekoh, Mastodon su i ovaj put premašili sva najdublja očekivanja i ispisali jedno od najljepših poglavlja svog glazbenog stvaralaštva slovima koja se samo najplemenitijim sjajem mogu mjeriti s estetskom podlogom nevjerojatnog grandioznog idejnog konstrukta. Ako ne i prije, Mastodon su Leviathanom potvrdili svoj primat nositelja i čuvara svetog grala glazbene umjetnosti. Ako si kod izvanrednih glazbenika poput Isis dobio osjećaj da u svom vječnom i prilično jednostavnom ponavljanju istih rifova nehotice podcjenjuju tvoj glazbeni intelekt, ovaj ti je put dana kvalitetna alternativa u prilično zasićenom i barokno izbrazdanom izrazu atlantske četvorke Mastodon. Sofisticirana izvedba naprosto te tjera da pratiš stvaranje sprege Sanders – Hines – Kelliher – Dailor i ubuduće, jer bez toga nema spokoja u tvojoj nemirnoj i od sada za novim ekskurzijama u nepoznato gladnoj duši! Nastupilo je novo tisućljeće metala i u novom mileniju upravo su Mastodon oni koji te mogu otkupiti i utažiti tvoju glad. Hvala bogovima za ovakva čuda kao što je Leviathan i mesije poput Mastodon!
Postava
Troy Sanders – bas, vokal
Brent Hinds – gitara, vokal
Bill Kelliher – gitara
Brann Dailor – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Scott Kelly (Neurosis) – prateći vokal na skladbi Aqua Dementia
Neil Fallon (Clutch) – prateći vokal na skladbi Blood and Thunder
Matt Bayles – orgulje na skladbi Joseph Merrick
Phil Peterson – čelo na skladbi Aqua Dementia
Produkcija
Matt Bayles & Mastodon
Popis skladbi
1. Blood and Thunder (Feat. Neil Fallon)
2. I Am Ahab
3. Seabeast
4. Island
5. Iron Tusk
6. Megalodon
7. Naked Burn
8. Aqua Dementia (Feat. Scott Kelly)
9. Hearts Alive
10. Joseph Merrick
