Magick Brother
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gong
Izdavač: BYG Actuel
Izdanje: 1970
Trajanje: 43:52
Ocjena: 3.5/5
Od svih progresivnorockovskih pionira koji su se kao munja iz oblačnog neba pojavili šezdesetih godina prošlog stoljeća, Gong, prvaci Canterbury scene, bez sumnje su jedni od najneobičnijih, što u svijetu eksperimentalne glazbe svakako nije bio mali podvig. Gong su većinu svog postojanja, pogotovo u inkarnacijama pod vodstvom ekscentričnog australskog gitarista/pjevača Daevida Allena, uglavnom djelovali kao međunarodna glazbena obitelj, odnosno međunarodna zajednica, a ne kao uobičajen rock bend. To je bila jedna od njihovih glavnih posebnosti, ali nipošto jedina.
Jedna od ključnih skupina progresivnog rocka, psihodeličnog rocka i space rocka zapravo je nastala čistom slučajnošću. Godine 1967. britanske su vlasti Allenu, koji je tada bio još član Soft Machinea i sudjelovao na njihovu prvom singlu, zabranile ulazak na britansko tlo na tri godine jer mu je istekla viza za ulazak u spomenutu zemlju. Soft Machine su tada upravo bili na francuskoj turneji pa je Allen bio primoran napustiti te pionire progresivnog rocka i ostati u Parizu. Tamo je zajedno sa svojom partnericom, ništa manje ekscentričnom glazbenicom engleskog podrijetla Gilli Smyth, koja je tada bila profesorica na pariškoj Sorbonni, počeo polagati temelje Gong glazbi.
Zbog sudjelovanja u pariškim prosvjedima 1968. ekscentrični je par načas »pobjegao« na španjolsku Majorku, prije nego što se na poziv prijatelja vratio u Pariz i počeo stvarati Gong prvijenac »Magick Brother«. Album je nastajao u kaotičnim okolnostima jer se basist Christian Tristch nije na vrijeme pojavio u studiju pa je sve bas linije morao odsvirati sam Allen, koji je većinu karijere bio gitarist. Bubnjar Rachid Houari uspio se na vrijeme pojaviti na snimanju, ali ga je Allen već nakon godinu dana zamijenio puno pouzdanijim i vještijim Pipom Pyleom.
Saksofonist i flautist Didier Malherbe bio je jedini od trojice glazbenika koje su Allen i Symthova izvorno angažirali za snimanje »Magick Brother«, a koji je brzo postao obavezan dio klasičnih Gong i još i danas povremeno surađuje s modernom verzijom te kultne skupine. A kakve su bile glazbene zadaće Allenove družice? Stvaranje grimasastih glasova, jednog od bitnih elemenata Gong glazbenog čudaštva, uvijek je bio glavni posao te psihodelične vještice, koja unatoč svojoj trenutačno naporno glasovnoj prirodi nikada nije postala pretjerano dosadan element kao, recimo, na tom području puno gora Yoko Ono.
»Magick Brother« bio je stilski najbliži psihodeličnom rocku i povremeno psihodeličnom popu, a samo je na trenutke naslutio Allenove kasnije, puno ambicioznije spacerockovske podvige, kad je kroz kultnu Radio Gnome trilogiju razvio posve vlastitu Gong mitologiju. Unatoč tome što Gong prvijenac mjestimično pati od tipičnih početničkih boljki, ima nekoliko iznimno zabavnih i zanimljivih trenutaka. Album je podijeljen na dva dijela: na »dnevni« i »noćni« dio. Već uvodni eksperimenti »Mystic Sister« i »Magick Brother« dobro odražavaju dualnu prirodu ovog ostvarenja; s jedne strane Allenov psihodelični pop s melodičnim aranžmanima i njegovim specifičnim, pomalo podrugljivim vokalnim pristupom, a s druge strane psihodelični odlepi s instrumentalnim improvizacijama te naporno smijanje i stenjanje dežurne psihodelične vještice.
Daevidova poezija se u ovoj fazi njegove karijere kreće od ekscentričnih čudaštava (»Fable of a Fredfish /Hope You Feel OK«), hipijevskih mantranja (»Rational Anthem«) do humoresknog razvrata (»Pretty Miss Titty«), dok na »Gong Song« prvi put otkriva planet Gong i polaže temelje Gong mitologiji o paralelnim dimenzijama, radijskim gnomovima, dobroj vještici Joni, zafrknutom junaku imena Zero the Hero i letećim čajnicima. Skladbe »Ego« i »Gong Song«, koje zahvaljujući klaviru, odnosno saksofonu, sadrže nekoliko jazzovskih elemenata, već spadaju među reprezentativnija djela Allenova društva. Na svakoj se kompoziciji, slično kao, recimo, na ranim albumima Pink Floyd, osjeti da su pri stvaranju bile na djelu određene opojne tvari i da je većina kompozicija nastala posve spontano.
Unatoč tome što ne manjka »zadanih« trenutaka zbog kojih se čovjek pita jesu li rezultat genijalnosti ili ovisnosti, vjerojatno pomalo i jednog i drugog, Allen i Malherbe već su tada bili izvrsni glazbenici, dok su skladbe poput, recimo, tužne balade »Glad to Say to Say« upozoravale da Gong nikako neće postati samo još jedna od brojnih kratkotrajnih psihodeličnorockovskih postava koje su se pojavile u drugoj polovici šezdesetih. Tko se bez posljedica po svoje mentalno zdravlje može probiti kroz kaotično psihodelično orgazmiranje kao što je »Princess Dreaming«, zavoljet će Gong za cijeli život. CD verzija »Magick Brother« iz nepoznatog razloga ima drukčiji redoslijed i duljinu pojedinih kompozicija.
Gong prvijenac »Magick Brother« bio je za Allenovu psihodeličnu ekipu solidan početak dugog i burnog glazbenog putovanja, iako je u usporedbi s kasnijim, spacerockovski obojenim podvizima bio još razmjerno jednostavno ostvarenje. Artistički napredak pokazao se vrlo brzo i Gong su danas, uz Soft Machine i Caravan, najcjenjenija skupina stilski iznimno raznovrsne takozvane Canterbury scene. Gong su svoj koncertni debi doživjeli 1969. nastupom u Belgiji, kad ih je na pozornici najavio nitko drugi nego dobro raspoloženi Frank Zappa.
Postava
Daevid Allen – gitara, bas gitara, vokal
Gilli Smyth – svemirski šapat
Didier Malherbe – flauta, sopran saksofon
Rachid Houari – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Barre Phillips – kontrabas na 4 & 10
Earl Freeman kontrabas na 8, klavir na 9
Burton Greene – klavir na 8
Dieter Gewissler – savijeni kontrabas na 2 & 9
Tasmin Smyth (Gillina kći) – glasovi na 1 & 10
Produkcija
Jean Georgakarakos i Jean-Luc Young
Popis skladbi
– Early Morning –
1. Mystic Sister / Magick Brother (4:44)
2. Change the World (aka Rational Anthem) (4:10)
3. Glad To Sad To Say (3:35)
4. Chainstore Chant / Pretty Miss Titty (4:38)
5. Fredfish / Hope You Feel OK (3:18)
– The Late Night –
6. Ego (3:55)
7. Gongsong (4:05)
8. Princess Dreaming (2:55)
9. 5 & 20 Schoolgirls (4:23)
10. Cos You Got Green Hair (4:58)