Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Gala Hala, Metelkova, Ljubljana
Datum koncerta: 06.04.2009
Broj posjetitelja: 250
Cijena ulaznice: 15/20 €
Nismo dugo čekali na dolazak još jednog člana Living Colour u Sloveniju. Tek nedavno nam se u Cvetličarni predstavio Will Calhoun sa svojim jazz rockerima Unified Presence, a ovaj put posjetio nas je basist Doug Wimbish, koji nastupa sa sastavom Little Axe (takav je i nadimak vođe grupe). Little Axe poprilično se razlikuju od drugih sastava članova Living Colour jer miješaju utjecaje klasičnog i suvremenog bluesa, funka, duba, elektronike, hard rocka i još štošta.
Koncert je započeo prilično nekonvencionalno – bubnjarskim solom. Keith LeBlanc odmah je pokazao da je riječ o koncertu glazbenika prvog reda. Ubrzo su se na pozornici pojavili još Skip McDonald na gitari i Doug Wimbish na basu, a vrlo brzo smo mogli čuti o čemu se kod ovog sastava točno radi. Tijekom cijelog koncerta svirali su na visokoj razini, držali publiku na nogama i između pjesama duhovito komunicirali s njom (iako je riječ o pomalo već izlizanim napadima na američku vladu). Prije pjesama mogao se čuti i snimljeni lavež pasa, što je slično Living Colour, koji sličan efekt koriste i na svojim nastupima.
Little Axe uglavnom sviraju prilično modernu verziju bluesa s dosta efekata. Ima puno snimljenih dijelova i drugih učinaka koji dodatno oboje glazbu. Ima i dosta primjesa iz drugih žanrova, prije svega puno funka, ali i nešto duba, hard rocka, hip hopa te soula (kojeg je bilo poprilično manje zbog odsutnosti Bernarda Fowlera). U hard rock trenucima su me ponekad dosta podsjećali na Wimbishev matični bend Living Colour, ali takvih trenutaka nije bilo mnogo i za Little Axe ne možeš reći da su neki klon. Sastav ima vlastiti stil koji je dovoljno eksperimentalan i raznolik da zadrži tvoju pozornost.
Teško je reći koliko ti dečki stvarno uživaju na pozornici jer često zvuče vrlo rutinirano. Najiskreniji mi se činio sam vođa sastava, koji je pokazao i najviše raznolikosti. Za njega bi se moglo reći da se drži načela: “Manje je više”. Njegov stil je bluesovski, ali u njemu ima i dosta funka, avangardnih (možda je bilo samo “fušanja) i rockerskih trenutaka. Za Wimbisha je uvijek teško reći koliko stvarno vjeruje u glazbu jer mu je stil stalno pod kontrolom. Slično bi se moglo reći i za Keitha LeBlanca, koji je tehnički izuzetno potkovan i praktički nikad ne napravi “kiks”.
Naravno, osjetilo se odsustvo Bernarda Fowlera, koji bi svojim vokalnim vragolijama mogao dodati još ponešto. Njegov soul vokal spada među najbolje na svijetu, a nedostajala je i njegova scenska karizma i toplina. Ne mogu tvrditi da ga Skip McDonald i Wimbish na vokalu nisu dostojno zamijenili, ali Fowlerov glas (i stas) samo je jedan.
Tako dakle. Little Axe priredili su prvorazrednu blues/funk/rock (i još štošta) večer i poveli nas na put buntovničke glazbe (i po kompozicijama i po tekstovima). Tijekom cijelog koncerta bili su rutinirano dobri, a najviše se izdvajao gitarist i vođa Skip McDonald, no teško je reći je li njegov stil bio “prljaviji” zbog lošeg dana ili zbog načina sviranja. Kako god, na kraju je sve skupa djelovalo vrlo simpatično, a mogu samo zamišljati kako bi sve ispalo da im se pridružio i anđeoski glas Bernarda Fowlera.
Fotografije: Tanja Goršič
Setlista
1. Mother Earth 2. Same People 3. Hard Times 4. Rock This House 5. Soul of a Man 6. Grinning 7. Moaning at Midnight 8. Hammer Head 9. Bless Those 10. Boom Boom 11. If I Had My Way 12. So Glad 13. Ride On 14. Tight Like That 15. Trance 16. No Release 17. Too Late 18. Encore
Galerija slika
