Massimo Savić, jedan od najcjenjenijih i najprepoznatljivijih vokala hrvatske rock i pop scene, ali i jedan od onih glasova koji su zauvijek obilježili lice šire regionalne glazbene scene, preminuo je u 61. godini nakon kratke, ali teške bolesti. Karijeru je započeo u grupi Dorian Gray, koja je 1983. objavila studijski prvijenac “Sjaj u tami”, a 1985. slijedio je i drugi album “Za tvoje oči”. U kasnijim godinama proslavio se solo karijerom. Kruna njegova puta bio je koncert u zagrebačkoj Areni 5. 11. 2022.!
Savić je preminuo od posljedica karcinoma pluća 23. 12. 2022. u Zagrebu, u tamošnjoj Vinogradskoj bolnici.
Tužnu vijest javnosti su prve priopćile na Facebooku njegova supruga i kći:
“Otac, suprug, ponos i ljubav Massimo Savić, napustio nas je nakon kratke, ali herojske bitke. Iako je otišao s ovoga svijeta, u našim će dušama živjeti zauvijek nasmijan, topao, snažan, pun ljubavi i umjetničke otmjenosti. Zauvijek ćemo ostati tvoje cure.”
Massimo je rođen u Puli. Već kao mladić smatrali su ga iznimno talentiranim gitaristom, no kasnije se odlučio dati prednost svom vokalu, koji je oduvijek krasio osebujni unikum. Vokalne posebnosti Savić je kroz karijeru neprestano razvijao i zrelo nadograđivao, čime je zauvijek stekao glas jednog od najupečatljivijih i najposebnijih vokala, ne samo na prostoru bivše Jugoslavije, nego i u široj regiji. S dosegom neizmjerne vokalne karizme.
Massimo je karijeru započeo još u studentskim danima, kad je 1982. suosnovao novovalnu art rock postavu Dorian Grey. Grupa je skladala pod utjecajem tadašnjih zvučnih inovacija izvođača poput Briana Ferryja i Roxy Music, Davida Bowieja (‘berlinska trilogija’), pa Davida Sylviana i Japan, a 1983. objavila je svoj studijski prvijenac “Sijaj u tami”. Album je grupi donio trenutačnu prepoznatljivost naslovnom skladbom, koja je obrada hita The Walker Brothers pod nazivom The Sun Ain’t Gonna Shine Anymore. Tu je skladbu kao autor prvi snimio već 1965. Frankie Valli, a godinu kasnije, u izvedbi The Walker Brothers, ta je pjesma njima donijela zamjetniji uspjeh. Kasnije su je obrađivali i Keane, Bruce Springsteen i Cher.
Godine 1985. Dorian Gray objavili su drugi studijski album “Za tvoje oči”. Snimljen je u Švedskoj, a za produkciju se pobrinuo Sjunne Ferger.
Grupa se godinu dana kasnije raspala zbog rastućih međusobnih napetosti, kao i financijskih problema. Svoj je danak uzela i droga. Tijekom snimanja drugog albuma u Švedskoj potrošili su dvostruko više vremena nego što je Jugoton bio spreman platiti, pa je izdavačka kuća od grupe zahtijevala da ostatak duga namiri iz vlastitog džepa. Tadašnji menadžer grupe Marijan Crnarić uspio se dogovoriti za turneju s 42 termina diljem Jugoslavije. Članovi grupe zaradom su pokrili samo putne troškove, troškove noćenja i prehrane, dok je sav ostatak zarade pokupio Jugoton.
Massimo Savić nastavio je karijeru i postao uspješan pop rock pjevač. Između 2004. i 2007. te 2012. osvojio je pet hrvatskih Porina za najboljeg pjevača.
Nakon Dorian Gray slijedili su samostalni albumi: “Stranac u noći” (1987), “Riječi čarobne” (1988), “Muzika za tebe” (1989), “Zemlja plesa” (1990), “Elements” (1992), “Benzina” (1995), “Massimo” (2003), “Vještina I” (2004), “Vještina II” (2006), “Sunce se ponovo rađa” (2008), “Dodirni me slučajno” (2011), “1 dan ljubavi (2015)”, “Sada” (2018).
Zbog svog dinamičnog i posebnog vokala Massimo je, među ostalim, surađivao i s Pepsi Colom i Coca Colom, a razdoblje rata u Hrvatskoj poprilično ga je slomilo. U to se vrijeme posve odmaknuo od skladanja nove glazbe.
Svoj posljednji koncert Massimo je odpjevao 5. 11. 2022. u zagrebačkoj Areni. Netom prije nastupa saznao je da boluje od karcinoma pluća. Liječnik mu je odsavjetovao nastup, no Massimo koncert nije otkazao, nego je šokirao doktora prijedlogom da on sa svojim medicinskim timom dođe na koncert i ostane u ‘backstageu’, za slučaj da pjevaču tijekom nastupa nešto pođe po zlu.
Iako je možda već tada slutio da mu je koncert u Areni posljednji nastup, od svojih 13.000 posjetitelja koji su ga te večeri došli bodriti oprostio se u velikom koncertnom stilu i s pristupom kakav imaju samo najveći!
Njegovim odlaskom u regiji je doista nastala golema praznina, jer Massimo je slovio po neuhvatljivoj karizmi vokalne jedinstvenosti. Ta je karizma sjala žarkim intenzitetom i snagom, a strasti i emocije kojima je potkovao svoju poeziju mogle su slušatelju srce u trenu raspaliti ili ga posve rasprsnuti.
