Autor: Urban Bolta
Datum koncerta: 17.03.2012
Broj posjetitelja: 60
Cijena karte: 2€
Tradicionalne subotnje metal večeri u klubu Fabrka, tek na streljaj od centra Ljubljane, u sjeni Ljubljanskog grada, ovaj je put zamijenila živa glazba – u prijestolnicu su se uoči izlaska dugoočekivanog nasljednika albuma »Feniks« vratili Mary Rose, čvrsti predstavnici staromškolskog hard rock nasljeđa iz Postojne.
U minijaturnu unutrašnjost kluba natrpalo se kojih 50 duša, među kojima nije manjkalo starije generacije – na tren sam već pomislio da sam zalutao na koncert u neku od germanskih zemalja, gdje stariji naraštaji i u zrelim godinama ovako ili onako podupiru rock glazbu, što za naše krajeve baš i ne vrijedi. Više od posjetitelja, prostorna je tijesnoća mučila Mary Rose – klavijaturist Sandi i basist Mitja stiskali su se s desne strane u zagrljaju šanka, svoj bubnjarski set David je jedva nagurao na pod, sasvim na prednjem rubu koncert je odradio frontmen Žak, a tu je bio i vođa sastava, gitarski guru Eki, na lijevoj strani provizornog podija.
Početak koncerta bio je najavljen za osam navečer, no ja sam po starom slovenskom običaju zakasnio dobrih pola sata, što se pokazalo kao pogrješan potez. Mary Rose počeli su u najavljeno vrijeme i u prvoj polovici koncerta nanizali autorske skladbe s albuma »Feniks«. U intimnom klupskom ugođaju blistao je Žak, prebačen preko barske stolice, komičnim je dodacima održavao opušteno raspoloženje. Izgubljen v času, Vse in malo več, Zvezda i ostali hitići naišli su na dobar prijem među publikom, sastavljenom većinom od prijatelja grupe. Za organski zvuk s daškom hammond orgulja pobrinuo se Sandi – upravo su njegovi dodiri zvuk Mary Rose oplemenili staromškolskim šmekom, kao primjerice u izlazu iz komada Križ je s tabo, u koji je tandem Eki / Sandi uspješno unio svu magiju purplovskog obrasca suradnje gitare i klavijatura.
U drugoj polovici koncerta Mary Rose odsvirali su vijenac obrada, servirano s prepoznatljivim pečatom perfekcionizma. Here I Go Again (Whitesnake), Breaking The Law (Judas Priest), Can I Play With Madness (Iron Maiden), Tako ti je mala moja kad ljubi bosanac (Bijelo Dugme) i ostale zimzelene melodije u izvedbi Postojnčana bile su pravi balzam za uši. Iako je gitarist Eki stalnim pogledavanjem prema pojačalu i mikseti pokazivao nezadovoljstvo zvukom, zvučna slika bila je k’o iz kutijice! Frontman Žanil Tataj Žak ostaje majstor interpretacije. Skakanje između obrada žanrovski raznolikih izvođača zahtijeva stresno mijenjanje polja i boje vokala, pri čemu se Žak opet iskazao i dostojno se poklonio tako velikim majstorima kao što su Freddie Mercury, Rob Halford ili David Coverdale. No pozor! Mary Rose su ovaj put iz meni nepoznata razloga posve zanemarili prateće vokale, što se pokazalo kao veliki minus; zvučna se rupa više nego kod obrada čula kod autorskih komada.
Gotovo dvosatna šetnja ponovno me uvjerila da su Mary Rose unikat na slovenskoj hard rock karti, a nestrpljivo već čekam trenutak kad će svjetlo dana ugledati njihov novi album, kojim će Primorci započeti pisanje novog poglavlja u svojoj priči.
Galerija fotografija
