Izvođač: Saxon
Izdavač: SPV Records
Izlazak: 2004
Ocjena: 3/5
Kao što znamo, Saxon su sa “Solid Ball Of Rock” (1991) počeli ubrzano otvrdnjavati iz albuma u album, dok je koketiranja s rock’n roll feelom, kojeg je na njihovim pločama iz osamdesetih bilo poprilično, s iznimkom glam orijentirane “Destiny” (1986), bilo sve manje i manje. Tako su Saxon izbacili najteže zvučeću ploču u svojoj karijeri! Hja, no s obzirom na spomenuti trend, to nije bilo teško zaključiti ni 2001., kad su izdali prethodnika “Killing Ground”. E pa trend i dalje traje, zato je “Lionheart” još tvrđi album!
U tu su svrhu u postavi zamijenili Fritza Randowa pravom zvijeri za bubnjevima, Jörgom Michaelom, koji je tako pobjegao na sigurno od Stratovarius koji tonu. Odmah uvodna Witchfinder General otvara se zlobno i ljutito, s pravim “running wild kotrljanjem” na dvostrukoj bas pedali. Bend već na samom početku razvije dotad kod Saxon nikad čuvenu supersoničnu ultravoltažu, do čijih gležnjeva ne dopire nijedna od pjesama koje slijede. Prava Michaelova majstorija nevjerojatne eksplozivnosti i snage.
Naravno, tu je važnu ulogu odigrala produkcija. Zasigurno je riječ o najživljoj produkciji u povijesti grupe, jer Saxon u gitarskom riffanju i lupanju bubnjeva zvuče oštro navinuto kao nikad. Produkcija cijele ploče tipično je njemačka, već prilično blizu produkciji grupa Grave Digger ili Running Wild. Žestoko. Prošla je tek malo studijskog peglanja. Osim dviju preludija, kratkih The Return i Jack Tars, skladbe su tempom brze do srednje brze, nikakvih “laganica” ni akustičnih pustolovina usput ne nalazimo. Dakle, Saxon su htjeli raznijeti studio. I to im je lijepo uspjelo, jer ploča je prava klasična heavy metal bomba, izvanredna mješavina epike, pompe i čeličnog režanja. Saxon opet lijepo uresuju osnovne motive tercetnim umetcima, duhovitim prijelazima i izmjenama ritma, kojima uspijevaju dočarati zanimljivu paletu uhvaćenih atmosfera (atmosferični vrhunac ploče je razigrana Beyond The Grave s doslovno otrovnim osnovnim riffom). Sve pjesme krasi jedinstveni vokal legendarnog pjevača Biffa Biforda, koji opet briljira na cijeloj liniji. Visoki leteći screamovi i melodično zaokruženi stihovi isto su tako utkani unutra. Biff pjeva svoje linije varijabilno, pa ne “visi” kroz stihove neprestano u istim sekvencama, nego lukavo vijuga kroz tonalitete. I bojom glasa. Jednostavno je majstor, majstor rutine koja dolazi s godinama.
Jesu li Saxon na račun toga što su htjeli zvučati agresivno kao nikad prije išta žrtvovali? Naravno da jesu. Duh grupe, magija, ukratko, jedinstvenost zbog koje već s prvim taktom znaš: “Da, ovo su Saxon!” na ploči “Lionheart” prvi je put u povijesti grupe nekako u podređenom položaju. “Killing Ground” (2001) je u tom pogledu još nekako uhvatila pravu ravnotežu, ali ovaj put Saxon zvuče poprilično previše power metalski (skladbe To Live By The Sword ili English Man’O’War tipični su takvi primjeri, a i Witchfinder General). Power metalski zvuče i zbog novosti u stilu bubnjanja. Posljednja skladba Flying On The Edge bit će za mnoge potez grupe previše, ili kap koja je prelila čašu, jer je doslovna preslika skladbe Running For The Border s “Killing Ground”. Saxon u njoj pjevaju o tome kako uhvatiti avion da ne zakasniš na koncert. Doživljajski zapis s koncertne turneje. Ostali tekstovi (već stalnica) opet će biti skrojeni za sve vas koji volite vatrom i mačem tjerati zmajeve i sva ostala stvorenja vlastite mašte po stanu. Ukratko, nikakvih dubokih propovijedi u tekstovima. A one nekako ni ne bi pasale.
Dakle, ploča je doduše konkretan metalski napad, ali što će, kad ju koketiranje s power metalom, koji je trenutno trend na metal rock sceni i u kojem se isprobava mladih bendova koliko lišća i trave, nekako obezvrjeđuje. Ironično je da Flying On The Edge, koju sam malo prije proglasio kopijom, zadržava najviše tipične Saxon magije. Dakle, da bi zvučali bliže ušima mladih koji se bacaju na HammerFall i slične, Saxon su prodali malo svoje duše. Sasvim malo, sitnicu.
No unatoč tome, “Lionheart” je ploča koja je tipična biblija heavy metala s klasičnim pristupom i koja jako dobro teče. Kad je ubaciš u CD player, odvrti se u tren oka. Užasno je živa i oštra kao britva, Saxon na njoj odlično tutnje i zločesti su kao nikad. Dakle, bez brige. Primjedbe su upozorenje ponajprije Saxon nostalgičarima. Uz “Lionheart” će se posebno miješati svim mladim metal tupoglavcima dok će s njom radosno proživljavati svoj delirij ekstaze, a mi, stari “saxonovci”, odavno smo im sve oprostili, ako je zamjerka uopće na mjestu. Saxon i u svojoj 35. godini i dalje zagriženo “štemaju” kao da su dvadesetogodišnji klinci, a ne starine heavy metala!
Postava
Biff Byford – vokal
Paul Quinn – gitara
Doug Scarratt – gitara
Nibbs Carter – bas gitara
Jörg Michael – bubnjevi
Produkcija
Charlie Bauerfeind
Popis skladbi
1. Witchfinder General
2. Man And Machine
3. The Return
4. Lionheart
5. Beyond The Grave
6. Justice
7. To Live By The Sword
8. Jack Tars
9. English Man´o`war
10. Searching For Atlantis
11. Flying On The Edge
Trajanje albuma: 45:03
