Marillion bolji nego ikad (2011)

0 3

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Paard van Troje / Den Haag / Nizozemska
Datum koncerta: 29.11.2011
Broj posjetitelja: 800
Cijena ulaznice: 45,00€

U sklopu zapadnoeuropskog jesenskog lutanja, koje je obuhvatilo Njemačku, Švicarsku i Nizozemsku, legende progresivnog rocka iz osamdesetih i devedesetih zaustavile su se i u nizozemskom glavnom gradu. Tri dana prije u Amsterdamu su započeli Božićnu turneju 2011., koja će se s tri koncerta u rodnoj Engleskoj završiti sredinom prosinca, a onda će se iduće godine u lipnju zaputiti i na američku turneju. Nekoliko dana prije našeg koncerta u Den Haagu pedesetogodišnjaci su završili njemački Marillion & Saga tour.

Što nagna trojicu Slovenaca da se odvezu 1270 kilometara iz Ljubljane do Den Haaga slušati bend koji je sa svakom godinom sve plemenitiji, tema je duge rasprave. Možda je slučajnost da smo za koncert koji je bio 11. studenoga, tri tjedna prije, u Münchenu saznali tek na dan koncerta, a tu je i činjenica da je Den Haag grad u kojem živi poprilično naših sunarodnjaka (i rođaka) koji rade za Ujedinjene narode. Dakle, road trip s pozdravima za Mladića trajao je od utorka 29. studenoga do petka 2. prosinca, priješli smo 2700 kilometara, a bit priče je upravo srijedin koncert u klubu Paard de Troje u centru Den Haaga. Činjenica je da su Nizozemci posebna vrsta naroda – golemi, uobraženi i čudni, ne nužno tim redom, no nekoliko oštrih rasprava, jer smo lovili dobra mjesta za fotografiranje, završilo je razumijevanjem.

Klub koji prima do 1000 posjetitelja, s velikim parterom i balkonima na dva kata, bio je sasvim prikladna pozornica za Marillion, kojima zapravo ni veća publika nije potrebna. Ako zanemarimo predgrupu, koja je dobrih pola sata svirala Pink Floyde i koju, nakon što smo zapravo dobili novinarske akreditacije i potrčali nekoliko ulica dalje po fotografsku opremu, praktički nismo ni čuli, Hogarth, Rothery, Mosley, Trewavas i Kelly na pozornicu su stigli točno u 21:15 i u dobra dva sata odsvirali 12 skladbi, s naglaskom na naslovnim i uspješnijim skladbama novijih albuma. U odnosu na nekoliko dana prije, sa set liste nestao je dio željeznog repertoara starijih djela, a šaren program različitih skladbi i stilova opet je pomaknuo samo one duboke core fanove.

H je na pozornicu stupio na standardnu matricu Splintering Heart, kojom počinju svi njihovi koncerti, a tijekom introa pridružili su se i ostali članovi. Umjesto Cover my Eyes, koji isto tako redovito zauzima broj 2, Hogarth je najavio The Release, a nastavili su opet sa standardnim Kingom.
Hogarth je opet pobrinuo za standardni šou i zabavu publike, koja uvijek rado prihvaća da Marillionovci i dalje imaju puno djeteta u sebi. Od zafrkancija s bušenjem rupe u uhu, iz kojeg je ispadala monitor slušalica, do najave da su Beautiful obećali dami koju su upoznali na sound checku, ali da je neće odsvirati jer su “mean old bastards”, a publika, čija je prosječna dob bila lijepo preko trideset, zdušno je sudjelovala i odgovarala na gagove. S Man of 1000 faces pokazala se možda i jedina prava mana, jer je H usred inače prilično dugačke skladbe zaboravio dio teksta. Slijedio je stari dobri This Strange Engine, a za kraj fantastični Neverland. H-ov glas je doduše još malo rezavi nego prije nekoliko godina, no raspon praktički nije izgubio, a najveći je užitak gledati Rotheryja, koji iza rackova s nekoliko desetaka tisuća eura vrijednom opremom dobiva razne gitare i svakim pokretom pokazuje užitak i predanost svojoj izuzetnoj virtuoznosti, a pogotovo zvuku.

Čovjek je sad doduše već lijepo preko pedesete, pa i 50 kilograma teži nego u zlatno doba Marilliona, no onaj jednostavni i karakteristični zvuk gitare, koji se uklapa u podlogu klavijatura i vokala, uvjerava više nego sto posto. Uopšte, momci se i dalje osjećaju i sviraju zaista jedinstveno.

Za prvi bis odsvirali su cijeli The Invisible Man, zajedno s boležljivom činovničkom H-ovom kostimografijom prezrenoga, a nakon što smo ih i drugi put dozvali na pozornicu, još i legendarni Sugar Mice iz Fisheva razdoblja (s obzirom na setliste prijašnjih koncerata očekivali smo i Kayleigh), koji možete pogledati na videu, i sasvim za kraj Three minute boy, koji je H začinio velikom mjerom humora, poput padanja s klavijature i izjave da uvodi pantomimu u rock (H-u s prstima iznad njegove Yamahe melodiju iz pozadine pružao je Kelly na svoje tri klavijature). Na kraju su se do daljnjega oprostili s europskih pozornica, a Rothery je poklonio malo pozornosti i članu naše posade Matjažu (Iron Median) te mu osobno predao trzalicu.

Unatoč progresivi, Marillion su i dalje prije logično i otvoreno romantično razumljivi i potpuna suprotnost već pretjerano virtuoznim Dream Theaterima, pa ih je bio pravi užitak i slušati i gledati, a napokon je i akustika bila izvrsno postavljena. U usporedbi s lanjskim koncertom u našoj blizini u lipnju u Moglianu Venetu u sklopu ExProga, zvučali su znatno klupskije i dotjeranije, s puno više uloženog truda.

Ironija je bila u tome što je u isto vrijeme tog dana samo 80 km dalje, također u Nizozemskoj, koncertirao i Fish. Njegov koncert idući dan na istoj lokaciji bio je rasprodan već nekoliko tjedana prije – zašto, naravno, jasno je, jer je mnogo obožavatelja Marilliona idući dan sigurno slušalo i legendarnog prvog pjevača engleske skupine.

Ukratko, dug put, koji uzima 12 sati vožnje u jednom smjeru, nije bio uzaludan, jer smo zaista vidjeli ogromnu energiju sastava koji uživa u svom poslu jednako kao prije 30 godina, ako ne i više, no jasno je da će godine prije ili kasnije učiniti svoje kod H-a, za kojeg ne možemo tvrditi da nije bio izdašno podložen već na početku koncerta, kao i kod Rotheryja, dok je mali basist Trewavas s nevjerojatnom energijom, a da o gotovo šezdesetogodišnjem bubnjaru Ianu Mosleyju ne govorimo, svako toliko preskakao s jedne strane pozornice na drugu. Svoj svijet tradicionalno okrenut s boka imao je ionako vječni klavijaturist Mark Kelly.

fotografije: Artur Švarc

https://www.youtube.com/watch?v=j2ze3Dh4cyA

Setlista

1. Splintering Heart 2. The Release 3. King 4. Fantastic Place 5. Somewhere Else 6. Beautiful 7. Man of a Thousand Faces 8. This Strange Engine 9. Neverland —bis I.— 10. The Invisible Man —bis II.— 11. Sugar Mice 12. Three Minute Boy

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići