Matching Mole

0 6

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Matching Mole
Izdavač: Beat Goes On
Izdanje: 1972
Trajanje: 40:02
Ocjena: 4.5/5

Od svih bendova koji su potekli iz omiljenog progresivnorockovskog pokreta popularno zvanog canterbury, Matching Mole bili su nedvojbeno glavni kandidati za bend s najsmiješnijim imenom i najzajedljivijim humorom, a to nije mali uspjeh za žanr koji je imao čak čitavu hrpu raznih glazbeno-lirskih šaljivdžija.

Matching Mole nastali su 1971. kao projekt originalnog bubnjara i povremenog pjevača Soft Machinea Roberta Wyatta, nedugo nakon što je napustio Soft Machine i objavio svoj solo prvijenac “The End of an Ear”. Pri izgradnji novog projekta pomogli su mu još klavijaturist Caravana Dave Sinclair te gitarist Phil Miller i basist Bill MacCormick, koji su došli iz benda Quiet Sun. Na nekim skladbama na istoimenom prvijencu kao gostujući klavijaturist pojavljuje se i Dave MacRae na električnom klaviru, koji je na drugom albumu Matching Mole “Matching Mole’s Little Red Record” (1972) zamijenio Sinclaira. Ime benda parodija je na Machine Molle, francuski prijevod za Soft Machine.

Wyatt, koji je na albumu odsvirao i sve melotronske dionice, kao deklarirani ljevičar u tekstovima obično upozorava na određene društvene probleme kroz tanku koricu kombinacije crnog, zahodskog i pivskog humora. Njegov jedinstveni vokal, koji bi se najlakše mogao opisati kao prigušeni falset, odiše mješavinom razbojničke obješenjačkosti i gotovo dječje naivnosti. Vrlo dobro pogađa bit filozofije tog glazbenog umjetnika i čovjeka koji bi rado pokrenuo društvenu revoluciju uz pomoć kositrenih vojnika i lego kocki. Stil albuma najlakše je opisati kao iznimno prefriganu kolaž mješavinu rocka, jazz fusiona, simfonike, psihodelije, avangarde i folka.

Uvodna ljubavna balada “O Caroline”, posvećena Wyattovu rastanku s tadašnjom djevojkom Caroline Coon, najmelodičnija je, najlakša i daleko najpoznatija skladba na albumu. Zanimljivo je da je to bila jedna od dviju skladbi na albumu koje nije napisao Wyatt. Svi tekstovi na albumu inače su njegovo djelo i u njima se iskazuje gotovo jednako kao pjevanjem i bubnjanjem. “Instant Pussy” je već dosta eksperimentalnije osmišljena tvorevina s brojnim ritmičkim i gitarskim improvizacijama te Wyattovim vokalizacijama između, koje podsjećaju na krikove izgubljenog u šikari (kako prikladno za naslov skladbe).

Ta duhovita skladba neočekivano i izravno se preljeva u melankoličan “Signed Curtain”, u kojem Wyatt iznenađuje “prehlađenim” falsetom, vođenim preko ugodne melodije na klaviru. “Part of the Dance” najambicioznija je tvorevina na albumu, u kojoj ne manjka duhovitih jazzovskih improvizacija, dramatičnih melotronskih valova i ritmičke razigranosti, koja dosta podsjeća na ustaljenu praksu Soft Machinea, što vrijedi i za samo ugođaj te briljantne kompozicije. Sljedeći instrumental, “Instant Kitten”, prikladan je pratitelj “Instant Pussy” s brojnim razgranatim i žustro raspoloženim gitarskim solažama. Zahvaljujući Sinclairovim orguljama, ugođaj kompozicije dosta podsjeća na njegova vremena s Caravanom.

Album je nakon razmjerno nedužnog početka iz kompozicije u kompoziciju sve eksperimentalniji i zahtjevniji za slušanje, ali utoliko slasniji za prog rockovske i jazz fusionističke sladokusce. Psihodelično-jazz fusionistični “Dedicated to Hugh, but You Weren’t Listening” kompozicija je posvećena nedavno preminulom basistu Soft Machinea Hughu Hopperu, Wyattovu negdašnjem suborcu. Taj kompleksni kolaž razigranih improvizacija sadrži mnogo raznovrsnog pletenja na bas gitari, nekoliko poštenih ‘nasjeckanih’ gitarskih pasaža te obilje majstorskih bubnjarskih prijelaza. Duboko eksperimentalni “Beer as in Braindeer” potpuna je avangardna eksplozija s  pravom tučom neukrotivih ritmičkih i gitarskih improvizacija te psihodeličnih ukrasa na klavijaturama.

Završni “Immediate Curtain” vrhunac je avangardnog eksperimentalizma, koji se može nositi s najneobičnijim i najnepredvidljivijim tvorevinama Soft Machinea ili King Crimsona. Na potonje posebno podsjeća dramatična i jezivo ugođaj dočaravajuća upotreba melotrona u drugom dijelu kompozicije, uz koju će se mnogom slušatelju još i danas naježiti dlake po cijelom tijelu.

Matching Mole prvijenac svrstava se među klasike canterburyja i sadrži sve zaštitne znakove tog jedinstvenog glazbenog pokreta: prefriganu fuziju rocka, simfonike i jazza, eksperimentiranje bez kočnica te škakljiv humor uz koji nije teško zamisliti kako krtice s naočalama trljaju njuškice. Prava šteta što je ovaj odličan, ali nažalost kratkotrajan bend objavio samo dva albuma, koji se bez obzira na to ubrajaju među najbolje uratke canterburyja, što vrijedi za većinu projekata u kojima je sudjelovao Robert Wyatt.

Godine 1973. u pripremi je inače bio treći album Matching Mole s gotovo posve promijenjenom postavom, jer su Sinclair i Miller do tada već otišli kako bi pomogli osnovati komercijalno uspješniji Hatfield and the North. Wyatt je s novim Matching Mole, unutar kojih su uz MacCormicka bili još bivši klavijaturist Curved Aira Francis Monkman i jazz fusion saksofonist Gary Windo, počeo planirati njihov treći studijski pothvat, kad je neočekivana tragedija preko noći promijenila sve i zauvijek pokopala bend. U srpnju 1973. Wyatt je na nekoj zabavi pao kroz prozor i ostao paraliziran od struka naniže, zbog čega je zauvijek bio kraj njegove bubnjarske karijere kao i Matching Mole.

Postava

Robert Wyatt – bubnjevi, vokal, klavir, melotron
Dave Sinclair – klavijature
Phil Miller – gitara
Bill MacCormick – bas gitara

GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Dave McRae – klavijature

Produkcija

Matching Mole

Popis skladbi

1. O Caroline
2. Instant Pussy
3. Signed Curtain
4. Part Of The Dance
5. Instant Kitten
6. Dedicated To Hugh, But You Weren’t Listening
7. Beer As In Braindeer
8. Immediate Curtain

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići