Ludi profesori bluesa : Family

0 282

Izdavač: Samozaložba
Godina izlaska: 2016
Produkcija: Borut Činč
Trajanje albuma: 79:32
Ocjena: 10 / 10

U današnje vrijeme u Sloveniji je teško zamisliti ekipu u kojoj bi vladali takva slož­nost, drugarstvo, tako visoka razina međusobnog povjerenja, jedinstven fokus autorske glazbene vizije i posljedična kreativnost kao u slučaju skupine Prismojeni profesorji bluesa.

Kvartet se pojavio na sceni tek prije nekoliko godina, iako je u svojim »skrivenim jazbinama« dugo vježbao, vježbao i samo vježbao. Brusio i glačao vještinu ovladavanja instrumentima. A onda je iznenada izletio iz anonimnosti kao grom iz vedra neba, nizajući seriju nevjerojatno uvjerljivih nastupa, okrunjenih nevjerojatnom strašću prema sviranju i izvođenju glazbe. I obrade, i vlastiti autorski materijal. Na svakom je koncertu skupina do kraja probila znoj, dala svoj maksimum i tako iskrenom srčanošću osvajala i srca publike, koja ju je odmah prigrlila kao svoju. Na taj se način esencije skupine dotaknuo duh koncertne atrakcije, koji je dečkima počeo otvarati vrata klupskih, ali i svih većih i važnijih koncertnih prostora. Više nego zaslužено. Prismojeni profesorji bluesa su naime izuzetni radnici koji se zavjedaju činjenice da opravdan uspjeh jamči samo predanost stvari i veliki trud. Iz te velike, gotovo »krvne« bratovštine kvarteta proizlazi i znakovit naslov njihova studijskog prvijenca »Familiy«.

Album od dvanaest točaka pravi je mali svjetski leksikon blues glazbe u kojem se dečki dotiču praktički svih sfera tog znamenitog žanra. Zapravo je svoj toj idejnoj gorljivosti i potentnoj želji za dokazivanjem, koju izražava studijski prvijenac dečkiju, prilično teško pratiti.  Prvijenac naime izražava posve prirodno sazrijevanje pojedinaca kvarteta, kao i posve prirodnu glazbenu evoluciju skupine. To je ona samosvojnost, odnosno kreativna samoniklost ekipe, usporediva s entuzijazmom prirodnih talenata koji su prije mnogo desetljeća postavljali rock glazbu na noge. Nekoć spontani glazbeni element, koji je danas, zbog razornog korporativizma bezgranično proždrljive i nezasite glazbene industrije, snažno ugrožen.

Da skratim. Svih dvanaest točaka (ne računajući »intro« i »outro«) četvorice »čudesnih dečki« djeluje prvenstveno idejno iznimno razgranato, raznoliko, raznovrsno. Iako se album neprestano kreće u žanru bluesa, tu raznolikost postiže s perolakom lakoćom. Dečki na albumu koriste čak tri glavna vokala, koje s obzirom na izražajnu kompatibilnost smisleno raspoređuju po pojedinim točkama. Ako Julijanov godi ponajprije točkama koje koketiraju s naslijeđem britanskog »white blues booma« šezdesetih, grleno muževni Zlatkov približen je čak i dušnoj veličini crnih izvođača, pa i pionirstvu koje cilja na deltu Mississippi bluesa, dok muževno mačistički Mihin jaše negdje po srednjoj liniji obaju dosjetki. Sva tri vokala izvrsno su opremljena vladanjem engleskim jezikom, metrika je naime besprijekorna i bilo koji slušatelj albuma »Family« ni na tren ne pomisli da Prismojeni profesorji bluesa nisu američki ili anglosaksonski bend. Slovensko je naime samo ime skupine. Ne samo karizma vokala, nego i iznimno osjećajna i proživljena instrumentalna izvedba, gdje uvijek visokoenergične Mihine usne harmonike često preuzimaju ulogu vokala i beskonačno nadograđivanje solističkih avantura na relaciji Julijanove gitare i Mihinih usnih harmonika, pri čemu u prijelaznim dijelovima ni u čemu ne zaostaje bučna ritmička kinetika Zlatka i basista Mihe, drži slušatelja stalno u visokoj napetosti neočekivanog razvoja događaja. Sve na albumu djeluje posve prirodno, profinjeno raspoređeno, u sjaju kompatibilnih aranžmana i u potezima iskrene srčanosti koja te odmah osvoji. Jeste li ljubitelji bluesa ili ne, više nije ni važno. Pokazani žar je ono što kupuje naklonost publike. I to je zapravo bitno.

Dečki su ljubitelji stare škole britanskih blues sastava od Cream do Nine Below Zero, Fleetwood Mac »Peter Green ere«, Ten Years After, John Mayall And the Bluesbreakers, a istodobno je odmah jasno da je filigransko-finomehanički »otesani« gitarski majstor Julijan do u detalje proučio sve trikove znamenitog Jimija Hendrixa. U taj slikoviti konglomerat utkani su trenuci koji se dobacuju i s nadahnućem doprinosima nezaboravnih blues majstora Alberta Kinga, Alissona Luthera, Freddieja Kinga, dakle ni »fingerpickinga« ne nedostaje! Moguće su paralele s instrumentalima Cheta Atkinsa.  Ukratko, album »Family« čvrsta je kost za glodanje. Nabijen informacijama koje su podane s nevjerojatnom kreativnom osjetljivošću i osjećajnim nabojem.

Iako je blues u osnovi glazba koja izražava patnju i u kojoj se glazbenici rado stalno »žale« na tegobe koje donosi svakodnevica, Prismojeni profesorji bluesa cijelu priču okreću na lucidnu stranu medalje samoparodije i pobjeđuju gunđanje žarom optimizma, što godi posve neopterećenoj i potentno uzavreloj ludosti kvarteta, kakvu utjelovljuje album »Family«. Album izuzetne karizme, album na kojem dečki doduše ne otkrivaju toplu vodu, a ipak album koji ne samo zbog besprijekornog izvođenja, nego i zbog srčanosti i žara u pristupu glazbi neopozivo očarava. Album koji je izgubljen u vremenu i prostoru i album koji iznenađuje na svakom koraku. Album napunjen nesputanim energetskim voltažom, na kojem prevladava samo jedno. Iskrena ljubav prema glazbi kojoj si predan i koju stvaraš te izvodiš. Album koji je, što se produkcije tiče, uhvatio iskonski moment retrozvuka starih dobrih vremena, kad su se koristile snimateljske vrpce i kad si morao znati odsvirati komad iz prvog pokušaja. Album uz koji te preuzme onaj (danas) rijedak osjećaj da ga pokreće goli instinkt visokosenzitivnih glazbenih duša.

Prismojeni profesorji bluesa skupina su koja je, neskromno rečeno, rođena da zavlada pozornicama međunarodne scene i da svojom glazbom osvoji i očara i ostatak svijeta.

autor: Aleš Podbrežnik


Popis skladbi:
1. Intro
2. Race Me Down the Street
3. Cold Sweat
4. Ragin’ Mad
5. Big City Woman
6. Buzzaround
7. Why I Sing the Blues
8. Truck Driver
9. Keep On Groovin’
10. Run Hilda
11. Down Behind the Gates
12. Cryin’ Shame
13. Party Time
14. Outro

Postava:
Miha Erič – vokal, usna harmonika
Julijan Erič – vokal, gitara
Zlatko Đogič – vokal, bubnjevi
Miha Ribarič – bas-gitara 

SURADNICI:
Borut Činč – Hammond orgulje 
Andrej Tomazin – udaraljke
Domen Gracej – truba
Jasna Kmetec – saksofon 

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići