Datum izlaska: 21.7.1972.
Izdavač: EMI Records
Produkcija: Tony Visconti
Trajanje: 43:55
Žanr: glam rock
Ocjena: 10/10
T. Rex pod vodstvom karizmatičnog i egocentričnog pjevača, gitarista i pjesnika Marca Bolana bili su 1972., nakon izlaska albuma »Electric Warrior« (1971.), na čelu glamrock glazbene revolucije. Tinejdžerice su na njihovim koncertima vrištale i padale u nesvijest baš kao u doba ‘Beatlemanije’, dok je Bolanovu egu sva ta neočekivana slava jako godila. Unatoč tome, tada mu još nije previše udarila u glavu, jer je njegov bend na albumu »The Slider« iz 1972. nastavio uspješan glamrock recept prethodnika »Electric Warrior«, koji je ujedno doživio i nekoliko nadogradnji. Recept je i dalje bio vrlo jednostavan; Bolanov specifični vokal bio je poduprt jednostavnim, ali zabavnim rifovima, razigranim aranžmanima i melodičnim ritmovima, dok je rijetko koja skladba prelazila više od četiri minute.
»The Slider«, čiji je omot krasila ‘dandijevska’ fotografija Bolana koju je snimio njegov prijatelj Ringo Starr, a koji je zbog nižih poreza snimljen u ozloglašenom francuskom studiju Chateau D’Hearouville, sadržavao je brojne T. Rex klasike i hitove, predvođene uvodnom skladbom »Metal Guru«. U njezinu je tekstu glamrock guru i ateist Bolan, u skladbi obilježenoj prije svega nonšalantnim, erotski začinjenim višeglasnim refrenom, posvetio pjesmu svom konceptu boga, koji nije imao ništa zajedničko s naukom organiziranih religija.
The Slider pod izvrsnom produkcijskom palicom Tonyja Viscontija, koji se pobrinuo i za simfonijske aranžmane, bio je jedan od rijetkih T. Rex albuma s nepromijenjenom postavom te s Flojem i Eddiejem (ex-The Turtles) na pratećim vokalnim harmonijama. »Mystic Lady« bila je savršena mješavina mistike i erotike te prototip ranog glam rocka. Na skladbama poput »Rock On«, gdje uz višeglasnu pozadinu vladaju snažni gitarski rifovi, jasno se čuje zašto su T. Rex bili inspiracija ne samo glam rockerima, nego i brojnim hard rockerima. Naslovna skladba doslovno se topi od vragolaste erotike, dok je podupiru bučne bas linije i gudački aranžmani. »Baby Boomerang« obilježen je još jednim nepristojnim pozivom ženskoj publici, dok su koketna višeglasja nosila jednostavnu, ‘barsku’ melodiju i živahan ritam.
Na »Spaceball Richochet« preko sanjivih akustičnih aranžmana moglo se naslutiti nešto Bolanove psihodelične prošlosti, dok su vragolasta višeglasja i ‘napudrani’ aranžmani brinuli za klasičnu glam rock atmosferu. Na »Buick Mackane«, jednom od težih djela u T. Rex priči, vladao je snažan gitarski rif, dok je Bolanov vokal, koji je tu nekoliko puta prešao u višu poziciju, zvučao neobično razdraženo. »Telegram Sam«, svojevrsni ritmički prethodnik velikog hita »20th Century Boy«, bio je još jedan hit singl koji se temeljio na jednostavnom, ali iznimno učinkovitom receptu boogie ritmova, vragolastog saksofonskog začina, odlučnih gitarskih fraza i narcisoidnog pjevačkog pristupa.
Eterični evergreen »Rabbit Fighter« sa svojom melankolično-epskom atmosferom, svečanim simfonijskim aranžmanima i nostalgičnim refrenom u spoju s bijesnom gitarskom solažom bez sumnje je predstavljao jedan od vrhunaca albuma »The Slider«, a ujedno je bio očit dokaz Bolanova velikog skladateljskog napretka. »Babby Strange« bio je prototip klasičnog T. Rex glam rockera iz kojeg je mnogo inspiracije za svoj Ziggy Stardust koncept crpio i Bowie. Na »Ballrooms of Mars« s brojnim tekstualnim referencama na Johna Lennona, gdje se usred nostalgične atmosfere i smirenog ritmičkog pulsa susreću znanstvena fantastika i glamur, ta stilska veza između ‘glam gurua’ Bolana i ‘glam vanzemaljca’ Bowieja bila je još očitija. Ležernu atmosferu začinjava sočna gitarska solaža s Bolanovim specifičnim gitarskim zvukom. »Chariot Choogie« bio je opet nešto mračniji, hardrockerski eksperiment, dok je »Main Man« album zaključio na tipičniji, egocentrično obojen način, s akustičnogitarskom podlogom i Bolanovim erotskim maštarijama.
»The Slider« je dodatno učvrstio status Marca Bolana i T. Rex kao vodećih glamrock heroja i pionira, koji su tadašnju mladež potpuno izludjeli svojim glamuroznim premazom preko rock ‘n’ rolla, pop rocka i boogieja. U mnogočemu je bio barem ravnopravan nasljednik sjajnog prethodnika »Electric Warrior«, ako ne i njegova nadogradnja. Bolanu njegov nezasitni ego nije dao mira, pogotovo kad su se na glamrock sceni pojavili drugi glazbenici predvođeni Davidom Bowiejem, koji su neke stvari što su ih započeli T. Rex još i usavršili. Postalo je jasno da će ga uskoro zasjeniti. Zato je odlučio da je na sljedećem albumu, »Tanx« (1973.), došlo vrijeme za laganu stilsku promjenu pa se dvije godine prije Bowieja počeo koketirati s ‘plavookim’ soulom i funkom, a da se pritom pretjerano ne odrekne glam rocka.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Skladbe:
1. Metal Guru
2. Mystic Lady
3. Rock On
4. The Slider
5. Baby Boomerang
6. Spaceball Ricochet
7. Buick Mackane
8. Telegram Sam
9. Rabbit Fighter
10. Baby Strange
11. Ballrooms of Mars
12. Chariot Choogle
13. Main Man
T. Rex:
Marc Bolan – vokal, gitara
Steve Currie – bas gitara
Mickey Finn – udaraljke, prateći vokal
Bill Legend – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Mark Volman (“Flo”) – prateći vokal
Howard Kaylan (“Eddie”) – prateći vokal
Tony Visconti – gudački aranžmani
