Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Uriah Heep
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2018
Trajanje: 53:29
Ocjena: 4/5
Uriah Heep danas se smatraju legendama rock’n’rolla. Ne samo pionirskim bendom koji je utemeljio neke standarde u rocku, nego doslovno legendama. U postavi od originalnih članova još uvijek odoljeva izniman gitarist Mick Box, bez kojeg bend zasigurno ne bi toliko dugo opstao na rock’n’roll karti svijeta. »Living the Dream« je, sve u svemu i bez lažne skromnosti, 24. studijski album sastava. I zaista. Prethodnik »Outsider« (2014) pokazivao je znakove idejne istrošenosti i osiromašenosti, pa je mnogima bilo opravdano (i posve s poštovanjem) nagovijestiti da je vrijeme da se legende konačno umirovljene i spreme kovčege.
Daleko od toga. Nakon četiri godine znameniti britanski artrockeri vraćaju se na scenu s izvrsnim nastavkom svoje glazbene bajke. Albumom »Living the Dream« ponovno su uhvatili pravu kvalitetnu vezu s albumom »Wake the Sleeper« (2008). Album je dakle po kvaliteti barem na razini spomenutog albuma. U posljednje su vrijeme Uriah Heep opet neprestano svirali uživo. Nastupe su zapravo završili tek lani u kasno ljeto, a onda su se bacili na studio i prilično brzo snimili novi studijski album. U međuvremenu je klavijaturist Phil Lanzon objavio i izvrstan samostalni studijski album, što je zasigurno pridonijelo i većoj skladateljskoj »gipkosti« Uriah Heep u pisanju nove glazbe, a Mick Box je naposljetku s pravom iskoristio i skladateljske talente basista Davea Rimmera. Tipa s najkraćim stažem u Uriah Heep.
Uriah Heep su tako složili novi garnizon pjesama koje karakterizira velika glazbena privlačnost i pristupačnost, a istodobno su u skladanje vratili i neke progresivnorockovske porive, što se odražava u nizanju mnogobrojnih motiva unutar pjesama te većoj razigranosti pojedinih kompozicija. Ima podosta zarazno epskih, bombastičnih trenutaka koji po uvjerljivosti i svježini izazivaju čak i asocijacije na izvanredne »Sonic Origami« (1998) i »Sea Of Light« (1995). Posebno je u tom smislu »otrovna« treća pjesma na albumu Take Away My Soul, koja se otvara izravno nevjerojatno zaraznim refrenom, a zaključuje je izniman Boxov solo u kojem taj osjećajni majstor u minutu i pol, svojim karakterističnim i na milju prepoznatljivim stilom kombiniranja wah efekta s lukavo položenim (jecajućim) pull-offovima, razvija pravi finalni kreščendo, nabijen vrhunskim dramskim teatrom. Take Away My Soul je nakon Grazed By Heaven drugi singl novog albuma, a editirana verzija ove pjesme ima završni dio s produljenim Boxovim solom potpuno odrezan, jer je u takvoj verziji namijenjena puštanju na radijskim frekvencijama. Opravdan izbor.
Uriah Heep su oduvijek važili za autore pečatne magije i ona je i na novom albumu sveprisutna. Zapravo se zvučno nisu nigdje preusmjeravali. U kompozicijama su blago skrenuli prema stilu svojih albuma iz devedesetih, ali ne pretjerano. Taman. Zvuče i dalje kao na posljednja tri studijska albuma. Dakle, nabrijani gitarski riffovi uz podršku izuzetno čokastih Hammond linija, topovskih ritmova izvanrednog Russella Gilbrookea te debelo odjekujućeg kopanja po basu Davea Rimmera. Na vrhu svega i u središtu zbivanja ponovno je vrhunski vokalni učinak karizmatičnog Bernieja Shawa. Sve je na svom mjestu. Točno tamo gdje treba biti, a uz to je album nabijen skladateljskom svježinom i duhovitošću, što je bit. Uvodna Grazed By Heaven nabrijan je i ubrzan rocker koji već po strukturi izvođenja motiva jasno upozorava da Uriah Heep na novom albumu ponovno vraćaju više progresivnorockovskog začina, no pritom istodobno u svemu zadržavaju svoj pravi artrockovski karakter velike skladateljske kompaktnosti i dovršenosti. Vrhunci su opet u refrenskim napjevima, a mnogima će pozornost ukrasti dramatizirana instrumentalna dionica, najčešće smještena na kraj pojedine pjesme. Takva je primjerice naslovna kompozicija albuma. Zapravo bi joj čovjek dodao barem predrefren, ili postojeći refren pretvorio u predrefren i napisao dodatni refren, no taj osjećaj slušatelja uz razvoj kompozicije potpuno zavara. Uriah Heep su u ovoj pjesmi “onaj osjećaj da nešto malo nedostaje” majstorski riješili tako da su u drugoj polovici pjesme stvorili potpuni “prijelom” raspoloženja te ga tako doveli do krajnje dramatiziranog instrumentalnog završetka, u kojem zavladaju linije Hammond orgulja.
Posebna priča albuma je Rocks In the Road, koja je »razvučena« na osam minuta i najduža je kompozicija albuma. U prvoj polovici riječ je o klasičnom Uriah Heep komadu, a onda nastupa druga polovica, u kojoj je prelama dionica s posve drukčijim i u cijelosti instrumentalnim nastavkom, čime bend stvara novu visoko vibrantnu dramu. Sofisticirani trenutak novog albuma definira Waters Flowin’, podržana akustičnim aranžmanima, koja bi po strukturi mogla stajati i na kojem od Uriah Heep albuma iz devedesetih. Goodbye To Innocence ne skriva činjenicu da Uriah Heep ni u zrelim godinama nisu izgubili osjećaj za zabavu, šaljivost i vragolastost, a pripovijeda o djevojci koja uči stvari kojima te u školi ne mogu naučiti, tako da uz nju nije teško izgubiti nevinost. Falling Under Your Spell je pjesma koja je u 2018. adekvatna Uriah Heep jedinstvenostima skladanja predvođenima pjesmama Easy Livin’ i Free N’ Easy. Album se zaključuje izvanrednom Dreams of Yesteryear. Ta kompozicija izvrsno zaokružuje album jer odstupa posebnom i specifičnom atmosferom koju stvara kemija ovog banda i koju često izjednačujemo s riječju magija. Nevjerojatno sofisticirana završna točka kojoj ne manjka misticizma, čežnje i vješto podmetnutog britanskog stila melankolije.
Album »Living the Dream« dakle je pun atmosferičnih preokreta, izvanrednih refrenskih napjeva koji hvataju iz prve te vješto upletene doze progresivnorockovskog karizme, što jača njegov artrockovski dosje. Album pravog idejnog i skladateljskog bogatstva. Odsviran uglavnom iz jednog (i ujedno prvog) pokušaja, s nevjerojatnom organskom zvučnom toplinom i uhvaćenom plemenitom kemijom koju oduvijek tako majstorski dočarava samo ovaj kvintet. Djeluje kompaktno, cjelovito i prije svega magično. Uriah Heepovski, kako dolikuje. U novoj eri i s novim albumom Uriah Heep su doista iz svojih kreativnih sokova iscijedili postignuće koje je maksimalno optimizirano. Pjesme će se izvrsno slagati s klasicima benda u koncertnom repertoaru i zapravo neće smetati ako bend odluči u repertoar ugurati i po pet pjesama s novog albuma. Album vodi slušatelja nevjerojatno tečnom briljantnošću. Prođe u tren oka. Ljubitelji ovog benda bit će oduševljeni, a Uriah Heep s »Living the Dream« dokazuju da kao skladatelji još nisu rekli posljednju i da u tom pogledu, za razliku od svojih (također još uvijek aktivnih) suvremenika, koji se na koncertima drže isključivo zbog stare slave i posljednju (dobru) pjesmu napisali prije dvadeset godina, još nisu za staro željezo.
Postava
Mick Box – gitara, prateći vokal
Phil Lanzon – klavijature, prateći vokal
Bernie Shaw – vokal
Russell Gilbrook – bubnjevi, prateći vokal
Dave Rimmer – bas-gitara, prateći vokal
Produkcija
Jay Ruston
Popis pjesama
1. Grazed By Heaven
2. Living The Dream
3. Take Away My Soul
4. Knocking At My Door
5. Rocks In The Road
6. Waters Flowin’
7. It’s All Been Said
8. Goodbye To Innocence
9. Falling Under Your Spell
10. Dreams Of Yesteryear
