Izvođač: Clapton, Eric
Izdavačka kuća: Warner Bros. Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 2h 09.09
Ocjena: 4/5
Eric Clapton i Steve Winwood, dvojica momaka koji su nekoć davno na klimavim temeljima slave sagradili glazbeni super-kolektiv Blind Faith, nakon četiri desetljeća vratili su se na mjesto zločina, u njujorški Madison Square Garden. Upravo su ondje Blind Faith davne 1969. odsvirali jedan od posljednjih nastupa u sklopu megalomanski zamišljene, a zato i prebrzo završene turneje, koja je okrutno pokopala sve nade u uspjeh po uzoru na besmrtne Cream. Eric Clapton i Steve Winwood kroz godine su džentlmenski održavali čvrstu prijateljsku vezu, iako se njihovi glazbeni putovi od neslavnog brodoloma Blind Faith nadalje više nisu križali. Sve do prošlog veljače, kad su prvoborci britanske popularne glazbe pred više puta rasprodanim auditorijem simbolično zaključili posljednje poglavlje životnog puta jedne od prvih superskupina u povijesti rock glazbe.
Live from Madison Square Garden sadržajno se razumljivo napaja prije svega Blind Faith nasljeđem, oko kojeg oduševljeno titraju moćne izvedbe raznobojnih cvjetova diskografskih vrhunaca sastava Traffic, Derek and the Dominos i Claptonove solo karijere, a uz uvijek prisutne blues standarde našlo se mjesta i za prilično neočekivanu revitalizaciju sjaja Hendrixovih dijamanata. Grickanje kroz set od 21 skladbe s albuma uz nadahnutu i ujedno rutinirano suzdržanu instrumentalnu igru obilježava energično vokalno preuzimanje uloga obojice glazbenika, no Winwood razumljivo zadržava poziciju nositelja glavnih vokalnih zadataka. Winwood vokalno cijelo vrijeme briljira, a posebno veseli činjenica da mu godine nisu oduzele karakterističnu jadikujuću notu zbog koje je njegova interpretacija tako prepoznatljiva. Steve Winwood za prikazivanje svojih zadivljujućih glasovnih talenata ne koristi prečace niti kakve druge olakotne okolnosti. Svaki njegov zaokret pažljivo je trasiran vokalni približak originalu, naravno uključujući obvezno improvizirane akrobacije, koje ni na koji način nisu postavljene da bi lukavo prikrile rupe u vokalu. Ovaj se doduše tu i tamo jedva primjetno slomi, na Had To Cry Today i Dear Mr. Fantasy čini se, primjerice, da je visina originala jedva dostižna, no unatoč tome nema razloga da nas Steve ne bi oduvao serijskom isporukom prvoklasne glasovne manifestacije, koja emotivno eruptira u Georgia On My Mind velikog pjevačevog uzora Raya Charlesa. Winwood se pokaže i u ulozi izvrsnog interpreta konkretnije granuliranih motiva, kao što je Sleeping In The Ground, koja ispod majstorovih ruku izzvuči kao elegantno i lijepo počešljano posvećenje blues standardu Sama Myersa. Boje glazbenikove solo karijere zastupa Split Decision, dok se razigrano društvo Traffic vrhunaca gomila oko snažne ritmičke karoserije Pearly Queen, potentnog instrumentala Glad i iskrene profinjenosti skovanke No Face, No Name, No Number.
O Ericu Claptonu već je u prošlosti rečeno mnogo zanimljivog. Eric je kao vino, čini se da s godinama postaje samo još slađi, spontaniji, na svoj način čak i razigraniji, a svakako ostaje neprijeporni mentor blues gitare. Uz izvanredne interpretacijske sposobnosti i jedinstveno izbrušen stil gitarske igre, koji je tijekom diskografskih uspona i vrtoglavih padova glazbenika prodro kroz sve sfere ljudskih emocija i osjećaja, Eric je oblikovao unikatan glazbeni izričaj koji je generacijama izvor nadahnuća i inspiracije. Ericovi koncertni snimci slušatelju su uvijek jamčili uzbudljivo doživljavanje čari raznovrsnog glazbenog bogatstva, osobito kasnije u karijeri, kad se sve češće hvatao različitih izražajnih stilova. Opsežan stilski raspon glazbenika na albumu je evidentan (kao zanimljivost vrijedi spomenuti i da je Live From Madison Square Garden jedan od rijetkih Ericovih koncertnih albuma na kojem nećete naći zvučne zapise iz ere Cream). Uz grubo prevrtanje Blind Faith željezarije osmijeh na lica Claptonovih obožavatelja zacijelo će izmamiti prisutnost klasika Derek and the Dominos Tell The Truth, a pogotovo zlovoljno raspoložene Forever Man, čiji se datum nastanka, za razliku od ostalih već poprilično osijedjelih skladbi albuma, datira u sredinu 80-ih. Tu je i Double Trouble Otisa Rusha, jedan od rijetkih blues standarda koji je kroz godine preživio u ulozi favorita Claptonova živog repertoara. Gdje se pojavi Clapton, naravno, ne smije izostati Robert Johnson, a s njim neodvojivo povezan prvak sirovog bluesa Ramblin’ On My Mind. Eric je skladbi ovaj put namijenio urbaniju preobrazbu, opasanu dražesnom akustičnom gitarskom igrom, koja Johnsonovu dijamantu dodaje svježinu i mrvicu veći osjećaj dostupnosti. Dobar dio zasluga za Claptonov golemi komercijalni uspjeh u post Cream i Blind Faith danima snosi stric umjetničkog imena J. J. Cale. Clapton uslugu glazbenom kolegi i velikom prijatelju vraća živahnim spustom kroz After Midnight, Low Down te, naravno, nezaobilazni Cocaine, koji u godinama primjereno prilagođenoj tekstualnoj verziji grandiozno zaključuje uzbudljivo koncertno supostojanje dvaju titana rock glazbe.
Postava
Eric Clapton: vokal, gitara
Steve Winwood: vokal, klavijature
Willie Weeks: bas
Chris Staintin: klavijature
Ian Thomas: bubnjevi
Produkcija
Eric Clapton & Steve Winwood
Popis skladbi
CD 1:
1. Had to Cry Today
2. Low Down
3. Them Changes
4. Forever Man
5. Sleeping in the Ground
6. Presence of the Lord
7. Glad
8. Well All Right
9. Double Trouble
10. Pearly Queen
11. Tell the Truth
12. No Face, No Name, No Number
CD 2:
1. After Midnight
2. Split Decision
3. Rambling on My Mind
4. Georgia on My Mind
5. Little Wing
6. Voodoo Chile
7. Can’t Find My Way Home
8. Dear Mr. Fantasy
9. Cocaine
