Datum izlaska: 26.04.2019
Izdavač: Lucifer’s Records
Produkcija: Simon Hesslein
Trajanje: 43:16
Žanr: hard rock
Ocjena: 8.5
Lucifer’s Friend, njemački eklektični hard rockeri iz ‘pretpotopne’ ere koji su 2014. ustali iz mrtvih, nakon »Too Late To Hate« (2016) sada su ponovno udarili albumom »Black Moon«. Pod ponovnim vodstvom legendarnog engleskog pjevača Johna Lawtona, koji je inače najpoznatiji kao bivši član Uriah Heep, na »Too Late To Hate« upozorili su da nipošto nisu za staro željezo. »Black Moon« na trenutke zvuči kao da je izašao negdje u sedamdesetima, kad su Lucifer’s Friend bili na svom umjetničkom vrhuncu, ponajprije zbog retro produkcije, odlično očuvanog Lawtonova vokala i prepoznatljivih skladateljskih vrlina koje su oduvijek krasile ovaj sastav. Lucifer’s Friend, slično kao prije spomenuti Uriah Heep, nikada nisu bili običan hardrockerski bend, nego su se često udvarali nekim progresivnim elementima, pa je tako i na »Black Moon«, koji sadrži harmonična višeglasja, povremenu trubu, violinu i neke relativno složene ritmičke preokrete.
Album se otvara naslovnom skladbom koja je potpuno u stilu klasičnih Lucifer’s Friend: tu su energični aranžmani na orguljama, šarolike gitarske dionice, vatreni bubnjarski prijelazi i Lawtonov baršunasto-strastveni vokal s vrhuncem u melodičnom refrenu, a ne manjka ni kratkog trubačkog solističkog uloška. Izvorni gitarist Peter Hesslein još je uvijek majstor upečatljivih gitarskih fraza koje su, uz Lawtonovo i dalje izvanredno pjevanje, glavno oružje Lucifer’s Friend. »Passangers« sadrži mračne, gotovo zloslutno obojene aranžmane na orguljama i neobično udarne gitarske dionice, dok Lawton svojim moćnim pjevačkim pristupom iznimno učinkovito stupnjuje dramatično ozračje.
»Rolling the Stone«, položen na šuštave dionice orgulja, nosi razigranije ozračje sa strastvenim višeglasjima u upečatljivom refrenu. »Behind the Smile« sadrži sve one sastojke zbog kojih ga se može odmah proglasiti klasikom Lucifer’s Friend, dok Lawton ponovno oduševljava fantastičnom pjevačkom izvedbom. Nešto mračniji »Palace of Fools« sadrži maštovitu gitarsku frazu i neočekivan prijelaz u epsku dionicu, gdje Lawton opet demonstrira zavidnu gipkost svojih odlično očuvanih glasnica. »Call the Captain« sadrži dramatične simfonijske aranžmane, brži rad bubnjeva nego inače i vatrenu gitarsku solažu čime se dobro održava napeta atmosfera ovog ostvarenja.
Križanac između melankolične balade i rastezljivog hard rockera »Little Man« dugo je očekivani trenutak albuma, kad se Lawton upušta i u vokalno područje soula i s lakoćom stvara nostalgično ozračje. »Freedom«, koji sadrži energičnu solažu na električnoj violini, još je jedan dobar kandidat za klasik Lucifer’s Friend. Romantično obojeni »Taking It To the Edge«, koji sadrži nostalgični višeglasni refren i eterične simfonijske zavjese, bit će vrlo drag i svima onima koji cijene Lawton eru Uriah Heep. Autobiografski završetak »Glory Days«, koji još jednom dokazuje da su Lucifer’s Friend nakon ponovnog okupljanja u odličnoj formi, razveselit će sve nostalgičare koji čeznu za vremenima kad se praktički sva glazba još radila srcem i dušom.
»Black Moon« je izuzetno dobar pokušaj da se dočara ono što su Lucifer’s Friend stvarali u svojim najboljim danima i uspješan nastavak prethodnog izdanja, koje je već nagovijestilo da će se nakon ponovnog okupljanja na njih trebati itekako računati. »Black Moon« je užitak slušati od početka do kraja i upravo je ono što većina sljedbenika očekuje od ove kultne, dugovječne grupe. Čini se da se članovima benda, koji sadrži tri izvorna člana, godine nimalo ne poznaju, a pritom su jedni od rijetkih iz svoje generacije koji ne žive prvenstveno na račun stare slave, nego svojim sljedbenicima i dalje nude novu glazbu koja je praktički na razini one s početka sedamdesetih, dakle njihova najkreativnijeg i najnadahnutijeg razdoblja.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Skladbe:
1. Black Moon (4:08)
2. Passengers (5:31)
3. Rolling the Stone (3:09)
4. Behind the Smile (3:41)
5. Palace of Fools (4:47)
6. Call the Captain (4:30)
7. Little Man (4:28)
8. Freedom (4:56)
9. Taking It to the Edge (3:48)
10. Glory Days (4:18)
Lucifer’s Friend:
John Lawton – vokal
Peter Hesslein – gitara, klavijature
Dieter Horns – bas gitara
Stephan Eggert – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Chuck Findley – solaža na trubi (1)
Stefan Pintev – solaža na električnoj violini (8)
