Autor: Rok Klemše
Izvođač: Deathgasm
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: year_month
Trajanje: 1:26
Ocjena: 4/5
Ovaj put nešto drukčije, ne nužno posve glazbeno, ali istodobno neodvojivo povezano s metalom! (Filmski) horor i metal oduvijek idu ruku pod ruku, još od ranih osamdesetih s vjerojatno najpoznatijim filmom koji je spojio metal i horor, Trick Or Treat (s Ozzyjem i Geneom Simmonsom), pa Shock ‘Em Dead, The Gate i brojnim drugim većinom (ne)uspjelim pokušajima. No nikad dosad filmska umjetnost i metal nisu djelovali učinkovitije i uvjerljivije nego u slučaju dugometražnog prvijenca novozelandskog redatelja Jasona Leija Howdena, Deathgasm.
Howden, koji je za Deathgasm napisao i scenarij, a inače je zakleti metalski zaljubljenik (među omiljene bendove ubraja Emperor i Cannibal Corpse), do svog redateljskog debija bio je poznat kao majstor vizualnih efekata. Radio je na velikim produkcijama poput Avengers, Prometheus i Hobit, a u Deathgasm je na srebrnom platnu spojio svoju ljubav prema metalu i splatstick gluposti predvođenim remek-djelima Petera Jacksona, kao što su kultni Bad Taste i BrainDead, te Raimijevom trilogijom Evil Dead.
Radnja Deathgasma doduše je krajnje klišejska – metalci otkriju starinski notni zapis Crne himne kultnog benda Hexan Sword i kad je odsviraju iznad zemlje, jasno je da pozivaju demonsku apokalipsu. U početku klišejski ispadaju i likovi: metalci kao društveni izopćenici, obavezni školski nasilnici i zgodna plavuša koja postane objekt požude glavnog lika Brodieja, koji se nakon što mu majku smjeste u instituciju mora preseliti k vjerski zaluđenom stricu i teti. Njegovu vražju galamu naravno ne razumiju, stric ga pokušava čak i krstiti dok spava, a Brodie brzo pronalazi saveznika u Zakku, između njih se brzo isplete uvjerljiva bromance. Crno-bijeli likovi u drukčijem bi okruženju ispali jeftino, ali ovdje samo pridonose čaru filma, jer ih Howden nadograđuje tako da ih gurne u potpuno metalsko okruženje. Brodie i Zakk nažigaju uz zakon soundtrack s bendovima kao što su Nunslaughter, Axeslasher, Midnight, Emperor, Elm Street i brojnim drugima, njihov bend snima spotove a la Immortal – Call of the Wintermoon, a Zakk Brodieja zafrkava jer sluša Trivium.
Jednako se uvjerljivo Deathgasm snalazi i na području horora. Howden je unatoč mizernom proračunu uspio stvoriti pristojan poklon klasicima poput Evil Dead (očit hommage Raimijevoj kameri) i BrainDead, a istodobno žanru udahnuti nešto prijeko potrebne svježine. Krv, crijeva, raskomadavanja i sve što ide uz to obrađeno je iz komične perspektive, a specijalni efekti za film te veličine naprosto su odlični i vidi se da Howden ima ogromno iskustvo na tom području. I glumci svoj posao odrađuju vrlo dobro. Milo Cawthorne kao Brodie doduše nije Bruce Campbell, ali pred kraj filma s demonima obračunava jednako učinkovito kao Ash, a načini na koje im se bacaju na kožu već dugo nisu bili tako otkačeni i zabavni.
Budući da je riječ o prvijencu, Deathgasm muči nekoliko manjih problema, ponajprije mjestimično gubi crvenu nit, neiskorišteni su sporedni likovi, predvođeni kultistima i štreberskim »sidekickovima«, djelomice šepa i scenarij, ali sve to Howden može popraviti u Deathgasm 2: Goremageddon, koji je već najavljen. Fuck yeah! Deathgasm sjajno nastavlja tradiciju novozelandskog crnohumornog gnusa, čiji su zastavonoše u posljednjih nekoliko godina u prvom redu bili Black Sheep i What We Do In the Shadows, a sigurno će postati obvezni halloween menage-a-trois s BrainDead i Evil Dead (s pivom i picom u rukama, naravno). Dva otkinuta palca u zrak!
Deathgasm možete sutra, u petak, 25.3.2016. pogledati u Kinu Dvor!
Produkcija
Jason Lei Howden (redateljska ekipa)
