Izvođač: Gamma Ray
Izdavač: Mayan Records
Izlazak: 2005
Ocjena: 3/5
“Majestic” je pravi Gamma Ray album i svi fanovi grupe bit će njime jako zadovoljni. Album nosi prava čelična metalska jaja i puca na sve strane. Riječ je o albumu koji je mjestimice puno agresivniji od svog prethodnika “No World Order!”, što odmah najavljuje već uvodna My Temple.
Kao i uvijek, i ovaj album sadrži sve prave, obvezne atribute svakog Gamma Ray albuma. Dakle, prvo onaj specifični ledeno ljutiti vokal, ekstremni power metal double bass drive, supersonično pikiranje preko rifanja, prepuna mjera melodiziranja, slušljivo složene skladbe, prelijepi interludiji, lijepi obrati motiva, protkani dotjeranim solažama i tercnim harmonijama koje brinu za visoku dinamiku albuma. Unikatno, kako se za Gamma Ray i pristoji. Naravno, ne ide bez dotjeranih uvodnih i izlaznih dijelova.
Uz to pomalo smeta spoznaja da Gamma Ray zapravo ne nude nikakvu svježinu, nikakvu novost, zapeli su na mjestu i jednostavno izbacuju svoj dobro provjereni recept, koji naravno besprijekorno vladaju, i u tom je smislu i album besprijekoran. Ali samo u tom smislu! Naravno, nedostatak ideja pokušali su prikriti Gamma Ray npr. uporabom nu-metalskog rifa u Condemned To Hell i odjenuli naslovnu stvar u polutonsko doomovsko zavijanje. Upravo to zapravo samo još jače podupire tvrdnju o nedostatku mašte pri pisanju novih skladbi. Isto tako možemo zaključiti da osnovni gitarski motiv i beat u Blood Religion zvuče kao da su ih napisali neki Running Wild u svojim boljim danima, dok Strange World (nije obrada Iron Maiden!) zvuči kao nešto što su Gamma Ray radili u vremenima kad je na vokalu još pjevao Ralf Scheppers (Primal Fear). Spiritual Dictator zapravo je izgubljena pjesma s “No World Order!”.
Album se inače otvara s punim entuzijazmom! Ljutito nabrijano, kako i dolikuje heavy metalu, s My Temple, koja torpediranjem odlučno otpuhne uši i odmah dobiješ osjećaj da će album biti onaj “pravi metal šus”. Slijedi ga “nježnija” pjesma srednjeg tempa Fight, koja vješto razelektri prvih 5 minuta visoke napetosti albuma. Vrlo sretno ispada pritom pjesma Majesty, koju krasi izniman srednji instrumentalni dio, uz koji jednostavno zaboraviš na izmrcvareni polutonski zavijeni refren. No album se nikako ne može pohvaliti ničim posebnim. A budući da gotovo svaki metal bend ima komad naslova Revelation, ovaj su put ga za sebe napisali i Gamma Ray. Pjesma je najduža na ploči i najsloženije građena. Mini je EP i vrhunac ploče. Ukratko, odličan početak i kraj ploče, a između njih se ne događa baš ništa posebno. “Majestic” je dokaz da su Gamma Ray očito dosegnuli neki završni stadij svoje evolucije. Isprobali su i okusili sve.
Postava
Kai Hansen – vokal, gitara
Henjo Richter – gitara, klavijature
Dirk Schlächter – bas gitara
Dan Zimmermann – bubnjevi
Produkcija
Kai Hansen & Dirk Schlächter
Popis skladbi
1. My Temple
2. Fight
3. Strange World
4. Hell Is Thy Home
5. Blood Religion
6. Condemned To Hell
7. Spiritual Dictator
8. Majesty
9. How Long
10. Revelation
Trajanje albuma: 55:03
