Long Distance Calling: How Do We Want to Live?

0 159

Izdavač: InsideOut Music
Datum izlaska: 26. 6. 2020.
Produkcija: Arne Neurand
Trajanje albuma: 52.58 min
Žanr: Post-Rock / Progressive Rock
Ocjena: 9.5/10


Long Distance Calling, njemački eksperimentalni rock kvartet iz Münstera, krajem lipnja ove godine poslužili su svojim sedmim cjelovečernjim albumom. Bend je tijekom godina djelovanja postao iznimno cijenjen osobito na tlu stare europske celine, gdje ima snažno zaleđe odanih fanova. Ne čudi. Long Distance Calling su naime apsolutno svoja priča. Njeguju svoju karakternu glazbenu narav, koja je eklektična.  Ako već treba bendu prikvačiti neki žanrovski okvir, njegov stil možemo okvirno opisati kao avanturističku i izazovnu mješavinu post-rocka i progresivnog rocka, u kojoj ima mjesta i za međužanrovsko koketiranje. Ako grupu ne poznaješ, vjerojatno si već po pročitanom zaključio da su Long Distance Calling kvartet koji slovi po neobičnosti, ali ne zalazi na polja avangarde.

»How Do We Want To Live?« nova je priča, novo poglavlje u razvoju benda. Novi artistički pothvat. U odnosu na svakako izvrsnog prethodnika »Trips« (2018) znatno drugačiji. Slojevitiji, razigraniji i u druženju zvučnih pastela također šareniji. Bend je ovaj put u prvi plan stavio sintezu svog iskonskog rock stava s elektroničkim zvukovima kakve do sada nije isprobavao.

Album je napisan još prije početka pandemije. S tematikom koju glazba nosi, album je svojevrsno proročanstvo koje se ostvarilo s dolaskom pandemije. Jedan od naslova pjesama čak se zove Immunity. Kolektivni imunitet ili individualni imunitet? Nešto što moramo razviti. Ali na što? Na virus, ili na tehnološki napredak, kojim nas hrane i kojeg prihvaćamo širom otvorenih ruku, a za što smo zapravo prodali dušu đavlu. Radije ću ublažiti. Odričemo li se zauzvrat temeljnih sloboda i prava? Odavde nije daleko do toga da će umjesto nas razmišljati strojevi. Umjetna inteligencija zamijenit će naš ratio. Usavršiti ga i »odbaciti« ljudsku individuu.

Bend je tijekom vremena osjetio da ekstremni razvoj tehnologije može dovesti ili do utopije ili do distopije. Gdje je granica i dokle pojedinac dopušta sužavanje temeljnih ljudskih prava zbog nonšalantnog podređivanja tehnološkim dostignućima koja nam se podmeću svakodnevno pod ambalažom sigurnosti i (ne)prikrivene kontrole. Zato je ovaj album posvećen umjetnoj inteligenciji koja polako ulazi u životni stil čovječanstva. Nešto o čemu su se nekoć pisali znanstvenofantastični scenariji. Dakle. Poruka albuma, koji je pretežno instrumentalan, svojevrsna je budnica i trzaj. Bend njime želi da slušatelj album ne samo sluša, nego da se uz njegovu tematiku počne i intenzivnije zamišljati. Svojom glavom. Gdje je ona granica na kojoj će reći: »Dosta je!«, i hoće li tu granicu uopće još moći pronaći u difuznom okruženju unakrsne informiranosti kojom se manipulira. Točku na kojoj se može ponovno suočiti s elementarnim iskonskim smislom svoje misije na individualnoj razini. Kada će biti dosta prodavanja individualne slobode zbog osjećaja katarze, senzacije i ekstaze kojima se hrani njegov ego na društvenim mrežama?   

Skladbe su opremljene hladnim naracijama, efektiranim kroz digitalnu prizmu robotizacije. Lišenima svih emocija. Daju samo golu informaciju, iako Long Distance Calling tu idu dalje, ali o tome više u nastavku. Iako uvodna Curiosity pt. I nagovještava kamo sve to vodi, sve do skladbe Hazard, do koje bend dolazi preko Curiosity pt. II (s Run Like Hell »floydizmima«, kojih će kasnije na albumu biti hrpa), sam artistički kontrast u odnosu na album »Trips« još nije tako izražen. Povremena hiperplazija masivnih gitarskih zidova tu je. No bend više nego ikad u karijeri fraziranje kombinira s otklonima prema cerebralnim, sofisticiranim, senzitivnim, tripoidnim zvučnim pastelama elektroničke zvučne digitalizacije. Pritom glazba, kao cjelina, dobiva čak jasni prizvuk nasljednice onoga što je u sedamdesetima predstavio fenomen krautrocka. Ne da bend to i prije nije povremeno isporučivao, ali ovaj put je taj pristup intenzivirao. Skladba Voices ovaj je put definitivno artistička žarišna točka cijelog albuma. Ne zato što je najduža. Jednostavno zato što utjelovljuje upravo ono što je bend htio poručiti novim albumom. Opremljena je potresnim videom, režiranim na način filmske produkcije, u kojem glavne uloge igraju čovjek i stroj (umjetna inteligencija koja brzo uči i osjećati) i obavezno ga pogledaj dolje, jer će te ledeno protresti do kosti. Potres će te osobito završni kadar. Spoj filmskog scenarija i same glazbe zapravo ne može bolje funkcionirati. Skladba raste iz kruga u krug, bend slaže zvučnu pastelu na pastelu i produbljuje atmosferu iz kruga u krug, do finalnog krešenda u zaključku, kad je preplavi motiv erotskog sola na »slide« gitari. Riječ je o savršenom sjedinjenju čovjeka s umjetnom inteligencijom u ispovjednoj maniri glazbenog artizma. Obuhvaća sve sfere našeg svakodnevlja, uključujući našu seksualnost, pa bi takav uradak negdje u SAD-u vjerojatno, bez puno polemiziranja, odmah naišao na strogu cenzuru!  Long Distance Calling su upravo u ovoj skladbi razbili baš sve tabue. Kontrasti nježnih tripoidnih struktura, s upadima dinamične gitarske svirke i aktivnim ritmičkim teksturama, neprestano se prelijevaju i u kombinaciji s kadrovima videa naglašavaju kontraste, bude osjećaje u slušatelju i gledatelju. Zato sama skladba toliko intenzivnije zgrabi i potrese. Gledanje videa pritom je obavezno (dolje).

Tom se principu bend na albumu više puta vraća. Post-rockovska repetitivnost motiva i gradirano slaganje zvučnih slojeva nošeni su i uporabom izraženog reverba i delay efekata, što nadograđuje vibriranje zvučnih kolaža. A to je temeljni generator grabežljive atmosfere koja te usisa u osebujan glazbeni svijet iz kojeg se »probudiš« tek na kraju albuma. Hipnoza! Ako uspiješ isključiti ratio, u ovoj priči sigurno postaješ apsolutni pobjednik.

Bend je svakako htio zadržati nadmoć organskih zvučnih pastela u cjelokupnoj kreaciji zvučnih krajolika i to mu je u potpunosti uspjelo. Ritmičke strukture su žive i organske, gitara je u fraziranju svakako zadržala prepoznatljivu živahnu analognu auru prijašnjih studijskih uradaka benda, kao i dubok i prodoran zvuk snare bubnja. Okosnica ritmičke i motivske repetitivnosti majstorski je zdramatizirana unosom raznolikih gitarskih struktura i šarenih ukrasa, koji se savršeno kontrastno spajaju s elektroničkim petljama, a često i bubnjevi brinu za razigranost slikovitim prijelaznim umecima. U tim elementima artistički drsko ističe se osobito Sharing Thoughts. Skladba Beyond Your Limits jedina je vokalna skladba s gostujućim pjevačem Ericom A. Pulverichom iz grupe Kyles Tolone, koji svoju ulogu odrađuje briljantno. Glazbeno ta skladba ne donosi ništa novo, a integracija vokala je tu dobrodošao potez jer zadržava dinamični razvoj događaja na albumu.

Glazba održava karakterističan melankoličan stav benda, jer se kompozicije razvijaju na molovima, a u razvoju zadržavaju izrazito muzikalnu notu, pa glazba, odnosno album, odmah ulazi u uho. Fail /Opportunity u intenziviranju osjećaja melankolije posebno je senzitivna, upravo zbog integracije gudača.

Bend »ne pretjeruje« sa sintetiziranjem. Zvučne petlje polaže vrlo lukavo u samu zvučnu gravuru komponiranja, pri čemu estetika organskih poteza nikad nije ugrožena. Long Distance Calling pritom cijelo vrijeme lukavo kormilare po zlatnoj sredini spajanja digitalnog i analognog, što je bio i temeljni cilj benda pri stvaranju ovog izvrsnog uratka. Završni dio izrazito je mračnjački. Skladba True/Negative zapravo predstavlja marš strojeva koji preuzimaju ulogu onih koji misle, a završnu Ashes uvodno prati poznati govor Huga Weavinga, preuzet iz prvog dijela filma »Matrix«, u kojem u ulozi Agenta Smitha tumači Neu o jedinom biću na planetu Zemlji koje, osim čovjeka, koristi isti obrazac za preživljavanje. Virus. Proročki.

To je album kojim su Long Distance Calling dokazali da se kao grupa u artističkom smislu još uvijek razvijaju. Zašli su u nova glazbena prostranstva, ugradili u svoju glazbu strukture koje prije nisu isprobavali. To su učinili tako da su zadržali sav svoj artistički stav i podigli ga na novu zrelu razinu vlastite ispovjedne eklektičnosti. Bend je u zrelosti dosegnuo novu dimenziju svog artističkog stava i nagovijestio da njegov razvoj nipošto nije završen. Zato će biti zanimljivo pratiti kamo će se Long Distance Calling vinuti u budućnosti.

Autor: Aleš Podbrežnik

Popis skladbi:
1. Curiosity (Part 1)
2. Curiosity (Part 2)
3. Hazard
4. Voices
5. Fall/Opportunity
6. Immunity
7. Sharing Thoughts
8. Beyond Your Limits
9. True/Negative
10. Ashes

Postava:
David Jordan – gitara
Florian Füntmann – gitara
Jan Hoffmann – bas gitara
Janosch Rathmer – bubnjevi

Gostujući glazbenik:
Eric A. Pulverich – vokal na skladbi br. 8


Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići