Live At Moles Club, Bath 1981
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: King Crimson
Izdavač: Discipline Global Mobile
Izdanje: 2000
Trajanje: 48:45
Ocjena: 4/5
“Live At Moles Club” kultna je koncertna snimka izuzetne povijesne važnosti za sve ljubitelje progresivnorockovskih divova King Crimson, jer je na njoj zabilježen prvi koncertni nastup legendarne skupine nakon ponovnog okupljanja 1981. godine. Ponovno uskrsli King Crimson tada su privremeno nosili radni naziv Discipline, budući da su u tim ranim koracima tek pipali tlo i provjeravali postoji li unutar gotovo posve obnovljene postave uopće ona prava međusobna kemija zbog koje s pravom mogu ponijeti to legendarno ime. Tada su na velikoj kušnji bila ponajprije oba američka pridošlice, gitarist i pjevač Adrian Belew (ex-Frank Zappa, David Bowie) te basist Tony Levin (Peter Gabriel), koji su uz originalnog člana i dugogodišnjeg poglavara, legendarnog, ali i kontroverznog gitarista Roberta Frippa te bubnjarskog velemajstora Billa Brufforda (ex-Yes, UK, Bruford) upotpunjavali tu posve novu inkarnaciju grimiznih kraljeva, koja je u svoj glazbeni pristup uključivala brojne inovativne primjese od novog vala, elektronike, funka do world musica.
King Crimson, odnosno tada još uvijek pod privremenim imenom Discipline, svoj su krsni, pripremni nastup odradili u malom engleskom klubu Moles, pravoj “rupi” koja se, u skladu sa svojim dimenzijama, mogla pohvaliti skromnom akustikom, pa produkcija ove koncertne snimke razumljivo nije najbolja. Daleko više oduševljavaju neukrotivi elan i vrhunska uigranost kojima su na pripremnom nastupu prije početka turneje i izlaska novog albuma odsvirali neke rane verzije skladbi koje su kasnije, u rujnu iste godine, izašle na albumu “Discipline” (1981), te nekoliko dugogodišnjih klasika, “Red” i “Larks’ Tongues In Aspic (Part II)”. Potonje dvije ujedno su i jedina poveznica sa slavnom prošlošću, jer su King Crimson oduvijek imali gotovo jedinstvenu naviku da sa svakom novom inkarnacijom na koncertima sviraju što više novijih, što inovativnijih tvorevina te izbjegavaju izvedbe starijih djela.
Okupljenoj publici tada zacijelo nije ni na kraj pameti bilo da pred sobom gledaju novo lice gotovo sedam godina otpisanih progresivnorockovskih legendi, koje je iznenadilo, ako već ne i šokiralo, potpuno novim skladateljskim i izvođačkim pristupom u odnosu na sve prijašnje inkarnacije King Crimson. Jedini izdaleka prepoznatljiv crimsonovski zvučni pečat, koji je ujedno i onaj zajednički, međusobno povezujući čimbenik kad je riječ o općoj koncertnoj uigranosti članova skupine, Frippova je jedinstvena gitarska tehnika. Ekscentrični, ali genijalni gitarist temeljio je ovu verziju King Crimson prije svega na nevjerojatno čvrstoj radnoj disciplini, koja je ispunjavala i najzahtjevniji instrumentalni hir u režiji velikog poglavara. Kolikom je snagom ta disciplina djelovala na njihovim koncertnim nastupima, nagovješćuje već Belewov zahtjev da publika privremeno prestane pušiti, što je postalo jedno od zlatnih pravila posjeta koncertima King Crimson, nakon čega se bez imalo okolišanja bacaju na klasični instrumental “Discipline”, pravu inkarnaciju nevjerojatne, skladne instrumentalne usklađenosti.
Među pojedinačnim izvedbama posebno zanimljivima ističu se neke rane verzije klasika s “Discipline”, poput duhovite “Thela Hun Ginjeet”, koja je u toj fazi imala još nešto drukčiju strukturu, a i tekst. Tu Belew prvi put pokazuje svoj izniman pjevački talent, koji je tada još uvijek nosio brojne paralele s Davidom Byrneom (Talking Heads), od kojih se u kasnijim godinama otresao. Koncertnog favorita nedvojbeno predstavlja odlična izvedba avangardne klasike “Elephant Talk”, dok nježna balada “Matte Kudasai” prikazuje i suptilniju stranu skupine. Prava eksperimentalna snaga i pojedinačni instrumentalni talenti ove crimsonovske inkarnacije dolaze do punog izražaja na ambijentalnom instrumentalu “Sheltering Sky”, gdje se atmosfera preko izvrsne kombinatorike elegantnih ritmičkih prizmi i posebnih gitarskih efekata mijenja iz sekunde u sekundu. Inače u svakom pogledu oduševljavajuću snimku, i instrumentalno i kad je riječ o atmosferi unutar same skupine, vuku prema dolje samo razmjerno mlak odaziv publike i već spomenuta loša, klupska produkcija, koja je ipak još uvijek bolja od one na prvom službenom koncertnom albumu King Crimson “Earthbound” (1972).
“Live At Moles Club” predstavlja jedan od prvih iz serije službenih koncertnih bootlegova, koji su prije nekoliko godina počeli izlaziti kod tada tek osnovane Frippove izdavačke kuće Discipline Global Mobile. Na taj je način želio prije svega ograničiti seriju ilegalnih koncertnih snimki King Crimson, koje su u to vrijeme počele kružiti internetom, te nagraditi dugogodišnje privrženike koji su žudjeli za brojnim tada još neobjavljenim snimkama. Isprva se te koncertne bootlegove moglo naručiti samo preko službene stranice Discipline, a danas su već dugo dostupni u svim bolje opskrbljenim glazbenim trgovinama (što naravno ujedno znači da ih kod nas nećete naći). “Live At Moles Club”, kao jedanaesta iz još uvijek trajućeg niza veličanstvenog opusa službenih koncertnih izdanja King Crimson, objavljenih kod neovisne izdavačke kuće Discipline GM, usprkos nedostatku onog pravog koncertnog ugođaja, ponajviše na račun publike, nipošto nije pogrešan početak, jer sadrži prve koncertne korake legendarne inkarnacije koja je skupinu odvela u osamdesete. Koliko je uspješna bila ta inkarnacija King Crimson, najbolje govori činjenica da se trojica od četvorice članova i danas nalaze u redovima te legendarne skupine (Bruford se nakon višegodišnjeg samostalnog puta i rada s vlastitom skupinom Earthworks u međuvremenu na opće razočaranje privrženika službeno umirovio).
Postava
Robert Fripp – gitara, soundscapes
Adrian Belew – gitara, vokal
Tony Levin – bas gitara, stick
Bill Bruford – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
King Crimson
Popis skladbi
1. Discipline
2. Thela Hun Ginjeet
3. Red
4. Elephant Talk
5. Matte Kudasai
6. Sheltering Sky
7. Indiscipline
8. Frame By Frame
9. Larks’ Tongues In Aspic (Part II)