Izvođač: Starbreaker
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2008
Trajanje: 52.43
Ocjena: 2.5/5
Starbreaker su bend koji je istoimenim prvijencem iz 2005. ugodno iznenadio ljubitelje starošKolski orijentiranog melodičnog hard rocka. Prije svega, zapalila je kombinacija članova benda, koji čine Tony Harnell na vokalu, Magnus Karlsson na gitari i John Macaluso na bubnjevima.
Očekivanja su nakon tog izdanja bila velika, a posebno su porasla nakon što je Harnell napustio svoj matični sastav TNT u nadi da bi projekt mogao izrasti u bend predan stalnim studijskim izdanjima.
I ovaj put Starbreaker nude album koji je vrhunski producirao. Gitarski riffing je još malo navijeniji, a masivna zvučna zavjesa koju stvara Karlssonov rad u riffanju preuzima primat i glavni je dinamo pri unošenju agresije i visoke atmosfere. Kao što smo navikli kod Karlssonova pristupa skladanju, sve su skladbe kombinirane s klavijaturama, koje su tipično potkovane karakterističnim Karlssonovim aranžmanima.
Skladbe su većinom odsvirane u srednje brzom tempu i slijede jedna drugu u tipičnom melankolično melodičnom hard rock šablonu. Harnell ponovno potvrđuje izuzetnu veličinu kao pjevač, a skladbe s njegovim dodirom dobivaju svojevrstan pečat.
Ipak se osjeti da je glavninu materijala za novi album doprinio Magnus Karlsson. S obzirom na brojne projekte i bendove u koje je taj gitarist istodobno uključen, to ovaj put albumu “Love’s Dying Wish” prije šteti nego koristi, jer Karlssonov pristup skladanju postaje previše predvidljiv i rutinski. Tako “Love’s Dying Wish” više ne zna iznenaditi niti ponuditi neku svježinu.
“Love’s Dying Wish” gubi upravo na tome što snažno asocira na npr. album “Escape into the Sun” Tonyja O’Horae (The Sweet, ex-Praying Mantis), koji je za njega u cijelosti napisao Karlsson. Starbreaker kao bend to degradira na prosjek već “prežvakanog”, što je u suprotnosti s ciljem koji bi trebao težiti nadogradnji inače odličnog prvijenca “Starbreaker”. Pogotovo ako u bendu imaš tako svestranog bubnjara kao što je John Macaluso. I s te strane Starbreaker gube na zanimljivosti, jer su se Macalusovi duhoviti uleti, koji su razbijali inače melodični hard rock šablon, osjećali na svakom koraku prvijenca. Ovaj put je Johnov rad znatno više okalupljen i samo prati očuvanje “kompaktnosti” skladbi.
Novi album može se pohvaliti znatno mračnijom atmosferom, a melankolični napjevi u svojem isticanju kroz skladbe u refrenima već su toliko favorizirani da album u osjećaju patetike zapravo ponekad pretjeruje. Zanimljivo je da su skladbe u šablonu tako međusobno slične da ovaj put niti ne možemo izdvajati trenutke albuma po njegovoj kvalitativnoj strani.
U budućnosti bi bilo preporučljivo da se cijeli kvartet više usredotoči na slaganje skladbi, a ne da sav posao čeka samo Karlssona. Zapravo, album u stilskom smislu može biti veliko pozitivno iznenađenje za nekoga tko pristup Magnusa Karlssona ne poznaje, ali ako album stavimo pod analitički povećalo, u kreativnom smislu ovaj put djeluje previše rutinski, površno i već provjereno. Iako u marginalnom smislu (čitaj: u slušanju “na prvu” i pod pretpostavkom da princip aranžiranja skladbi M. Karlssona ne poznaješ!) album kao cjelina postiže odličnu razinu produkcije te visoku melodičnu kompaktnost unutar skladbi.
Postava
Tony Harnell – vokal
Magnus Karlsson – gitara
Jonni Lightfoot – bas gitara
John Macaluso – bubnjevi
Produkcija
Tony Harnell & Magnus Karlsson
Popis skladbi
1. End Of Alone
2. Evaporate
3. Love’s Dying Wish
4. Unknown Superstar
5. Hide
6. Building A Wall
7. Beautiful Disaster
8. Live Your Life
9. Hello, Are You Listening?
10. Changes Me
11. The Day Belongs To Us
12. This Close
