Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Channel Zero / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 21.04.2016
21. travnja 2016. datum je koji će ući u povijest kao dan kad nas je napustila svjetska glazbena legenda Prince Rogers Nelson. Ako se pak s globalne scene preselimo na onu lokalnu, na Metelkovi su istog dana u susjednim dvoranama održana dva koncerta. U Gali Hali nastupili su Borknagar, koje sam prošle godine slušao u Tolminu, gdje me nisu previše oduševili, a u Channel 0 svirali su domaći MeduzaleM i francuski LizZard.
U dvoranu sam stigao među prvima i do početka koncerta nije se skupilo baš puno ljudi. Unatoč tome, MeduzaleM su izašli na pozornicu i započeli svoj nastup. Srećom, dvorana se postupno punila i uskoro je u klubu bilo prilično ljudi, a trio iz Ankarana svirao je od samog početka tako suvereno kao da nastupa pred punom dvoranom. Bend čine vokalist i gitarist Rok Soczka Mandac, basist i prateći vokalist Matjaž Karlovčec te bubnjar Blaž Kocina. Njihova mješavina progresivnog rocka s elementima noisea, post-rocka i mjestimično sporijih dijelova karakterističnih za doom, uz složene ritmičke strukture i odlične kompozicije, zvuči vrlo svježe i zanimljivo. Odlično spajaju Rokove čiste i Matjaževe »prljave« vokale, koriste ogromnu količinu gitarskih efekata i djeluju kao izuzetno dobro uigrana cjelina. Grupa me iznenadila unatoč ionako visokim očekivanjima, a nakon što sam ih čuo, bez dvojbe mogu reći da su među najkvalitetnijim bendovima suvremene slovenske alternativne scene.
Na pozornici su ih ubrzo zatim naslijedili LizZard, francuski trio koji je na Metelkovi nastupio prošle godine kao predgrupa progresivcima Soen. Iako sam na koncert došao prvenstveno zato da konačno uživo vidim MeduzaleM, jer ih, unatoč tome što dolazimo iz iste regije, još nisam gledao uživo, LizZard su me oduševili praktički čim su počeli svirati. Izuzetno karizmatičan i talentiran »frontmen« Mathieu Ricou, koji se kao gitarist i vokalist doista odlično snašao, briljirao je i u odnosu s publikom. Već prilično puna dvorana doslovno je vrištala od oduševljenja, a grupa je beskompromisno nizala skladbe koje su varirale od sporih balada do udarnih, složenih kompozicija, koje su doista besprijekorno izvedene. Ritam sekcija, koju čine basist Will Knox i bubnjarica Katy Elwell, djeluje doista odlično, oboje su izuzetno tehnički potkovani i zajedno s Mathieuom stvaraju cjelovitu glazbenu sliku na kojoj bi im mogao pozavidjeti mnogi veći bend.
Publika je bila oduševljena, a ja mogu reći da doista nisam očekivao tako dobar koncert. Obje su grupe svoj posao odradile više nego odlično i reakcija publike bila je tome primjerena. Grupe su definitivno zaslužile veću posjećenost, ali prema onome što sam vidio i čuo, doista ne sumnjam da će u budućnosti doživjeti još veći uspjeh nego dosad.
tekst: Tadej Blažič
fotografije: Anja Ivanovič
Galerija slika
