Izdavač: Garage Records
Datum izlaska: 12.08.2018
Trajanje albuma: 43.36 min
Produkcija: Martin Barre
Žanr: Progressive Rock / Art Rock
Ocjena: 9.0 / 10
Martin Barre je onaj glazbenik koji je svojom eklektičnom gitarskom igrom definirao zvuk i stil progresivnorockovskih velikana Jethro Tull. Njegova glazbena percepcija toliko je posebna da je riječ o gitaristu koji je svojim specifičnostima uvijek snažno prisutan u bendu, a karakter njegovih ideja posljedično obilježava izražajnost (umjetnički rast ili pad) takvog izvođača. I to se dogodilo i s njegovim dolaskom u Jethro Tull 1969. Istina, Jethro Tull bez Iana Andersona nema, no istodobno je nemoguće zamisliti skladanje Jethro Tull glazbe bez obaveznog doprinosa Martina Barrea. Od 2012. Jethro Tull više ne postoji – doduše, Anderson je obnovio ime za turneju kako bi proslavio 50 godina postojanja (nepostojećeg) benda, ali to više nije to (to što mu je vokal poražavajuće načet, nije ni bitno). O upotrebi imena Jethro Tull ne možemo vjerodostojno govoriti ako u tom bendu nije i Martin Barre. Dok Barreov mnogo slavniji bivši Jethro Tull drugar uživa na jednoj od posljednjih turneja, jašući na krilima prošle slave, Martin u njegovoj sjeni marljivo snima i izdaje albume. Pretežno se bacao na obrade Jethro Tull klasika i serviral ih ljubiteljima Jethro Tull glazbe na mnogo drugačije načine nego što to bilježe izvornici, čak i na albumu »Back to Steel« (2015) uz autorske skladbe još uvijek možemo naći dvije Jethro Tull obrade. No najnoviji, »Roads Less Travelled«, za Martina je napokon album na kojem se u 100% iznosu nalazi isključivo Barreov autorski materijal.
»Roads Less Travelled« je u odnosu na prethodnika mnogo smireniji album, na njemu je i upotreba akustike znatno naglašenija, a riječ je i o albumu koji se može pohvaliti mnogo više detaljiranja i dodanih začina. Barre je ovaj put ponajprije stvorio izvrstan splet električne gitare s mandolinom, banjom, mandolom i akustičnom gitarom, čime posebno kuca na nostalgična srca ljubitelja klasičnih Jethro Tull.
I »Roads Less Travelled« daje osjećaj kao da Barre namjerno zadirkuje Andersona, jer je opet snimio nekoliko skladbi koje po izvedenim vodećim (gitarskim) frazama zvuče više tullovski nego bilo koji Andersonov album izdan u novom tisućljeću. Barre je na ovom albumu posebno lukav, promišljen i vrlo zaneseno pristupa oblikovanju i formatiranju aranžmana. Kad je riječ o križanju poznate zvučnosti njegove gitarske igre, podkožnom simpatiziranju s retorikom bluesa te integraciji akustičnih dodataka, na album se češće prikrade pravi pastoralno keltski folk dašak, koji u dočaravanju mistike i magije doseže vrhunac u instrumentalu Trinity. Pomalo dosađuje samo posve predvidljiva Badcore Blues, koja koketira s korijenima delte, a Barre je tu prepustio vokal Becci Langsford.
Dan Crisp je samosvojan vokalist, no svojim karakterom izuzetno dobro zadirkuje vokalnu bit Andersona, iako mu je daleko od kopije, a odstupa i u boji glasa. Ipak, povremeno metrika stihova i sam način izvođenja stihova podsjeća na Andersonov pristup. Drugim riječima, Crisp odlično funkcionira uz Barreovu gitaru. Zapravo će ovaj album s najvećim zanimanjem istražiti svi oni kojima nedostaje pravi Jethro Tull album još od 1999. nadalje i koje će pritom naravno najviše zanimati koliko se Barre svojim idejama približava stilu i zvuku Jethro Tull. Barre je Tull. Bez sumnje. Za mnoge je skladbe lako zamisliti da bi u njihov aranžman u bilo kojem trenutku mogao uskočiti Ian Anderson.
Novost je da je Barre na tri komada u prvi plan pustio i ženske vokale, koji ipak ne djeluju tako dojmljivo kao ostale vokalne pjesme, gdje vodeću ulogu preuzima karizmatični Dan Crisp. Predvodi ih mirna folkovski obojena For No Man.
»Roads Less Travelled« djeluje kao najzreliji samostalni uradak u Barreovoj dugovječnoj karijeri, koja je kao samostalnog izvođača relativno kratka, pogotovo kad oduzmeš hrpu izdanja na kojima svira klasike Jethro Tull. Zapravo je idejno i aranžerski znatno raznolikiji i ambicioznije zamišljen u odnosu na prijašnje uratke. Nosi hrpu “navijenih” i “gromoglasnih” točaka, kao što su (This Is) My Driving Song, Out Of Time, On My Way, naslovna skladba, Seattle i Lone Wolf (potonja s izvanrednom kombinatorikom električne gitare i banja), pa profinjene i milozvučne trenutke, koji se prikradaju osobito u drugu polovicu albuma s For No Man, You Are An Angel, pa And The Band Played On, da ne govorim o izvanrednom instrumentalu Trinity. Prvi dio albuma vrlo je udaran i upravo u najudarnijim komadima možemo uživati u eklekticizmu specifičnog križanja folk elemenata s Barreovom osebujnom blues retorikom. S godinama njegova igra samo sazrijeva, a to vrlo zorno dokazuje »Roads Less Travelled«. Ukratko, album pun slikovitih ideja i visoko protočne dinamike, kojeg krasi izvanredna gitarska igra ovog glazbenika. Barre u svojoj doktrini i vještini ovladavanja sebi svojstvenim gitarskim artizmom sazrijeva kao staro dobro vino. Neka i dalje tako učinkovito zadirkuje Andersona, jer je jasno da se pod okrilje imena Jethro Tull nikad više neće ujediniti.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Lone Wolf
2. Out Of Time
3. I’m On My Way
4. Roads Less Travelled
5. Badcore Blues
6. Seattle
7. For No Man
8. (This Is) My Driving Song
9. You Are An Angel
10. Trinity
11. And The Band Played Only For Me
Glazbenici:
Dan Crisp – vokal, električna gitara
Martin Barre – električna i akustična gitara, banjo, mandolina, mandola
Alan Thomson – bas gitara, “fretless” bas gitara
Darby Todd – bubnjevi
Josiah J – Hammond orgulje, klavijature, udaraljke na skladbama 4., 7., 8. i 11.
Becca Langsford – vokal na skladbama 5. i 11., prateći vokal na skladbama br. 1., 3., 4. i 6.
Alex Hart – vokal na skladbi br. 9 i prateći vokal na skladbama br. 1., 3., 4., 6. i 11.
