Izvođač: Dire Straits
Izdavač: Vertigo Records
Izdanje: 1982
Trajanje: 40:59
Ocjena: 5/5
Mark Knopfler i njegova ekipa su na ovom albumu dokazali da su velemajstori! Pet komada na albumu, jedan od njih najnevjerojatniji singl u povijesti glazbe, štirinajstminutno remek-djelo, singl koji to zapravo nikad nije bio, i za kraj dva vrhunska komada. To je definitivno jedan od najnevjerojatnijih albuma u rock glazbi, album koji je vječan – klasik od albuma!
Počinje monumentalnom stvari Telegraph Road, koju je gotovo nemoguće opisati. Knopflerova priča o imaginarnom gradu u nastajanju svakim te stihom pogodi ravno u srce, slušatelj dobiva osjećaj da je i sam dio te priče. U komadu posebno do izražaja dolaze Mark Knopfler i nevjerojatni Alan Clark na klavijaturama, a u ovom komadu ponajprije predvodi na klaviru. Svaka nota je fenomenalna i štirinaest minuta prođe u tren oka. Ostala trojica članova (Hal Lindes – gitara, John Illsley – bas gitara i Pick Withers – bubnjevi) majstorska su podrška koja fenomenalno uglazbljuje Knopflerove ideje.
Slijedi najnevjerojatnija stvar i najnevjerojatniji singl u povijesti glazbe – detektivski Private Investigations! Početkom osamdesetih, kad su na najcjenjenijim svjetskim ljestvicama prevladavale tri i pol minutne pop skladbe i Jacksonov Thriller, ovaj komad po nikakvoj logici nije smio uopće uči u Top 100, a kamoli na drugo mjesto ljestvica! U takvu okolinu upadnu neki Dire Straits sa sedmominutnim singlom i albumom s pet komada i razvale ljestvice. Najočitiji singl i ujedno ‘najšibljiji’ komad na albumu zapravo je Industrial Disease, koji se, iako je izvrstan komad i američki Top 10 singl, pokraj takvih remek-djela kao što su Love Over Gold i It Never Rains, koji ujedno zaključuje album, ipak malo gubi. Čak je i stvar kao što je Private Dancer, koju je Mark Knopfler dvije godine kasnije dao za istoimeni comeback album Tine Turner, s ovog albuma glatko ispala, jer se ni slučajno nije uklapala u koncept albuma. Kao što sam već napisao u prijašnjoj recenziji, Knopfler je snimajući album Making Movies od Jimmyja Iovinea naučio puno, pa je zato na ovom albumu potpisan i kao producent.
Štoviše, i danas se nakon svih ovih godina sjećam svoje prve reakcije, kad sam prvi put (bio sam još pod dojmom albuma Making Movies) čuo nekoliko komada s albuma na radiju, gdje je Dragan Bulič predstavljao stvar. Moja prva reakcija bila je: ‘Što to, dovraga, rade ti tipovi!’ Kad sam kupio album, LP sam toliko izlizao da sam u dobroj godini dana morao kupiti čak tri RTB-ove vinilke, jer su bile tako očajne kvalitete i između samih komada su nenormalno pucketale! Stvar te potpuno zarobi i danas si uopće ne mogu predočiti da sam ikad izustio onu rečenicu.
Za ovo remek-djelo, koje već omotom daje naslutiti da se razlikuje od većine albuma tog vremena (na poleđini omota je fotografija dima, koja daje do znanja da gdje je dima, ima i vatre, a na ovom albumu svakako ima ogromno strasti i emocija, koje dočarava fotografija na naslovnici!) naslov albuma potpuno odgovara… To je LOVE OVER GOLD, stvar koju je potrebno slušati, ali ponajprije osjećati!
Postava
Mark Knopfler – gitara, vokal
John Illsley – bas gitara
Pick Withers – bubnjevi
Alan Clark – klavijature
Hal Lindes – gitara
Produkcija
Mark Knopfler
Popis skladbi
01.Telegraph Road
02.Private Investigations
03.Industrial Disease
04.Love Over Gold
05.It Never Rains
