Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Beardfish
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2011
Ocjena: 4.5/5
Šveđani Beardfish su si posljednjih godina posve opravdano izborili status jedne od najuzbudljivijih i najraznovrsnijih progresivnorockerskih skupina nove generacije. Od svojih skandinavskih sunarodnjaka, primjerice predvodnika prog rock revitalizma The Flower Kings, bitno se razlikuju po tome što je atmosfera većine njihovih djela obično mračnija i što u tekstovima ne siju cvijeće. Uz strastvenu fuziju simfonijskog rocka, jazza, pop rocka i funka pod utjecajem prog rock klasika sedamdesetih, za Beardfish je karakterističan i priličan naglasak na tvrdim rock gitarskim frazama, a za prstohvat humora također se nađe dovoljno prostora, pogotovo u tekstovima. Unatoč tome što su kompozicije Beardfish odraz kompleksnosti, instrumentalne dovršenosti i ritmičke nepredvidljivosti, cijelo vrijeme sadrže i snažnu melodičnu komponentu, pa su s te strane jedna od pristupačnijih prog rock skupina novije generacije.
Njihov najnoviji uradak “Mammoth” šesti je po redu i ujedno nasljednik odličnog prethodnika “Destined Solitaire” (2009), koji je postavio nove standarde kakav treba biti kvalitetan progresivni rock 21. stoljeća. Odmah na početku treba reći da “Mammoth” s lakoćom opravdava velika očekivanja sve većeg broja sljedbenika ove odlične švedske progresivnorockerske skupine.
“The Platform” je izuzetno energičan otvarač albuma. Zbog nabrušene gitarske fraze, podmazane agresivnim, ali razgranatim, kreativnim bubnjanjem i odebljanom bas linijom, dok su klavijature posve gurnute u pozadinu, tko god ne poznaje dobro ovu skupinu zacijelo će prvo pomisliti da ima posla s nekim prog metal bendom. I dinamično-baršunasti vokal Rikarda Sjobloma, koji uz pjevačku ulogu svira i gitaru te klavijature, odlično bi se uklopio u bilo koji prog metal sastav. Međutim, suptilni prolazi na akustičnoj gitari i jazzom obojeni bubnjarski prijelazi ipak poručuju da slušatelj ima posla s bendom znatno šireg zvučnog izričaja od uobičajene prog metal skupine.
“And the Stone Said: If I Could Speak”, koja je s više od 15 minuta najduže i najkompleksnije djelo na albumu, zahvaljujući retro zvuku nabrušenih Hammond orgulja odmah podsjeti na neku od legendarnih prog rock skupina sedamdesetih, dok dinamični ritmički prijelazi cijelo vrijeme skrbe za nevjerojatnu razigranost ove slojevite, a još uvijek melodične kompozicije. Negdje na sredini nastupa suptilni, romantično obojeni dio s vokalom, usputnim jazz-funk ritmičkim ukrasima i povremenim izljevima saksofona u režiji gostujućeg saksofonista Johana Holma. Kao i većina boljih prog rock sastava, i Beardfish vrlo rado dramatiziraju i polako stupnjuju napetu atmosferu, dok je brutalnim ritmičkim akrobacijama i razdraženim vokalnim izljevima ne dovedu do agresivnijeg, mračnijeg obzorja. Sve se skupa završava na epski način.
“Tightrope” je lakše naravi jer je naglasak na pastoralnoj melodiji akustične gitare, što joj daje blagi folk prizvuk. Album je iz skladbe u skladbu bolji. “Green Waves” ponovno ima nešto agresivniju, dramatičniju atmosferu s mnogim udarnim gitarskim frazama i kompleksnim, izlomljenim ritmom te iznenadnim avangardnim obratima, što pomalo vuče na zvučno nasljeđe legendarnih King Crimson. Instrumental “Outside/Inside” kratka je solo uvertira na klaviru.
Slijedi prava jazz fusion poslastica, odlični instrumental “Akakabotu” s razgranatim prolazima na saksofonu i Hammond orguljama te podivljalim bubnjarskim krošeima uz usputnu pratnju suptilne gitarske harmonije. Atmosfera cijelo vrijeme prelazi od nježnih, gotovo romantičnih nijansi prema agresivnijim, mračnijim tonovima. Završni “Without Saying Anything (Featuring Ventriloquist)” još je jedna izvrsna, izuzetno dinamična tvorevina s neprestanom izmjenom raspoloženja; od melodičnih, hipnotičkih prolaza na gitari i klavijaturama do agresivnih fusionističkih ritmičkih akrobacija na basu i bubnjevima. Sve skupa odlično povezuje Sjoblomov vokal. U drugom dijelu kompozicije imamo posla s takoreći posve drugačijom skladbom jer se njezina struktura i ugođaj dramatično mijenjaju. U prvi plan stupa epska melodija koja na pobjednički način zaokružuje ovaj izvrsni album.
“Mammoth” je prava zvučna trampolina nepredvidljivih preokreta i neukrotive fuzije uz snažnu melodičnu koheziju. Beardfish su snimili još jedan odličan album i tako dokazali da su po kvaliteti studijskih izdanja jedan od najkonzistentnijih sastava u suvremenom progresivnom rocku. Unatoč smiješnom naslovu albuma i ništa manje komičnoj, ali odličnoj naslovnici, riječ je o jednom od najboljih prog rock dostignuća u 2011.
Postava
Rikard Sjöblom – vokal, klavijature, gitara, udaraljke
David Zackrisson – gitara, prateći vokal
Robert Hansen – bas gitara, prateći vokal
Magnus Östgren – bubnjevi
Produkcija
Beardfish i William Blackmon
Popis skladbi
1. The Platform (8:06)
2.And The Stone Said: If I Could Speak (15:07)
3. Tightrope (4:33)
4. Green Waves (8:53)
5. Outside / Inside (1:43)
6. Akakabotu (5:41)
7. Without Saying Anything (feat. Ventriloquist) (8:10)
