Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Nektar
Izdavač: Bellaphon
Izdanje: 1977
Trajanje: 41:24
Ocjena: 3.5/5
Legendarni britanski prvaci progresivnog rocka Nektar privremeno su se prije početka snimanja ovog albuma iz Njemačke preselili u New Jersey (SAD), što se na albumu osjeti u malo izmijenjenoj, recimo to tako, “uglađenijoj” produkciji u usporedbi s njihovim prethodnim izdanjima. “Magic Is a Child” je nakon remek-djela “Recycled” (1975) predstavljao hrabar raskid s tradicijom i gitarski korak u nepoznato, jer je izašao nakon odlaska ključnog člana grupe, svestranog gitarista Royea Albrihtona. Roye više nije izdržao napore turneje pa je odlučio na neko vrijeme prekinuti suradnju s Nektar i u tom se razdoblju posvetiti drugim izazovima, a na olakšanje brojnih fanova koji se nisu mogli pomiriti s promjenom, vratio se već ubrzo nakon izlaska ovog izdanja.
Nezahvalnu ulogu gitarske i vokalne zamjene preuzeo je talentirani Amerikanac Dave Nelson, koji je svoj zadatak odradio iznenađujuće dobro i uspješno nametnuo svoj specifičan stil sviranja, koji je također crpio iz bluesa, ali bez takve razine profinjenosti i pustolovnosti kakvu je imao legendarni prethodnik. I njegova boja glasa bila je prilično slična Albrightonovoj, iako se s njim nije mogao mjeriti u uvjerljivom izražavanju emocija, što se najviše čuje u rijetkim baladnim trenucima.
Album je unatoč velikoj promjeni i dalje dovoljno eklektičan da ga se može proglasiti uspješnim nasljednikom Nektarove zvučne tradicije, iako su skladbe postale kraće i znatno kompaktnije, a i ritmičke finese odsvirane su na bitno jednostavniji način nego što su bili navikli njihovi dugogodišnji fanovi. Za njihove dotadašnje, znatno eksperimentalnije prilike to je bio gotovo zaokret prema popu, što neki fanovi nakon visokih standarda albuma predvođenih “Remember The Future” (1973) i “Recylced” (1975) naravno nisu najbolje prihvatili. Iz današnje perspektive takva se negativna reakcija čini pomalo pretjeranom, jer je riječ o iznimno solidnom izdanju u kojem još uvijek ima dovoljno one prepoznatljive Nektar magije koja je resila njihova najbolja izdanja, dok neki dotad neuobičajeni eksperimenti samo potvrđuju činjenicu da je riječ o progresivnoj rock postavi u pravom smislu riječi. U gostujućoj ulozi i dalje je bio prisutan američki klavijaturistički čarobnjak Larry Fast (ex-Peter Gabriel, Synergy), koji je svojim širokogrudnim sintesajzerskim potezima osigurao obilje melodičnih simfonijskih aranžmana koji su Nektar još više približili svijetu simfonijskog prog rocka.
Album pokriva široke lirske aspekte, od nordijske mitologije i magije do prizemnijih tema poput željezničkih putovanja i pustolovina kamiondžija. Od space rock Nektara u zvučnom i lirskom aspektu ostalo je bore malo, što je u godini kada je znanstvena fantastika doživljavala procvat i kada su brojne, ne samo prog rock grupe, odande crpile svoju kreativnu inspiraciju, pomalo iznenađujuće, pogotovo s obzirom na njihovu prošlost. “Magic Is a Child” tako će biti bliži ljubiteljima Tolkiena nego Georgea Lucasa. Maštu budi i eterična naslovnica s mladom glumicom i manekenkom Brooke Shields (najpoznatijom po ulozi u filmu Plava laguna).
Uvodnim epom “Away From Asgard”, koji spada među vrhunce albuma, u pratnji valkira otputujemo u mitološko boravište nordijskih bogova. Zvonjava zvončića simuliranih na sintesajzerima najavljuje raspjevanu melodiju u koju se ubrzo uključuju hipnotične vokalne harmonije. Skladno prelijevanje sintesajzerskih linija i moćnih gitarskih rifova kroz koje prodire eklektična ritam linija stvara pravo epsko ozračje. Odlični refren uz neprestano izmjenjivanje simfonijski začinjenih motiva prava je paša za uši. Naslovna skladba je prekrasna eterična balada s tolkienovskim tekstom o magiji i fantazijskim svjetovima te baroknim aranžmanom na klavijaturama. Tu Nelson prvi put dobiva priliku da se u pjevačkoj ulozi (uz zavidnu pomoć prateće vokale) pokaže kao dobar pripovjedač fantazijske lirike. Konačni rezultat je jedna od njihovih najljepših balada. Kao zanimljivost, neka spomenem da je odavde, ponajprije iz stiha “I was a keeper of the golden key”, Helloween gitarist Michael Weikath navodno dobio inspiraciju za njihovu čuvenu “Keeper of the Seven Keys” sagu, koja je definirala europski power metal.
“Erie Lackawanna” posvećena je jednom od okruga u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji. Sa svojim disko ritmom i jednostavnim klavirskim aranžmanima nedvojbeno je najkomercijalnije usmjerena skladba u njihovoj dotadašnjoj priči, no unatoč tome riječ je o zanimljivoj tvorevini s hipnotičnim vokalnim harmonijama. “Midnight Light” ide znatno dramatičnijim tonovima, čemu pridonose odlučan, tvrdorockerski gitarski rif i razbacane dionice na sintesajzerima. Nelson i ovaj put briljira u vokalnoj ulozi, dok su njegovi gitarski rifovi položeni s dosta mašte. Beatlesovski “Love to Share (Keep Your Worries Behind You)” još je jedan iznimno zanimljiv kolačić s ukusnim orkestralnim aranžmanima, zavodljivim vokalnim melodijama i višeslojnim harmonijama uz koje ni na sekundu nije dosadno. Nekako ne iznenađuje da su prije ili kasnije napravili i skladbu građenu po uzoru na svoje glavne uzore. Na funkom začinjenom “Train From Nowhere” grupi se nakratko pridružuje gostujući gitarist Walt Nektroid, koji svojim ljuljajućim bluesovskim finesama stvara ozračje putujućeg vlaka. Usred skladbe nakon dugo vremena priušte si čak i kraći jam, u kojem se zlokobnim dionicama na klaviru pridružuje dvoboj između sintesajzera i gitare.
Dramatična balada “Listen” najambicioznije je zamišljena kompozicija na albumu, koja je po ambijentu, i zahvaljujući moćnom zvuku Hammond orgulja, prilično srodna onome što su radili u prošlosti, no Nelsonovi pjevački pokušaji emotivnih uspona u visoke registre još dugo ne uvjeravaju na način na koji je to polazilo za rukom Albrightonu. Konačni rezultat je solidna i suptilna balada s odličnim gitarskim solažama, ali s priličnom količinom neiskorištenog emocionalnog potencijala. S odličnim “On the Run (The Trucker)”, u kojem oduševljavaju ponajprije dramatične tercetne harmonije, ponovno zaplove u tvrđe vode i pokazuju od koga su učili bendovi poput Iron Maiden. Možda skladba koja najbolje pokazuje Nelsonov nikad primjereno potencirani gitaristički talent.
Završni “Spread Your Wings” (nema veze s klasikom Queena) predstavlja najzabavnije hvatanje u koštac s tvrdim rockom u njihovoj priči, jer su uspjeli spojiti elementarni tvrdorockerski rif i šeretski klavirski motiv u poskočnu melodiju koja kao da doziva obilno radijsko puštanje. Završna gitarska solaža je za polizati prste i ne bi se nje posramio ni neki Michael Schenker (MSG, ex-UFO, Scorpions). Mnogi je fan, kad ju je prvi put čuo, vjerojatno bio zgrožen, jer je po strukturi i ambijentu bliža tvrdorockerskim grupama à la Scorpions nego Pink Floyd, dok su u očima glazbenih sladokusaca ponovno potvrdili svoju nevjerojatnu svestranost.
“Magic Is a Child” je unatoč dramatičnoj promjeni koju je izazvao (privremeni) odlazak ključnog osnivača benda vrlo dobar album, dovoljno eklektičan da i danas oduševi čak i najveće prog rock sladokusce koji nisu pretjerano opterećeni moćnom Nektarovom ostavštinom. Po ambijentalnoj strani on je, naravno, neusporediv s njihovim najboljim dostignućima. Članovi grupe imali su od “Magic Is a Child” velika očekivanja (ponajprije od tradicionalno naklonjenog američkog tržišta), no većina fanova ga zbog zaokreta u radijski prihvatljivije vode nije previše dobro primila, pa je u komercijalnom smislu potpuno propao. Razočaranje je dovelo do privremenog raspada grupe i oproštaja odlične ritam sekcije Howden/Moore, dok se Nelson oprostio ubrzo nakon toga, kad mu je počelo dodijavati ubiranje zahtjevnih prog rock rifova po prethodnikovim manirama. Kasnije je postao član kratkotrajne, ali kultne prog rock grupe Spy i počeo zarađivati za kruh kao član ponovno okupljene pop rock senzacije šezdesetih The Turtles. Povratnik Albrighton je 1980. doduše reorganizirao poprilično izmijenjenu Nektar postavu za još jedan posljednji junački čin, no tome je slijedila neizbježna višegodišnja hibernacija koja je u osamdesetima zadesila previše legendarnih prog rock grupa.
Postava
Dave Nelson – gitara, vokal
Alan “Taff” Freeman – sintesajzer, klavijature, prateći vokal
Derek “Mo” Moore – bas gitara, prateći vokal
Ron Howden – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Julien Barber, Kermit Moore, Michael Commins, Anthony Posk – gudački kvartet
Larry Fast – sintesajzer, programiranje, procesiranje
Walt Nektroid – gitara na “Train from Nowhere”
Produkcija
Jeffrey Kawalek
Popis skladbi
1. Away From Asgard
2. Magic Is A Child
3. Eerie Lackawanna
4. Midnight Light
5. Love To Share (Keep Your Worries Behind You)
6. Train From Nowhere
7. Listen
8. On The Run (The Trucker)
9. Spread Your Wings
