Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Komen / Slovenija
Datum koncerta: 02.07.2016
Komen ima izvrstan smještaj u srcu kraške pokrajine pa je zato prikladno polazište za izlete, samo da ispalim: u blizini Opatjeg sela mogu preporučiti spomenik braniteljima slovenske zemlje tijekom Prvog svjetskog rata Cerje, a odande je nekoliko kilometara dalje, s druge strane granice, zanimljiv muzej na otvorenom s kavernama i rovovima, također iz Prvog svjetskog rata.
Na poprište smo se tako u subotu vratili u pet popodne, kad su na pozornici već trebali svirati zagrebački black metalci Frozen Forest, ali benda nije bilo nigdje i na pozornici je zjapila nezgodna praznina i tišina. Da organizatoru uopće ne javiš da te neće biti nije baš primjeren odnos…
Zbog toga su zato više vremena dobili srpski thrasheri Alitor, ali im to nažalost nije previše pomoglo jer trenutno nemaju dovoljno materijala za dulji set, nego samo koliko ga nudi studijski prvijenac Eternal Depression, koji je izašao prije dvije godine. Šteta, jer je četvorka iz Vojvodine priredila pravi tornado progresivnog thrash metala, koji se lijepo klanja bendovima poput Xentrix, Anacrusis i Vektor, a solaže mjestimice podsjećaju na kasnije albume Death. Marko Todorović brine za učinkovito basovsko štropotanje, a njegov je vokal za instrumentalni izgled benda taman pravi, jer je uhvatio prikladnu ravnotežu između agresivnog i melodičnog pristupa. Marku mjestimice prateće vokale dodaju oba gitarista, što sve skupa samo još nadograđuje, no najveći šarm Alitora zasigurno se krije u rafalima gitarskih rifova, koji nisu samo thrash klišeji, nego su promišljeni i razrađeni te se u moćnu cjelinu lijepo nadopunjuju s basovskim linijama i tečnim bubnjem. Alitor su bili iznimno ugodno iznenađenje, svakako daleko najbolji strani bend ovogodišnjeg Live After Death i jako se nadam da ćemo ih moći još vidjeti kod nas.
Što ne mogu reći za sljedeće nastupajuće, Krematorium iz Rijeke. Oni su sa svojim predugim setom generičnog i klišejskog thrash metala bili već pomalo previše dosadni. Pogotovo kad ih je pred kraj seta pratio samo još jedan jedini čovjek, a vokalist benda je još i gnjavio da publika dođe pred pozornicu. Komadi s prvijenca Body Bags, koji je izašao prošle godine, brzo su zaboravljeni.
U ljepšem i duljem sjećanju ostali su im sugrađani Krematorium, Monox, koji su također prošle godine izdali svoj prvijenac Perception Changes. Riječka petorka svira death/thrash metal koji je čvrsto usidren u modernim, melodičnim vodama s djent primjesama, što mjestimice podsjeća na Gojiru ili Meshuggah. Tehnički je bend izuzetno dobro potkovan, rušilačka je ponajprije ritam sekcija, koju nadopunjuju masni rifovi sedmožičanih gitara, a raznolik je i Tonkov vokal, koji je zanimljiv ponajviše zbog nekakvih napola govorenih, napola otpjevanih stihova. Monox su svakako bend kojeg se isplati provjeriti.
U crnomašni black metal Komen je, kad se smračilo, skrenula velika nada domaćeg black metala Cvinger, koji je ove godine izdavanjem drugog studijskog albuma Embodied In Incense postao i velika nada europskog black metala. Među ostalim, već su svirali kao službeni support bend na turneji s Gorgoroth, probili su se i do Kine, gdje su odsvirali turneju s više od deset datuma. Ovaj put svoj su kaos donijeli u Komen i pogazili ga inače klasično zvučećim black metalom, koji ipak oživljavaju elementima death metala, a još više liturgijskim elementima, u stilu nekakvih Batushka. Cvinger su uživo stroj koji ništa ne prepušta slučaju, možda smetaju samo pretjerano triggerani bubnjevi i neprestano blast beatanje, ali radi se pač o black metalu i određeni »klišeji« posve su razumljivi i očekivani. Ritual je bend poduprijeo svijećnjacima, a još više vokalist Lucerus mračnim redovničkim grlenim pjevanjem kojim često presijeca vrištanje i režanje. Opet je možda malo smetao predug set, koji se pred kraj već vukao, ali s druge strane, dobro je da bendovi koji to zaslužuju dobiju konkretno odmjereno vrijeme. Cvinger su gotovo bez sumnje trenutačno predvodnici slovenskog black metala, što će u studenom dokazivati i na coheadlinerskoj turneji s norveškim Ragnarok.
S obzirom na pokazano, pak, bez sumnje su predvodnici heavy metala kod nas Metalsteel, koji su na Live After Death odsvirali daleko najsavršeniji, profesionalan i razrađen nastup. Što se tiče i studijskog stvaranja i koncertnog nastupanja, vjerojatno najkonzistentniji metal bend kod nas ponovno je dokazao i potvrdio da je put kojim su krenuli Metalsteel jedini ispravan, tj. od mlade, neiskusne skupine koju je mnogo tko (neopravdano) ismijavao do zrelog benda koji je u svemu iskoristio i nadmašio svoj potencijal. To je potvrdio aktualni studijski album This Is Your Revelation i to je ponovno potvrdio njihov subotnji koncert na Live After Death. Odličan zvuk, samouvjerena scenska igra s potezima u stilu Judas Priest, vrhunska uigranost te izuzetna tehnička potkovanost samo su neki od čimbenika koji Metalsteel uživo čine jednostavno odličnima. Cura i dečki ovaj su put ponudili presjek cijele svoje karijere, iz koje su (meni osobno) isticali rušilci s aktualne ploče poput New Way of Thinking, Narcissus, naslovne pjesme, pa White Circle s Bad In Bed, Topla je smrt s prvijenca, koju je čudesno otpjevala Daša, naslovna pjesma četvrte studijske ploče te posebno ugodno iznenađenje s Let Me Be Your Guide. Njega na albumu otpjeva legendarni James Rivera, a u Komnu je u njegove cipele stupio Matej Sušnik i iskazao se izvrsnim vokalom, koji doduše nije dosegnuo Riverine nadljudski visoke vriskove, ali je njegove linije spretno prilagodio svojim sposobnostima. Matej je ovaj put posebno oduševio svojom vokalnom pomoći Beniju i Roku, a i inače Metalsteel na pozornici djeluju kao izuzetna ekipa koja diše istim, punim plućima i s obzirom na to da je od izlaska This Is Your Revelation prošlo već dobre dvije godine, nestrpljivo iščekujem(o) novi album.
S oproštajem Metalsteel približavao se kraju i Live After Death 2016, slijedio je još nastup ljubljanskih zf thrashera Teleport, koji će veću pozornost dobiti idući put, a festival je zaključila talijanska black metal postava Idolatria.
Live After Death 2016 tako je prošao u ugodnoj, domaćoj atmosferi, što je glavna odlika ovog festivala. Razočarala je posjećenost, koja je sve skupa brojila vjerojatno tek kojih tristo posjetitelja u oba dana, zato će biti potrebno temeljito promišljanje kako dalje. Organizatorima s Bištom na čelu svaka čast, a vrijedi razmisliti kako možda privući više posjetitelja iz susjednih zemalja, ove je godine na primjer Talijana i Hrvata bilo tek za uzorak. Možda bi prava formula bila ponovno jedno veće, glasnije ime po danu, s čime je naravno već povezan veći financijski zalogaj… Kako god, svakako želimo da se Live After Death nastavi i u budućnosti!
Galerija slika
