Izvođač: Magma
Izdavač: Seventh Records
Izdanje: 1970
Ocjena: 4.3/5
Magma je jedan od rijetkih sastava u progresivnom rocku koji je doista važan. Kad je izašao njihov prvi album, slušatelji i kritičari bili su u šoku jer je Magma stvorila glazbu kakvu svijet još nije čuo. U glazbi su se našli dijelovi tradicionalnog jazza, istočnoeuropske folk glazbe, rocka, vojnih koračnica i opere. Moglo je to biti katastrofalno ludilo, a može biti i sjajna, originalna glazba. Srećom, uspjelo im je pronaći pravu kombinaciju. No bilo bi nepravedno Magmu opisati samo kao mješavinu svih tih utjecaja. Magma je puno više od toga. U njihovoj glazbi ima nečeg novog, nečeg što do tada nije bilo čuto. Ali riječima je teško izraziti što je to točno. U svakom slučaju, zasluge za njihovu originalnost i majstorstvo ponajprije idu odličnom skladatelju i bubnjaru sastava – Christianu Vanderu.
Baš kao King Crimson s In The Court of the Crimson King, kao Mike Oldfield sa svojim Tubular Bells, kao Emereson, Lake and Palmer sa svojim istoimenim prvijencem ili kao Miles Davis s Bitches’ Brew, album Kobaia pomaknuo je granice suvremene rock glazbe. No možda je Magma, više od svih spomenutih izvođača, uspjela spojiti stvari koje naizgled uopće ne pripadaju zajedno. Stvorili su nešto za što bi mnogi rekli da je nemoguće. Kasnije su taj stil nazvali zeuhl, ili po domaće nebeska glazba, no vjerojatno se mnogi ljudi koji su slušali tu “svemirsku” glazbu i kojima je pukla glava od boli ne bi složili s tim opisom. Nekima je ta glazba možda preza kompleksna i u njoj se katkad događa previše toga, pa to baš nije glazba za opuštanje. Meni se taj opis zeuhl žanra čini točnim, jer te Magma u svojim najboljim trenucima doista može odnijeti u potpuno inovativan i nevjerojatan glazbeni svijet.
Glazba na ovoj ploči možda nije još tako dotjerana kao na kasnijima, ali energija i zanos itekako su prisutni i osjete se u sviranju. Kao da su znali da sviraju nešto novo i pišu glazbenu povijest. Na ovom je albumu folk glazba prisutnija nego kasnije (osim na 1001° Centigrades), a i vojne koračnice češće su na ova dva rana albuma. I jazz ovdje ima ključniju ulogu, dok su kasnije (od Mekanik Destruktiw Komandoh nadalje) u prvom planu klasični elementi i zborsko pjevanje. Operni vokal nije toliko očit, ali je svakako prisutan, jer Klaus Blasquiz od samog početka surađuje sa svojim prijateljem Christianom Vanderom. Glazba možda doista nije toliko “zeuhl”, odnosno “nebeska” kao na Mekanik Destruktiw Komandoh, Kohntarkosz, Wurdah Itah ili Kohntarkosz Anteria, ali su prva dva albuma možda čak originalnija od tih klasika. Istina, melodije i aranžmani za vokale nisu među najboljima, ali je album iznimno dosljedan, a same su kompozicije izvrsne, pogotovo kad se sjetiš da je riječ o njihovu prvijencu. I iako je jazz najzastupljeniji stil na ovom albumu, gotovo da nema dužih improvizacija; važnije su dobre kompozicije i aranžmani.
Iako je glazba uvjerljiva, priča koja stoji iza tog mističnog sastava vjerojatno nije svakome privlačna. Vjerujem i da se mnogima čini prilično razvučenom. Priča ovog albuma ide otprilike ovako: skupina istraživača poziva ljude na Zemlji da im se pridruže na misiji na Kobaiu. Ti istraživači odlaze u svemir, nakon nekog vremena stižu na planet Kobaia i otkrivaju da su tamošnji stanovnici stvorili utopijsko društvo. Kad se vrate na Zemlju, željni da svoja otkrića podijele s ostalim, neprosvijetljenim Zemljanima, nailaze na neugodan doček. Većina Zemljana želi uništiti taj utopijski svijet. Tako se pokazuju ljudska zavist i urođeno nasilje. Sve što je lijepo mora biti uništeno. Sama mi se priča ne čini previše uvjerljivom, ali Vanderova filozofija mi je kao stvorena, i upravo mi je zbog toga ovaj sastav još draži. Neki su ljudi u duši pokvareni i zli, a čak ih i obećanje boljeg života ispunjava mržnjom. No u Vanderovoj priči unatoč svemu ima nade. Budući da bi Kobaia trebala biti zrcalna slika Zemlje, trebalo bi tek malo promjena da Zemlja postane svoja utopijska inačica. Nada još uvijek postoji!
Ovaj se album inače ne ubraja među bolje Magmine uratke, ali meni je osobno jako privlačan. Veliki sam ljubitelj ovog sastava, imam većinu njihovih albuma, a ovaj mi se čini najoriginalnijim. Zvuk je toliko jedinstven, na albumu je mješavina tolikih utjecaja iz posve različitih kutaka svijeta, a kompozicije su toliko dovršene da mi je svaki put kad zavrtim ovu ploču to novi izazov. Još jedna divna stvar kod Magme jest to što nijedna ploča ne zvuči kao neka druga, tako da svaki album donosi nešto novo.
Kobaia je nedvojbeno album koji će privući one koji vole izazove i ne boje se okušati nešto novo. Zeuhl je svakako daleko od “lijepog” progresivnog rocka sastava poput Genesis, Jethro Tull, Marillion ili čak Yes, a i Christian Vander uvijek tvrdi da ne spada u taj žanr, no unatoč tome Magma je važna za razvoj tog žanra. Posebno treba istaknuti da Christian Vander nikad ne pristaje na kompromise. Uvijek stvara glazbu kakvu sam želi, ne ovisi o velikim izdavačima i, sudeći po intervjuima, to mu tako i odgovara. Radije stvara glazbu za dušu nego glazbu koja bi donijela novac, iako je očito da ima smisla i za lijepe, gotovo “pop” melodije.
Ocjena: 8,5 od 10.
Postava
Christian Vander – bubnjevi, vokal
Claude Engel – gitara, flauta, vokal
Francis Moze – električni bas i kontrabas
Francois Cahen – klavir
Teddy Lasry – sopran saksofon, prva flauta, puhači
Richard Raux – alt i tenor saksofon, flauta
Alain Charlery – truba, udaraljke
Klaus Blasquiz – glavni vokal
Produkcija
Laurent Thibault
Popis skladbi
CD 1:
1. Kobaia 10:09
2. Aina 6:15
3. Malaria 4:20
4. Sohia 7:41
5. Sckxyss 2:47
6. Aurae 10:52
CD 2:
1. Thaud Zaia 7:00
2. Nau Ektila 12:55
3. Stoah 8:06
4. Muh 11:17
