Autor: Sandi Sadar Šoba
Datum intervjua: 22.10.2007
Kišoviti ponedjeljak primicao se svojem završetku, a Metelkova, obavijena laganom maglicom i sitnom kišom, bila je pomalo pusta. Na kreativan način. U dogovoreno vrijeme zaustavljam se pred Gala Halom. Iz zamračene unutrašnjosti dopirao je zvuk skrivenog pulsa. Backstage su imali probu, a ja sam ovaj put čekao druge štićenike izdavačke kuće Kapa – sugovornike iz sastava Moveknowledgement, novomješke velikane fusion – dub – jungle – rockerskih zvukova, sastava koji je unatoč svim nevjerojatnim glazbenim uspjesima u inozemstvu kod nas još uvijek prilično anoniman, iako je mnogi već čuo za njih. Oko sedam navečer otvaraju se vrata i u srce hrama alternativne kulture ulaze N’Toko, karizmatični pjevač sastava, i dreadlockerski guru niskofrekventnih zvukova i funkerski dubovskog beata novomjeških zvučnih šamana, basist Dejan Slak.
RockLine: Dečki, drago mi je što napokon možemo sjesti za isti stol – odnosno vi sjedite, a ja ću stajati – i pokušati barem djelomično doprijeti do srži cjelokupne ljepote i svega onoga što Moveknowledgement predstavljate. Iza vas je nekoliko gostovanja u inozemstvu kojima ste ponovno proširili svoj dobar glas preko granica. Kakvi su dojmovi i vaše misli nakon nastupa u Mađarskoj i Njemačkoj?
N’Toko: Zapravo je prvo bila Njemačka – prvi špil bio je naš nastup u Berlinu na festivalu Popkom i cijela stvar izgledala je prilično undergroundovski. Kolege koji su sve to gledali rekli su da se pred nama odvijao pravi berlinski underground špil na dosta malom placu, ljudi je bilo prilično, ali je rockerski ambijent usprkos svemu bio vrlo autentičan i dobar. Nama je bilo stvarno super. Naravno, već i zato što je to Berlin, bili smo oduševljeni. Atmosfera je bila ful u redu.
RockLine: Mnogima je to bio prvi susret s vašom glazbom i s onim što Moveknowledgement predstavlja. Koja je bila glavna nit, odnosno kakva ste očekivanja ponijeli u Berlin? Jesu li se ispunila?
N’Toko: Uvijek i kamo god idemo, naše je očekivanje samo da odsviramo što bolje, da imamo što bolji špil, naravno s obzirom na uvjete koji su nam tamo na raspolaganju. Teško je predvidjeti što te tamo čeka – može biti stvarno sjajan plac, zvuk i sve, a da nema ni žive duše, ili može biti neka rupa u kojoj samo uz krajnji trud možeš sastaviti sve skupa, pozornicu, ali sve poteškoće nadoknadi publika i atmosfera. Nikad se ne može sve do kraja predvidjeti. Nemamo ni nekih očekivanja da ćemo negdje doći pa će nas netko otkriti ili ne znam što. Zapravo kamo god idemo, idemo s osnovnim ciljem da imamo što bolji, ako ne i najbolji špil.
RockLine: Pa ipak postoji razlika između domaćih i stranih pozornica. Ljudi naime imaju znatno viša očekivanja od domaćih izvođača. Prema stranim su izvođačima, zato što su stranci, nerijetko puno manje kritični. Kakva bi po vašem mišljenju bila usporedba klime domaćih i stranih pozornica?
Dejan: Doma je uvijek drugačije jer te svijet poznaje pa u domaćim krajevima može doći znatno više ljudi. U inozemstvu broj posjetitelja varira – ponekad ih je manje, ponekad tako, ne… ovisi, jer je inozemstvo uvijek drugačije od onoga što nudi Slovenija, jer te svijet tamo poznaje drugačije nego ovdje. Tamo te ljudi dođu slušati kao bend, kao Moveknowledgement.
RockLine: Gdje vam je ljepše nastupati – doma ili u inozemstvu?
N’Toko: Posvuda, jer svugdje može biti super ili grozno. Imali smo već dobre i loše špilove bilo gdje. Naravno, ima svoj osebujan čar izaći na pozornicu negdje gdje su ljudi došli na koncert slušati tebe, tvoju glazbu, jer si drugdje zapravo u ulozi da su ljudi tamo slučajno, da te tamo prvi put vide i uopće ne znaju što uopće mogu očekivati od sastava, odnosno što će sastav na pozornici zapravo napraviti i predstaviti. Ali smo na to već toliko navikli da trebamo i zapravo želimo uvijek izaći pred novu svjetinu kojoj moraš sve dokazati od nule, da si vrijedan slušanja.
RockLine: Većinom predstavljate materijal s nove ploče Listen To Nebukadnezar. Ona se zvučno, u usporedbi s onim što ste radili na Sun Sun i na albumu Ant People, prilično razlikuje. Zapravo ste morali iznova postaviti koncept i zvučnu sliku svojeg sastava, jer se većina postave promijenila. Koja je glavna, crvena nit, s obzirom na to da slušanje albuma daje osjećaj da je riječ o konceptualnom albumu?
Dejan: Nismo se baš igrali s nekim konceptom. Sve je ispalo spontano. Prije je bila veća postava, sad su to drugi ljudi, odnosno redovi su se prorijedili. Sad nas je pet i to je manje nego prije. Svatko se na svoj način, barem djelomično, razumije u producentske poslove i svatko ima svoju viziju, u prvom je planu glazba, ali je ona oblikovana na drugačiji način i svatko doprinosi tome. Zvuk se promijenio jer je nekad, za razliku od danas, jedan čovjek pisao sve tekstove i glazbu, a sada to radimo svi zajedno. Ta je nit onda posve intuitivna. Sve je ispalo spontano kao kemija među nama petoricom.
RockLine: Glavna poruka postavljena je tekstovima. S obzirom na to da si ti (N’Toko) prvi put postavljen u ulogu da se s mikrofonom prvi put posve samostalno hvataš u koštac i nisi samo raper. Sada si glavni glasnik poruke sastava Moveknowledgement masama. Na koje si se teme na ovoj ploči usredotočio kao samostalno grlo sastava?
N’Toko: Općenito je u zadnje vrijeme moja filozofija prema tekstovima ta da pokušavam što manje nešto poručivati na prvu loptu i doslovno nešto sugerirati ljudima, nego ostaviti stvar energetski što otvorenijom. Ne želim da su komadi postavljeni na hermetičan način, kao kad na špilu možeš reći: “Ova pjesma govori o ekologiji, ova govori što mislimo o tome i tome…”. Čini mi se da jednom dođe vrijeme kad je potrebno prestati davati određene ocjene stvarima koje viđaš i osjećaš u svijetu i o kojima si do tada uvijek davao svoje mišljenje, nego ih jednostavno pokušaš samo naznačiti, zahvaćene u kontekstu teksta. Ne toliko fizički, nego više duhovno. Dakle – nema nekih čeličnih tema, nego su više impresije i vizije, slike – pa realne i nerealne, koje imam za ponuditi. Kao što ni ostali dečki ne šalju neku poruku izravno svakim rifom, tako ni ja to ne radim nekom svojom rimom, nego želim postiči sličan efekt kao što ga oni postižu rifom.
RockLine: S obzirom na to da ste zagrabili u hrpu povijesti i odabrali lik Nebukadnezara kao nekoga s kim sve povezuješ u cjelinu – zašto Nebukadnezar?
N’Toko: To ću ja reći… (smijeh) Uvijek pitaju slično druge članove, a oni kažu da je to nešto izmislio Miha (smijeh). Nebukadnezar nam je jednostavno riječ koja fino zvuči, a drugo je to da je riječ o vrlo zanimljivom povijesnom liku, koji je u Bibliji negativno označen, a slično ga negativno cijeni i sama povijest. Riječ je o babilonskom kralju koji je porobio Izraelce, ali ne samo njih, nego većinu tada poznatog svijeta. Nama je predstavljao antipol cijele te reggae mitologije, koja se u nekom trenutku, po našem mišljenju, previše uvukla u svijest nekih ljudi, a mi smo htjeli raditi neku dub glazbu koja pluta istim vodama, ali s babilonskijom mentalitetom. Nebukadnezar nam je predstavljao ikonu stvaranja nešto suvremenijeg, realnijeg ili ako hoćete – babilonskijeg tripa.
Kaja (PR-ovka sastava javlja se iz pozadine): Pitanje koliko ste ih zapravo uspjeli promijeniti time… (i pokaže na Dejana, koji ima prilično impresivne dreadlockse) (smijeh)
N’Toko: Da, prije je bio rasta…. (smijeh)
Dejan: Sad sam pak skoro skin. Skin rasta.
N’Toko: Sve je manje rasta.
RockLine: S obzirom na to da se glazba može doživljavati na više razina. S jedne strane riječ je o vibeu, s druge o ideologiji koju ti kao glazbenik zastupaš. Na koju stranu vuče vas? Za kojim načelom dosljedno stojite?
Dejan: Najprije je na prvom mjestu glazba.
N’Toko: Nemamo neku ideologiju kojoj bismo težili. Štoviše: svi smo zajedno protiv bilo koje ideologije koja bi othranjivala slijepe vjernike. Mi se pokušavamo usredotočiti na to da radimo glazbu koja bi, zajedno s tekstovima, bila distancirana od toga da pokušava predstavljati neki uzak misaoni koncept. Glazba hoće biti to što jest – kao što je to dano naravi svakog čovjeka. Neki se onda poistovjete s nekim pogledima, mjestima, s nekim konceptom, a mi jednostavno hoćemo biti ono što jesmo i ne stavljati sebi neke etikete koje su u domeni nekih pokreta ili ideologija.
RockLine: Kakva je pak sama priča o nastanku sastava Moveknovledgement. Kako je došlo do toga da ste se okupili sa svih strana i cijelu stvar pokrenuli kao punokrvna postava?
N’Toko: To je prilično duga priča. Riječ je o desetgodišnjem mijenjanju ljudi. Začetnici su još uvijek naš sadašnji gitarist Uroš Weinberger i Goran Baloh, koji je nažalost već pokojni. Njih dvojica imali su seriju nekih bendova, a komade su uvijek radili zajedno. Onda smo se stabilizirali kad sam se dvojcu pridružio i ja, pa smo kao trio, koji nije nastupao i nije imao bend, nego smo jednostavno pisali glazbu i komade kod Uroša doma. Zatim smo, nakon nekih godinu dana, pozvali na suradnju, jer smo ga već prije poznavali, sadašnjeg bubnjara Davida Cvelbara, onda je došao još jedan basist, onda smo našli jednog klavijaturista. Onda smo u toj postavi počeli svirati, nakon čega nam se pridružila pjevačica (Sandra Tomovič) i nakon dvije ili tri godine ta se postava stabilizirala, a na suradnju smo privukli još pušače. To je bila ekipa albuma Sun Sun. Ta se postava zadržala do albuma Ant People, kad smo promijenili već klavijaturista i basista – tada u naše redove dolazi sadašnji basist Dejan. Nakon Ant People dogodilo se opet to da smo se smanjili na pet članova.
RockLine: Ako se usredotočimo na poustvarivanje glazbene zamisli s albuma uživo – koji je sljedeći logični korak koji bi Moveknowledgement u budućnosti mogao zvučno odabrati, odnosno kojim putem možda već idete? Imate li možda kakav materijal za nadolazeću novu ploču?
Dejan: Nekoliko komada svakako već ima. Za neki EP ih se već može skupiti.
N’Toko: Nedostaju još tri komada do ploče. Naravno, ima još malo posla. Već otprilike znamo kamo nas vuče…
Dejan: Pa ćemo još malo pričekati da ih dovršimo.
RockLine: Kada bismo se onda mogli nadati dostojnom nasljedniku Nebukadnezara?
N’Toko: Pitanje. Iz prijašnjih smo ploča naučili da je najbolje što manje govoriti i najavljivati kad će biti sljedeća stvar. Recimo kad budemo potpuno zadovoljni sa svime. Već znamo kamo želimo s muzkom, a čekamo samo pravi feeling.
Dejan: Pokušat ćemo za sljedeću ploču naći još goreg diktatora koji bi mogao voditi niti nove stvaralačke geneze (smijeh)
RockLine: Što neće biti moguće ako za ovaj put ne uzmete Hitlera…
Dejan: Ne. Nama ne bi legao (smijeh)
N’Toko: To bi opet bila stvar ideologija… (smijeh)
RockLine: Osim promjene postave, velik skok značila je i promjena izdavača. Iz izdavačke kuće Goga prešli ste na Kapa Records. Koliko ste zadovoljni pod novim okriljem i što je ono što od novog izdavača očekujete i kao sastav dalje?
Dejan: Hmmm… (smijeh)
N’Toko: To je, zapravo… Sad moram paziti što ću reći (pokaže na Kaju) (smijeh). Zapravo je u slučaju Kape riječ o našoj prvoj pravoj izdavačkoj kući. Prije je bila samo gola suradnja, da ti netko jednostavno izda ploču. Tu bi se onda sve i završilo. Nije došlo do nekog zajedničkog razvoja u smislu da imamo neki zajednički plan što namjeravamo učiniti s pločom nakon izlaska. S Kapom surađujemo već dvije ploče i kao frendovi i organizatori koncerata više nego se snalaze. Od nas se očekuje profesionalnost na razini glazbenosti, ali to je super, jer nam se čini da su stvari bolje postavljene, jer postoji zajednička vizija što nam je s glazbom dalje činiti.
RockLine: Producenti su ti koji pripremaju konačnu sliku ploče. Kad biste imali mogućnost i neograničen budžet – koga biste izabrali za producenta na sljedećoj ploči?
Dejan: Po mom bi si za taj novac radije postavili vlastiti studio. I to sami napravili. (smijeh)
N’Toko: Ili to ili Ricka Rubina. (Otpjevaju skandirano ime Rick Rubin) (smijeh)
RockLine: S obzirom na to da se u vašoj glazbi čuje toliko različitih utjecaja: što biste mogli izdvojiti kao glazbene utjecaje koji vas glazbeno povezuju, odnosno što je ono što se može naći na vašim policama s glazbom?
Dejan: To je zajebano, jer svatko ima nešto svoje što traži u glazbi.
N’Toko: Slušamo posve različite stvari i svatko se naginje u svom smjeru. Što se toga tiče, utjecaji su previše različiti da bismo mogli reći koji su osnovne čestice kemije sastava Moveknowledgement…
RockLine: Pa usredotočimo se na vaše utjecaje. Kao primjerice NoMeansNo ili pak Tool, što je nešto za čim ja stojim…
N’Toko: To je jednostavnije, da.
Dejan: Tool definitivno također (smijeh). Deftones, dosta francuskog duba, starog punka, Durchmarsch i slične scene. Pa različito: stara muzika – 70., 80. … Ful je muzike. Teško je reći. U mom smjeru probija dub. Barem u ovom bendu.
N’Toko: Kod mene možda više japanska scena. Razni noise bendovi, to me prilično zanima…
RockLine: Mono…
N’Toko: Kul, da. Sam slušam dosta drugačije akustične glazbe, folka i tako, što se inače uopće ne može odražavati u sastavu Moveknowledgement. Hvala Bogu! (smijeh) Ali…
RockLine: Pa sljedeću ploču napravite u Vowen Hand sceni…
N’Toko: Ne, ne… (smijeh) U zadnje vrijeme slušam dosta dance glazbe devedesetih i to je ono na što tripam u zadnje vrijeme… (smijeh)
Dejan: Snap.
N’Toko: Snap i takve stvari (smijeh)
RockLine: Pa dobro… Groove je unutra. A što je s kratkoročnim i dugoročnim ciljevima? Kratkoročno: što se velikog sprema u roku godine dana? Dugoročno: što nadilazi taj uski vremenski okvir?
Dejan: Kratkoročno – Animateka nam je 9. prosinca u Kino Dvoru. To je jedan projekt. U veljači opet imamo turneju po Njemačkoj i Francuskoj. To je to zasad.
N’Toko: To je to što znamo. Dugoročno: napraviti neku ploču. Bolju. Razvijati muziku dalje i čim više špilati.
RockLine: I napokon – veliko finale – imate li što poručiti našim čitateljima?
Dejan & N’Toko: DANCE !!! JUST DANCE!!!
Dejan: Mislio sam da ćeš poručiti drugu poruku devedesetih?
N’Toko: Ne, jer si dao krivu uputu, ali je kul! DANCE!!! S tri uskličnika!!!
foto: Jani Lah
Galerija slika
