Lies For The Liars

Priča grupe The Used počela je davne 1990., kad su se, u želji da osnuju bend, okupila tri šć još posve svježa glazbenika: gitarist Quinn Allman, basist Jeph Howard i sada već bivši član postave, bubnjar Branden Steinkert. Postava nije bila potpuna, pa su grozničavo tražili i pjevača koji bi mogao preuzeti i ulogu frontmena. Nakon dugog traganja ipak su pronašli pravi glas, koji i danas odjekuje s ploča grupe – Berta McCrackena, Quinnova prijatelja iz školskih klupa. S novim frontmenom na čelu snimili su ploču s demosnimkama Demos From The Basement, a nakon objave počeli su žeti prve pozitivne kritike i jačati redove obožavatelja, nakon čega su se stvari počele komplicirati – kod imena. Isprva su se zvali Used, ali su ubrzo saznali da u Bostonu već neko vrijeme djeluje grupa s istim imenom. Ispred su stavili riječcu “The” i ime ponosno nose i danas – The Used. ‘A Box Full Of Sharp Objects’ je glavni hit istoimenog albuma grupe The Used, koji je izašao 2002. Nakon izlaska albuma uslijedio je proboj u sam vrh etabliranih emo imena, što im otvara mogućnost za izdavanje DVD-a i CD-a Maybe Memories, kojim daruju fanove i istodobno predstavljaju cijeli bend te dotadašnje radove; jer su se projekta prihvatili širokogrudno, izdanju su dodali još i CD s demosnimkama kojima su pridodali neobjavljen koncertni materijal. Dečki ipak nisu zaspali na lovorikama stare slave, pa su se radije zaputili na opsežnu koncertnu turneju, obišli SAD i pripremali materijal za novu ploču koju su namjeravali izdati 2004., no tjedan dana nakon završetka snimanja frontmena je zadesila tragedija. Njegova djevojka Kate umrla je zbog komplikacija u trudnoći. Album izdaju malo kasnije – pod promijenjenim i znakovitim imenom In Love and Death, a ploča postiže trostruku platinastu nakladu i donosi im najveći uspjeh u karijeri. Ploču začinjaju obradom komada, odnosno plodom suradnje grupe Queen s Davidom Bowiejem, ‘Under Pressure’, koju The Used snimaju s grupom iz New Jerseyja, My Chemical Romance. Veći uspjeh donosi veću turneju. Godine 2005. kreću na turneju Taste Of Chaos, a promociju novog materijala potkrepljuju još jednim DVD-jem – Berth. Prema njihovim tvrdnjama trebalo je biti riječ o nastavku i komplementarnoj dopuni prijašnjeg DVD-a, jer sadržajno ovaj put predstavljaju samo drugi CD i 3 druga videospota.

Novi uradak ujedno je i posljednje studijsko djelo, album Lies For The Liars. Nakon kadrovskih promjena, napustio ih je dugogodišnji bubnjar Steinckert, koji se odlučio prebaciti u redove punk postave Rancid, borili su se s problemom pronalaska novog odgovarajućeg člana. Bubnjarsku prazninu privremeno popunjava Dean Butterworth, bubnjar grupe Good Charlotte, s kojim snimaju većinu skladbi na albumu. Srećom, bubnjarske promjene događale su se i u sastavu New Transit Direction, koji napušta bubnjar Dan Whitesides i kao stalni član grupe zauzima bubnjarsku stolicu grupe The Used.

Ploča Lies For The Liars poslužuje blaži izdanak emo corea od onoga što su nam servirali do sad. Glavna crvena nit tekstova i dalje je tragičnost smrti Bertove djevojke, a što se tekstova tiče, album je u tom pogledu tek nastavak već ispričanog. Pomak naprijed osjeti se u glazbi, jer su distorzirane slojeve gitarskih rifova nadopunili i puhački i gudački aranžmani (na albumu ovaj put bezobzirno zagrme trube i violine). Iznenađenje je tim veće što mi na albumu povremeno jako nedostaje agresivno vrištanje na koje sam navikla sa starijih albuma. Prva skladba albuma je ‘The Ripper’, koja nas zanimljivim početkom vodi u energičan komad pun gitarskih rifova. Gitare se ovdje uravnoteženo isprepleću s elektronikom, a uvodnoj slušnoj provokaciji slijedi drugi singl albuma, za koji su snimili i, po mom mišljenju prilično neuvjerljiv, videospot. Puno više uvjerava sama skladba ‘Pretty Handsome Awkward’, koja je čaroban splet smirene svirke koja ipak ne zataje svoje korijene u emo coreovskoj buci. Prvi videospot s nove ploče snimljen je za pjesmu ‘The Bird And The Worm’, u kojoj prvi put čujete jedva čujne slojeve violina. Tempo skladbe niha između brzine i udarnosti te sporosti i smirenosti. Meni osobno najviše se sviđa skladba ‘Earthquake’. Pjevačeva ljubav, koja je bila iskrena i uspjela je prijeći na drugu stranu te seže i izvan smrti prerano preminule pjevačeve djevojke, slika prizore tuge i patnje te dubokog osjećanja. Riječima se tijesno priklapa arsenal emo core rifova i violine, a valja istaknuti i prilično osjećajnu i jedinstvenu pjevačku izvedbu. Kraj skladbe ‘Earthquake’ prelijeva se u sljedeću skladbu ‘Hospital’, u kojoj nam atmosferično dočaravaju tjeskobu, bol i agoniju bolničkog okruženja. The Used slikaju prizore osjećaja s veristički potresnom snagom, koju prekida šesta pjesma, poskočica u kojoj se zaista mogu naći mrvice tako željenog vrisaka te ukusno dodane trube – ‘Paralyzed’, a ‘With Me Tonight’ je pak pomalo smetajući faktor na ploči. Ali ne zbog skladbe, s kojom nema, hmmm, gotovo ničeg lošeg. Smeta me naslov, jer dečki posve jasno otpjevaju “With me today”, a ne “tonight”. Lapsus? Svejedno, skladba je odlična. ‘Wake The Dead’ zvuči doista kao da žele probuditi mrtve, jer su The Used brutalno glasni. Nakon nekoliko taktova kaotičnosti i nasilnih tonova skladba se smiruje i u pjesmu ulazi koprena prelijepog ženskog glasa, koja se spaja s Bertovim vokalom u epsku cjelinu. Smirenje. Katarza. Slijedi konačni obračun i izlijevanje posljednjih atoma ljutnje, bijesa i patnje u zid buke. Jedan od najmanje privlačnih trenutaka ploče, po mom mišljenju, je skladba ‘Find A Way’, koja odbija svakog emo coreovca verbalnim i melodičnim naklapanjem u maniri Britney Spears. The Used razočaravaju, jer znam da su sposobni za iskreniji komad, a ne za takav poslađeni album filler. Tonu šećera ispire zvuk policijske sirene i, po mom mišljenju, jedan od favorita – skladba ‘Liar Liar (Burn In Hell)’. The Used se opet osjeća u onoj staroj, neiskvarenoj punoći. Veliki finale posljednjeg The Used cjelovečernjeg uratka je skladba ‘Smoother Me’. Blaga melankolija i predvidljiva balada u kojoj Bert sjeda za klavir. Gitare zvone suzdržano, a bubnjarske palice udaraju s četvrtinom svoje uobičajene snage. Odmor od napora ploče? Nakon polusekundne stanke, ovaj, polaminutne stanke koja slijedi nakon kraja balade, stiže još i skriveno iznenađenje. Kratak komad ili, budimo iskreni, prije rap ispad. S obzirom na to da sam velika obožavateljica grupe The Used, nadala sam se da ih nikad neću moći uspoređivati s Britney ni s rapom i pop glazbom općenito te da će ostati vjerni svojim smjernicama i glazbi. Trenutak slabosti, iskreno se nadam…

Usprkos nekoliko posrnuća album je izvrstan. Svejedno The Used imaju puno više energije uživo, jer su dečki jako uigrani, a Bertove pjevačke sposobnosti su zadivljujuće. Dio snova koje su prije puno godina počeli sanjati dečki iz Utaha već je ispunjen i ostvaren, a ja kao fanica nadam se da će iduća ploča njihovu kemiju, koju nedvojbeno imaju, još više odraziti. O tome, dragi moji, nema nikakve sumnje…