Lokacija: Plovdiv / Stari rimski amfiteatar / Bugarska
Datum: 24.09.2017
Dva dana nakon nezaboravnog koncertnog spektakla u bugarskom Plovdivu i tamošnjem starom rimskom amfiteatru, gdje su nastupali Devin Townsend Project i između ostalog odsvirali u cijelosti, dakle od prve do zadnje note, svoj nezaboravni studijski album »Ocean Machine«, isto su prizorište naslijedili Marillion. Da budem posve egzaktan, između ta dva koncerta u Plovdivu trebao je biti još jedan. No on je otpao zbog premalog broja prodanih karata. Tako je odlazak na koncert Manfred Mann’s Earth Band naprosto propao, a tridnevni boravak usred Plovdiva zaokružili smo pogledom na koncert kultne britanske art progrockerske postave.
Amfiteatar u Plovdivu prima između 5000 i 7000 posjetitelja. Koncert Devin Townsend Project na ovom je prizorištu bio posve rasprodan. Na koncert Marillion ipak je došlo nešto manje ljudi. U generacijskom raskoraku moglo bi se reći da su na Marillion zapravo došli roditelji onih koji su prije dva dana ovdje gledali koncert Devina Townsenda. Još oko pola osam navečer djelovalo je da prizorište neće biti posve popunjeno, no tribine su se do osam navečer potpuno napunile. Na tribinama je sjedila hrpa turista, osobito iz Velike Britanije, koji su zauzeli najbolja sjedala amfiteatra, za koja je naravno trebalo dublje zaviriti u džep. Odjeveni u tipičnu fanovsku nošnju odnosno »Marillion kičeraj«, već su izdaleka pokazivali svoju pripadnost grupi, a još prije koncerta marljivo su se opskrbljivali vrčevima piva. Njihov se fanatizam doduše ne može usporediti s »Rush trekijima«, ali se mogu povući srodne paralele.
Marillion smo u amfiteatru gledali već prošle godine, kad su dečki nastupili 10.09.2016. u talijanskoj Veroni i već je tamo bilo jasno da su takva prizorišta glazbi kakvu stvaraju Marillion naprosto skrojena po mjeri. Već na samom početku bilo je jasno da će nastup Marillion u plovdivskom amfiteatru biti nešto posve drugačije, jedinstveno i nezaboravno. Kvintet već drugu godinu zaredom obilno predstavlja svoj aktualni studijski album naslovljen »F.E.A.R.«, ili »ljubazno« rečeno »Fuck Everyone And Run«. Marillion su posljednje dvije godine zapravo neprestano na pozornicama. Tako smo ih još krajem ovogodišnjeg srpnja uhvatili na njemačkom festivalu Rock Of Ages, gdje su odsvirali album »F.E.A.R.« u cijelosti. No tamo nisu nastupili kao glavni nositelji pa su bili vremenski ograničeni. Ovaj put situacija je bila drugačija. Koncert grupe Marillion uvijek traje dobra dva sata. Tako je bilo i u Plovdivu.
Malo poslije osam navečer na pozornicu su tako izašli Steve Hogarth »H« (vokal, gitara, klavijature, udaraljke), Steve Rothery (gitara), Pete Trewavas (bas-gitara, prateći vokal), Mark Kelly (klavijature, prateći vokal) te najstariji član ekipe Ian Mosley (bubnjevi). Uz gromke ovacije marljivo su zauzeli svoja mjesta i u stilu velikih rutiniranih majstora otvorili svoj novi koncert. Grupa je očekivano uvodni dio koncerta podredila izvedbi točaka aktualnog albuma »F.E.A.R.«, no ovaj ga put, za razliku od koncerta u njemačkom Seebronu, nije izvela u cijelosti. Nakon uvodnog Eldorada slijedio je »Marbles« hit You’re Gone, a teatar je posljedično potresao val gromkog oduševljenja publike. I na ovaj koncert Marillion su pristupili u stilu velikih glazbenih gospoda koji ništa ne prepuštaju slučaju, nego složno slijede samo jedan cilj. Izvedbenu perfekciju i predavanje užicima sviranja vlastite autorske glazbe, koja u glazbenom univerzumu ovog osunčja vrijedi kao apsolutni unikat. Gospoda sazrijevaju s godinama. »H« je ponovno otpjevao fantastično i na vrhunskoj razini. Čovjek koji čini čudesa svojim »grlom« i falsetom, pravi vokalni kameleon, pjevač tisuću glasova i glasovnih boja. Uz sve to »H« je u stilu velikog scenskog glumca doziralo izvedbu točaka proživljenom gestikulacijom, previjao se u najneobičnijim pozama, dvaput sišao posve s pozornice do ruba zida koji je dijelio prazni parter od tribina i tako dodatno raspirivao publiku. U jednoj od stanki netko iz publike gromoglasno je viknuo: »Steve I love you!!!« i »H« je to majstorski preokrenuo te posljedično cijeli teatar nasmijao rekavši: »Where are you?!? Are you good looking?«.
Cijeli nastup ponovno je pratila bogata scenska kulisa obilnih reflektorskih snopova i tematskih filmskih projekcija koje su krasile pozadinu scene. Rothery se smješkao tijekom koncerta, više puta pristupao je solažama kar zatvorenih očiju, a njegova specifična gitarska igra ponovno je na nevjerojatan način dozivala utjecaje Davida Gilmoura, Andyja Latimera i Stevea Hacketta. Izuzetna kontrola nad tonovima, izvanredna finomehanika. Mekano i profinjeno. S druge strane je svojim energičnim štropotanjem kontrastno ispunjavao prostor Trewavasov znameniti bas, a svu tu kemiju i grabežljivost stvorenih ugođaja kod Marillion ne bi se moglo zamisliti bez profinjenog Marka Kellyja na klavijaturama, uz čije je ubačaje cijela glazbena predstava valovila na golemim valovima uzburkanih strasti i emocija.
Bend je u repertoaru očekivano odsvirao Fantastic Place, a u završnom krešendu Marillion su se albuma »Marbles« još dvaput dotaknuli, i to vrhunskom Neverland (na kraju regularnog dijela) te prvim bisom, koji su otvorili s Invisible Man, što je ponovno izazvalo val silovitih emotivnih reakcija publike. S remek-djela zvanog »Brave« (1994.) Marillion su ponovno izveli skladbu Mad, koju inače opet vrlo rado sviraju na pozornicama posljednjih nekoliko godina karijere, a nije iznenadila ni ponovna integracija skladbe King, kojom su odali počast preminulim zvijezdama rock’n’rolla, pri čemu u popratnoj filmskoj projekciji za čudo nije bilo moguće uočiti lik jedinstvenog Franka Zappe. Sa »Sounds That Can’t Be Made« dečki su izveli izvrsnu naslovnu skladbu te odmah iza nje energičnu Power. Bend je publiku doveo u delirij osobito izvedbom jedine skladbe nastale u osamdesetima, kad se prihvatio »Clutching At Straws« klasika Sugar Mice. U repertoaru su svoje mjesto našle i skladbe Afraid of Sunlight, Real Tears for Sale te Man of a Thousand Faces. U drugom bisu bend je iznenadio izvedbom »Radiation« skladbe Three Minute Boy i dobra dva sata prošla su kao tren oka.
Novo druženje s magijom koja te drži još poveći komad vremena, nakon koncerta u stanju zanesenosti, u nekoj vrsti paralelnog svijeta, s onu stranu stvarnosti i logičnog. U svijetu glazbe Marillion. Jedinstvenom svijetu koji se uvijek iznova rađa samo na koncertnim susretima s ovom izuzetnom artrockerskom grupom. Grupom koja sve stavlja na kartu ambijenta i emocija. I ponovno su začarali i očarali svoju publiku. Marillion tako i dalje ostaju glazbeni briljant potpunog autorskog unikata i jedinstvenog karizmatičnog šarma, sebi svojstvenog i samoniklog glazbenog obrta. Još jednom, jednom riječju, nezaboravno.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. El Dorado:
– I. Long-Shadowed
– II. The Gold
– III. Demolished Lives
– IV. F E A R
– V. The Grandchildren of Apes
2. You’re Gone
3. The Leavers:
– I. Wake Up in Music
– II. The Remainers
– III. Vapour Trails in the Sky
– IV. The Jumble of Days
– V. One Tonight
4. Fantastic Place
5. Mad
6. Afraid of Sunlight
7. Sugar Mice
8. Real Tears for Sale
9. Sounds That Can’t Be Made
10. Power
11. Man of a Thousand Faces
12. King
13. Neverland
—dodatak I.—
14. The Invisible Man
—dodatak II.—
15. Three Minute Boy
