Martin Ramoveš: Rob
Izdavač: Celinka
Datum izlaska: 15.09.2019
Producent: Janez Križaj
Trajanje albuma: 35.06 min.
Žanr: Singer / Songwriter
Ocjena: 10 / 10
Martin Ramoveš se prije nekoliko godina na slovensku kantautorsku scenu ustrijelio kao meteorit, nizom izdanih albuma “Zvok dežele” (2012), “Nesojeni kavboji” (2014) i “Astronavti” (2017). Pritom mladi umjetnik nikad ne bi bio toliko uspješan da u svom vizionarstvu nije bio i tako pečatno uvjerljiv. Element kojim je Martin poziciju prepoznatljivosti na sceni cijelo vrijeme uspješno učvršćivao jest, uz izniman smisao za poeziju i komponiranje, njegov neslućeni slikarski talent. Martin naime svoju glazbu od samog početka kombinira s pričom koju ilustriraju njegovi stripovi. Glazba i priča u stripu povezane su. Jedno bez drugog ne ide.
Glazbenik je iznimno marljiv. Nedavno je kreativnu inspiraciju pronašao u proučavanju lika i djela slovenskog satiričnog pjesnika Ivana Roba, koji nije bio posve običan pjesnik, već apsolutni posebnjak koji je živio vrijeme prije vremena. Njegova izuzetna karakterna osobina bila je to da je bio uvijek nasmiješen, pozitivno nastrojen i da je, barem naizgled i prema van, uživao u svakom djeliću svog inače vrlo kratkog života. Rob je bio toliko iskren i nije znao što je to laž, pa je upravo zbog svoje velike istinoljubivosti mnogima bio trn u oku. Zato ono prije, da je živio u vremenu prije vremena. Martin je čitajući njegovu poeziju pronašao mnogo paralela s likom i moralom današnjeg društva, ako ga uopće još išta ima, a ako ga ima, vjerojatno ga je moguće izmjeriti u nekoliko gasnućih kvanata. Što iz toga slijedi? Da nas povijest ničemu ne nauči i da kao misleći pojedinac nikako ne razmišljaj i ne pitaj previše, inače postaneš trn u oku sustavu (čitaj: beskoristan, čak i opasan), proglase te shizofrenim, nabiju te tabletama i dobiju “pod komandu”. Martin je u svim osjećajima, kao mnogi drugi umjetnici, često usamljen, zato je njegova duša pronašla idealnu izražajnu utjehu u poistovjećivanju s ostavštinom lika i djela Ivana Roba.
U tu je svrhu iskričavi slovenski kantautor uglazbio deset pjesama Ivana Roba i dao im rokersko kantautorski pečat. Deset skladbi inače donosi, s obzirom na to da je ovo Martinov četvrti album, očekivan glazbeni stil, koji ima tu sreću da posjeduje jedinstvenu izražajnu prepoznatljivost i odlučan pečat samoniklosti, kojim Ramoveš nagovara svoju publiku od samih početaka karijere. Pjesme Ivana Roba razgolićuju mnoga lica njegove duše, a Martin to profinjeno slijedi svojom umjetničkom osjetljivošću, kad pjesnikove poruke prelijeva u rockovsko mašovanje i time, nerijetko i s društveno kritičnom notom, suptilno drsko aktualizira Robovu poeziju.
Skočimo na glazbeni lik kompozicija. Odmah kažem da je Martinu uspio iznimno smion spoj poezije Ivana Roba sa svojom glazbeno-kantautorskom percepcijom slobodnog umjetnika, čime je s velikom odlikom postigao svoj osnovni cilj. Rock je i krik pobune. U Robovo je vrijeme to bila poput “britve oštra i jetka istina” zarobljena unutar njegove poezije. Martin spaja oboje. Album “Rob” je svučeni rokerski dokument, odsviran po načelu koncertnog nastupa u studiju i u najvećoj mogućoj mjeri odsviran u maniri “in one take”. Martin se drži elementarnog Telecaster zvuka, koji taman dovoljno distorzivno draži, a fraze u pratnji još uvijek zadržavaju dovoljno “hrapave čistoće”, s višekratnim naglaskom na reverb efektu. U produkcijskom je pogledu album posve gol, rudimentaran i neulaštan. Skrivanja tu nema. Martin posjeduje pečatan srednje do niže intoniran vokal, povremeno ugodno opterećen većom dozom “muževnosti”, koji u izražajnom smislu cijelo vrijeme generira profinjene osjećaje čežnje, melankolije, tihe tjeskobe, pa i traženja unutarnje (duhovne i emocionalne) ispunjenosti. Prvi se put ti u iskrenosti razgolite u suptilnoj Legla je noč i čvrsto obuhvate slušatelja. Uglazbljenje skladbe Kristal čaroben razotkriva Martinovu moć da iz sebe izbaci kompoziciju u pravoj rock’n’roll maniri, koja bez problema kuca na vrata radijskih valova. Jednu od uspjelijih kompozicija na album donosi krajnje šaljiva, ali energetski zarazna i poskočna Črv, koja ne skriva ni mrvicu kantrijaške vesele igre, uz razvoj melodije koja se ne može više “šentflorjanski” čuti. Tu je svečana i budnička Na rokah te nosil bom, s dašak country rock’n’roll povjetarca, kojeg se ne bi odrekao ni Johnny Cash. I u “pješčanom desperado blues valceru” Le še eno pomlad ne gasne genijalno izvlačenje melankolije i tjeskobe u estetici postupne gradacije dramskog teatra kroz kompoziciju. Daj mi draga roko se kroz brhko čeznutljiv vokal profinjeno poigrava s izrađenim momentom mistike.
Da je Martin i izvrstan gitarist, do sada je već dobro poznato. No, do devete skladbe albuma “Rob” to se i ne može intenzivnije osjetiti, jer u prvom planu stoji poezija, iako se kroz kompozicije, i po pitanju gitarskog sviranja, cijelo vrijeme susrećemo s vrlo domišljatim i zanimljivim rješenjima (mid-eight dionice). Pa ipak, treba pričekati skladbu Čas prihaja da se Martinu konkretno odvežu i prsti na gitari. Skladba je mračni kumulus albuma i njegov najmračniji trenutak, koji se razvija progresivno, pri čemu u gradaciji drame u drugom dijelu kompozicije inicijativu preuzima gitara, koja niže osjećaje psihodeličnosti i hvata čak i dašak onog trenutka takvih trikova generacije pionira od The Moody Blues do naših Dekameronov. Skladba Čas prihaja doista najintenzivnije zgrabi, a Martin majstorski iskorištava i oscilirajuće zvukove mikrofonije i drugih zgodnih trikova brujanja i huka, čime puni raspoloživu zvučnu sliku! Album zaključuje skladba Domov, koja je najpravovjernije brani kantautorske boje albuma. Album otvara nabrijana Razpelo v gostilni, u kojoj Ramoveš pristupa s nešto prilagođenom bojom glasa, u kojoj djeluje istodobno podrugljivo, ali i razočarano. Gitarska fraza vodi jangle zvuk, iznimno ugodan i organski koliko god može biti. Skladbu pokreće čvrst i koketan ritam. Odličan uvodni katalizator albuma “Rob”. Ostaje nam još točka izrazite blues naravi u skladbi Sanjajo mi rože, koja odmah nakon uvodne Razpelo v gostilni razotkriva drugačiju vokalnu narav, to je ona, prije opisana “muževno-desperado” karakterna strana vokalnog karizmatičnog Martina, kojom se služi u većem dijelu albuma “Rob”.
Nakon albuma “Astronavti”, snimljenog i napisanog u stilu “one man” benda, Martin Ramoveš se na slovensku glazbenu scenu vraća opet grubo na-elektrificiran i rockovski zadebljan. Iako je album kantautorski, djeluje “bendovski”, onako kako je to bio npr. “Nesojeni kavboji”. To je taj susret rocka i poput britve oštre poezije Ivana Roba, koji je zahtijevalo i tražilo Ramoševo vizionarstvo za album “Rob”. Susret velike istinoljubivosti dvaju pjesnika, koji su živjeli svaki u svom vremenu, a kako pokazuje album “Rob”, taj susret donosi još jedan dokaz da suzi čista iskrenost u umjetnosti donosi vječnu zimzelenost i bezvremenost umjetničkog djela. Martin Ramoveš je hrabar izazov odradio s velikom odlikom i album “Rob” izražava do danas najveću mjeru izražajne zrelosti mladog slovenskog kantautora, za kojeg ne sumnjamo da će svojim idejama, hrabrošću i talentom još više puta tako pečatno iznenaditi i u budućnosti.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Razpelo v gostilni (04:12)
2. Sanjajo mi rože (03:37)
3. Legla je noč (03:14)
4. Kristal čaroben (03:07)
5. Črv (02:25)
6. Na rokah te nosil bom (03:37)
7. Le še eno pomlad (02:58)
8. Daj mi draga roko (02:56)
9. Čas prihaja (07:19)
10. Domov (02:41)
Glazbenici:
Martin Ramoveš – vokal, gitara
Marko Petrič – bas gitara, prateći vokal
Luka Drobnič – bubnjevi, prateći vokal
Žiga Lovšin – klavijature
Tina Petrovčič – prateći vokal
