Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Moveknowledgement
Izdavač: Kapa Records
Izlazak: 2007
Trajanje: 44:58
Ocjena: 5/5
Svaki sastav koji je ikad zakoračio u studio ima svoje ploče (ili najbolje samo jednu ploču), koje bismo provokativno mogli nazvati i kvalitativnim rubikonima, maksimumima, limitima preko kojih se samo rijetki uspiju probiti i nadmašiti ih, a ista ta kost zapne u grlu i hrabroj kompetitivnoj konkurenciji, ako se u glazbi i umjetnosti uopće može govoriti o nečem takvom. Prije nekoliko godina tako sam posve neslućeno pao u soničan zagrljaj kataržičnog uređenog kaosa nadahnutih ritmova i melodija nakon kojih svijet više nikad nije bio isti, a u srce mi se zlatnim slovima urezalo ime novomeškog sastava Moveknowledgement. Konačno i bez lažnog soliranja u ime općeg ukusa – zahvaljujući baš pravoj kombinaciji distorzirane igre s metrikom već čutog, ali tako prokleto preoblikovanog da asocijacije u toj igri sjena i genijalnih erupcija čistog nadahnuća nije bilo ni moguće ni potrebno tražiti. Zahvaljujući albumskim prethodnicama, inače obećavajućim počecima, pločama Sun Sun i Ant People, sa sastavom sam i prije bio upoznat u mjeri da sam znao kako s raperskim glasom dvostrukog državnog prvaka u freestyle repanju Mihe Blažiča a.k.a. N’Toka okrunjena soničan konstrukt meditativne gitare, masnog basa, potentnih bubnjeva i atipično zaraznih analogno – sintetičkih krikova klavijatura ima dovoljno aduta da na kartu plesnih fenomena u Sloveniji upiše dolenjsku prijestolnicu, ali o svim detaljima i nijansama nisam bio tako dobro poučen. Potonje su se otkrivale postupno, uz izdašnu pomoć moje srčane suputnice i mog gurua malo drukčijih ritmova, koji prije nisu bili tako domaći na mojoj strani zvučnog oceana osviještenih, od strane moje supruge. Nakon prvog skoka u plimne valove mračnog svijeta Nebukadnezara sve je postalo drukčije i fatalno sudbonosno.
U dobu u kojem smo si sami podigli nove tornjeve novodobnog Babilona i iz njih odjekuje više govorkanja i (ne)smislova nego što nas je ljudi, treća ploča, koja već imenom poziva da poslušamo kralja koji je osvojio, pokorio i podjarmio Siriju i Izrael te povećao sjaj i moć Babilonije, nešto je što privlači već zbog same intelektualne strane imena. Ime, koje u akadskom pismu i izgovoru Nabû-kuduri-usur (Nabu-kudur-uzur) znači »Nebo, čuvaj krunu« odnosno »međe« ili »nasljednike«, daje svijetu misaonu paradigmu za kontemplaciju. Treba li poslušati i podrediti se diktatu velikog uzurpatora ili se iza poziva i naredbe krije cinični, možda čak ironični prizvuk koji razumne, slobodno misleće ljude poziva na revolt i postavljanje u opoziciju novodobnim katekizmima i mononukleidnom umetanju redoslijeda očekivanog i konvencionalnog? Budući da sam bio znatiželjan, prihvatio sam izazov koji je postao kataržična igra sa silama čaranja, a po sinusoidi potpunog užitka rado sam se prepustio ritmičkom uroku potpune plesnosti potpune fuzije hiphopa, na steroidima alternativno nabildanog funky duba i više nego probavljive elektronike, ako se smijem malo ponoviti iz prošlosti, jer sam o tome pisao već prije. Bitna varijabla u toj igri potpunog uspjeha bila je redukcija broja članova, ponajprije pak faktor potpune zrelosti, koja je samo dvije godine nakon Ant People uspjela ostvariti einsteinovski kvantni skok u posve nove dimenzije potpunog neobuzdanog udara decibelima potkrijepljenih basova, prljavog erotizma sočnog zvuka i istodobno potpuno uravnoteženog suspensa nimalo dosadne igre, potpunog findfu(n)ka na račun svih koji su tvrdili da rocku i alternativi gotovo više nema što dodati jer je, navodno, sve već učinjeno i čuto. Kako je lijepo griješiti, a još ljepše dobiti u glavu salvu krasnih aduta, kojih na albumu Listen To Nebukadnezar nikako ne manjka, i to također zato što su pop, soul i slatkoća stvar prošlosti, a Moveknowledgement su totalitarno beskompromisni strukturalisti eklektično komercijalno prije neiskorištene glazbene forme koja pak nije odmah nužno neslušljiva – za moja uši sve samo ne to.
Album nakon uvodnog izljeva Weinovih futurističkih gitara, lijepo tečnih ritmičkih igranja funkoidno raspoloženog Dejana Slaka na basu te Davida Cvelbara za bubnjevima, vrišteće ekshibicionističke genijalnosti zvučno rezonantnog gurua bijelih i crnih tipki, velikog Shekuze, kruna baš prikladno odrezuje jezičnost brutalno metafizičkog N’Toka. Žmoht na puno, rekli bismo bez zadrške. Listen To Nebukadnezar. Pripovijest o Iluminatima, novom svijetu antigravitacijskih zakonitosti i neopipljivosti stvarnosti inače je krasan krvavi kolaž svijeta koji živimo, podupiremo svojim normativima konzumiranja svega što nam nameću mediji, propisuju psihijatri i dobrovoljno se odričemo vlastite slobode izbora i samoniklosti, vlastite prepoznatljivosti. U diktaturi je potrebno pasti u more sivila, jer svi koji strše iznad prosjeka završe izlučeni, probavljeni, istisnuti iz kolotečine, iz kruga povjerenja, a svojom alegorijom i predstavljenom vizijom novog svjetskog fašistoidnog poretka Moveknowledgement se predaju futurizmu plesnosti koja ne jenjava ni dalje. Kadaverično slatki zvuk funka sedamdesetih sa skladbom Necrodog zažderava se u mali mozak. Moveknowledgement posuđuju formu Funkadelica, Jamesa Browna, Slyja i njegove obitelji Stone, a sve uklapaju u okvire vlastitog svijeta gravitacijskih zakonitosti. Space jam moogova, klavijatura i cjelokupnog instrumentarija lijepo se spaja s N’Tokovim tokom asocijacija, krasnih iskrica jureće vlakove misli i riječnih vinjeta, a umjesto propovijedi jezik je ovdje tek novi instrument koji u uši prosječnosti naviklo Sloveniji ulijeva sočan sok parola, revolta, drskog otpora normativima. Parole su skrivene u engleskim preodjevima, a cijela je struktura prema van namijenjena užitku i predavanju zarazno ovisničkoj metrici razigranog ritma, dok je indoktrinacija fatalna i konačna. Spektralno silovanje svih osjetila slatko se nastavlja brutalnom višeslojnošću skladbe Scilla in Karibda, koja se svojom dubovskom strukturom doduše izdvaja od riječima bogatog ostatka ploče, a demonski krikovi odjeka N’Tokova glasa u gustoći ritma i melodije šeću u smjeru gdje bi se mladog novomeškog oratora lako moglo staviti uz bok notornom prvom grlu sastava Mr. Bungle, Faith No More, Tomahawk i sličnih – velikom Mikeu Pattonu. Ovaj put je soničan penetracija djelo naše gore lista, dragi moji!
Kemijska formula reaktivne eksplozivnosti nastavlja se odličnom skladbom Chemicals, kojoj slijedi poskočno repetitivni I Am Zorr, koji nakon ponavljajućeg uvoda prelazi u stupnjevanje duginim bojama sličnih zvučnih modula, preko kojih se izlijeva opsjednuta plejada krikova N’Toka. Sve više sliči slapu zvuka, gdje vas rustikalnim zvukom slatkih klavijatura konačno pomaze i dokrajči upravo rafinirani dodir one točkice na i, koju može samo sastav koji je od pojedinaca postao kompaktan kolektiv, što je Muvekomu nedvojbeno uspjelo. A Barcode je futuristički odjek u kojem cjelina sve više postaje rezonantni soundtrack doba i vremena u kojem živimo, sanjarski i uronjeni u poluspavano stanje vlastite egzistencijalne omame. Atmosferski zgusnuti supstrat kristalno jasne gitare te višeslojnog odjeka elektronike, statike, svemira, nakon uvodne višeminutne kolektivne meditacije, tijekom koje lako sklopite oči i padnete u stanje hipnoze, opčinjenosti, poslušnosti diktatu potpune estetike i zrelosti sastava, nakon downtempa i smislenog sadržajnog loma pomiče se u više metaliziran dio, na koji bi bili ekstremno ponosni RATM, ali ostavimo navođenje drugih imena, jer su si Moveknowledgement već samo ovom skladbom zaslužili ovacije na nogama, koje ih, molim, možete samo produljiti. Možda vam se naizgled naivni i lakoćom prožeti I Was There čini kao uljez u cjelini, ali uz prljavi dub-funk-free-alter-hop ja se rado prepuštam lakšem zahvatu ubilački raspoloženog breakbeata. Prljavi funkoidni ekstrakt zaraznog komada 666 izvlači se iz cjeline kao posve očekivani vrhunac potpune osmice, a nakon beskrajne apokaliptičnosti Sotonina broja slijedi kaleidoskopski metalofonizirani uskok u pozitivizam poništavanja skladbom Positive Energy Death Tunnel.
https://www.youtube.com/watch?v=8dmAqlNk_aE
Upravo skokom u čudesnu bjelinu kristalno bijele svjetlosti i s jazzovski progresivnim finalom izvanredna treća pripovijest ekstremno domišljatih fraktala zvuka, sadržaja i ponajprije potpune, neobuzdane glazbe zaključuje se u krasan ciklus koji naprosto viče za ponavljanjima, jer nakon tisućitog slušanja naslutite, napipate i okusite slatke detalje koji vas pri prvom, drugom … stotom slušanju još nisu posve zahvatili. Listen To Nebukadnezar producentski je domišljata i zrela igra svih osjetila, apsolutistički, totalitarni veo potpune psihodelične mješavine petorice mladih nadarenih glazbenika pak je plemenita tekstura ploče koju ćemo kroz duga desetljeća opravdano navoditi kao potpuno postignuće i nadmašaj domaće produkcije. Praznih punila ovdje nema. Sve ima smisla, žmoht i moć, prema čemu sve po prirodi lako gravitira. Kao prema crnoj rupi u centru svemira, samo što je razlog ovaj put znatno sretniji i manje organski, fizički. Nebukadnezar u konačnici postaje stanje duha, meditacija, mantra, dio kolektivnog otapanja u tom nadstandardnom transcendentalnom preskoku u sfere potpune Nirvane za sve audiofile, a uz bend lako postajete i vi koji ste Nebukadnezaru prisluhnuli i pustili ga da vam se uvuče pod kožu. To je svima koji imaju grama ukusa i estetske prosudbe nužnost, a predstavljeni album je na samom vrhu (ako ne i na samom vrhu) ljestvice potpunih dragulja glazbenog stvaralaštva – pa ostavimo ovaj put podjelu na domaće i strane namjerno sa strane, jer je ponuđena žrtva univerzalne naravi!
Postava
Miha Blažič-N’Toko – vokal, moog, klavijature, efekti
Uroš Weinberger-Wein – gitara
Dejan Slak-Sleyk – bas
David Cvelbar – bubnjevi
Miha Šajina-Shekuza – klavijature
Produkcija
Moveknowledgement
Popis skladbi
1. Listen To Nebukadnezar
2. Necrodog
3. Scilla And Karibda
4. Chemicals
5. I Am Zorr
6. A Barcode
7. I Was There
8. 666
9. Positive Energy Death Tunnel
