Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Ludi Voyak
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2014
Trajanje: 37:45
Ocjena: 4/5
Ludi Voyak posve su svježa argentinska progresivnorockovska grupa koja u talionik svog izrazito eksperimentalnog glazbenog pristupa miješa razne elemente avangarde i elektronike, zbog čega njihova glazba definitivno nije za svačiji ukus, nego samo za sve nepopravljive ljubitelje pomalo ‘sjebane’, ali odlično odsvirane, neobično duhovite, lucidne, relativno inovativne i društveno pronicljive glazbe koja je svjetlosnim godinama daleko od bilo kakvog konformizma i komercijalne dopadljivosti.
Argentinski trio neobičnog imena, kojeg čine Joaquin Montaos na violini/klavijaturama/udaraljkama, Nicolas Desulovich na bas gitari/sitaru/udaraljkama te Julian Gimenez na električnoj gitari/flauti/udaraljkama, svira gotovo posve instrumentalnu glazbu, pri čemu inspiraciju za pojedine, uglavnom izrazito groteskne aranžmane i disonantne improvizacije crpi iz nekih od najmračnijih poglavlja ljudske povijesti (brutalna ispitivanja ‘svete’ inkvizicije, krvave bitke za Judeju, pokolji donskih kozaka i sl.), koja oživljavaju kroz pojedine nijanse pojedinih skladbi.
Sve bubnjeve na prvijencu Ludi Voyak, »Ludi Voyak«, uz upotrebu brojnih raznovrsnih udaraljki i efekata isprogramirali su Montaos i Desulovich, iako ne bi bilo loše da se u budućnosti ogledaju za pravim bubnjarom koji bi njihovoj ionako prilično mračnoj i opskurnoj glazbi mogao unijeti još malo više snage i brutalnosti. Njihov istoimeni prvijenac otvara se petnaestominutnom suitom, »Suite de las Nubes«, koja tek u završnom dijelu sadrži nešto više sofisticiranosti, a inače cijelim putem vlada neprestano izmjenjivanje kaotičnih improvizacija i ritmički ‘rastrganih’ motiva od kojih ti se naježi dlaka na cijelom tijelu.
Skladba »Mediji klaun (Theme For Horacio)« sadrži povampirene bas linije, dok »Soplet karneval«, u kojem osobito gitarske linije dozivaju u sjećanje King Crimson iz doba Johna Wettona, podsjeća na glazbenu podlogu iz neke noćne more ili horora s duhovima, u kojem se neprestano izmjenjuju mrakobne improvizacije. Pojedine skladbe povremeno povezuju kratke, elektronski kompresirane vokalizacije koje podsjećaju na neku vrstu sopćenja prehlađenog vampira. »Vuelve el frio/False On It« poraža atmosferu crne mise zadušnice, što joj uspijeva potresnim violinskim i klavirskim aranžmanima, nakon čega u završnom dijelu pobjeđuju čudesno lucidne gitarske linije.
Avangardno-folkrockovski »Albarraz« prožet je rustikalnim violinskim aranžmanima i nakostriješenom flautom, a istodobno sadrži i kraće ‘pijanačke’ napjeve ‘vesele družine’, pri čemu je lako zamisliti donske Kozake kako se opijaju uoči bitke s vojnicima carske Rusije. »Betume de Judeia« kratak je, ali bizaran eksperiment sastavljen od elektronskih oscilacija, nakon čega se oblikuje zloslutan motiv koji podsjeća na glazbenu podlogu iz neke stare videoigrice za Game Boy sa srednjovjekovnom ili fantasy tematikom.
Pomalo psihodelični »Possibonsi«, još jedan kratak instrumental, ovaj put s melankoličnim gitarskim linijama, eteričnim valovanjima i potmulim bas linijama, napokon razotkriva i nešto svjetlију ambijentalnu stranu ove nadarene argentinske grupe. Album se zaključuje naslovnom skladbom, to jest »Ludi Voyak«, grotesknobrutalnim eksperimentom koji vrlo dobro oličava grupu. Borbeno raspoložene udaraljke i pošteno razdražene, gotovo psihotične vokalizacije ponovno dozivaju atmosferu uoči velike bitke između donskih Kozaka i carske vojske, što unutar knjižice albuma »Ludi Voyak« simbolizira i poznata uljana slika legendarnog ruskog slikara Ilje Repina.
»Ludi Voyak« će zasigurno oduševiti mnoge ljubitelje avangardnog pogleda na progresivni rock, pri čemu bi se grupi učinila nepravda kad bi se usporedila s nekom od poznatijih grupa na tom području, jer ih je vrlo teško strpati u bilo kakav glazbeni ‘kalup’, iako se mjestimice može osjetiti određene utjecaje RIO scene predvođene Henry Cow, a mjestimice se čuju i razni utjecaji King Crimson. Ludi Voyak stvorili su hrabar i zabavan prvijenac, tako da će u budućnosti zasigurno biti zanimljivo čuti kakva nova ambijentalna putovanja kroz najkrvavija poglavlja ljudske povijesti slušatelja čekaju s idućim studijskim projektima.
Postava
Joaquin Montaos – klavijature, violina, udaraljke
Nicolas Desulovich – bas gitara, sitar, udaraljke
Julian Gimenez – gitara, flauta, udaraljke, vokalizacije
Produkcija
Joaquin Montaos i Nicolas Desulovich
Popis skladbi
1. Suite de las nubes
2. Mediji klaun (Theme For Horacio)
3. Soplet karneval
4. Vuelve el frio/False On It
5. Albarraz
6. Betume de Judeia
7. Possibonsi
8. Ludi Voyak
