Me First And The Gimme Gimmes (predgrupa: Chrpy)
Prag / Lucerna Music Bar / Češka
četvrtak, 5. 6. 2025.
Ovogodišnje višednevno odmaranje u Pragu, i to u prvom tjednu lipnja, nije donijelo takvu koncertnu uzbuđenost kao onaj nezaboravni prvi tjedan lipnja prije dvije godine (tada smo u jednom tjednu uhvatili 2x zaredom Maiden i po jednom Def Leppard, Mötley Crüe, Scorpions, Voivod i Kiss), što ipak ne znači da u tom pogledu treba odmah izvjesiti bijelu zastavu. Za koncertnog ovisnika moje fele ipak je i ovaj put došao na red novi večer, kojim je ravnao blagotvorni puh distorziranih gitarskih fraza.
Bez ikakvog prethodnog planiranja pozno smo poslijepodne krenuli u centar grada, gdje smo se neočekivano zagledali u ulaz jednog od brojnih koncertnih prostora u Pragu. I u njemu još nikad nismo bili. Bio je to Lucerna Music Bar. Naime, uhvatili smo da tamo svira kalifornijska super punk rock senzacija Me First And The Gimme Gimmes. Gdje se pojave oni, tamo će zasigurno tutnjati i kipjeti od sveg tog ključanja pozitivizma i vibracija vedrine, obilno začinjenih šaljivom zabavom.
Češki alternativnorockovski sastav Chrpy upravo je završio svoj nastup, a mi smo se pojavili na prostoru točno u času kad su legendarni punk rockeri upali na pozornicu i ludo se bacili na hit Jolene, koji u originalu pripada Dolly Parton. Klub je doista malen. Ali ima balkon. Unutra stane kojih 350 ljudi, možda 400 (zajedno s balkonom 500?), a ovaj put je posjet bio začuđujuće skroman. Možda 200 glava i ne više. Ali parter je bio lijepo popunjen i to je pridonijelo onom osjećaju kad znaš da si se zasigurno našao u pravo vrijeme na pravom mjestu. Publika je s bendom tijekom godina ipak ostarjela. Posjetitelji uglavnom u srednjim četrdesetima, posebnu gimnastiku i vježbe razgibavanja u parteru tijekom koncerta nisu izveli.
Zvjezdana ekipa koju zastupaju nepokolebljivi ikonski vokalist Spike Slawson (Swingin’ Utters, Re-Volts), gitaristi Joey Cape (Lagwagon) i John Reis (Rocket from the Crypt), bubnjar The Damned Pinch te dostojanstveni i veleštovani basist C. J. Ramone (The Ramones) isporučili su, kako se i očekivalo, točno ono po što dolaziš. Odklop. Kroz niz naizgled potpuno nekompatibilne međužanrovske mješavine dobro poznatih evergreena, koje su sve redom i posve nepoštovano, umjetnički preinačili po uzoru na kipući punk i skate punk rock kinetizam, držali su publiku sat i pol visoko iznad tla. Publika se istog trena slila u jedno s bendom, a energija koju je zračio prostor bila je fenomenalna.
Sama scenska postava (napuhljive kokosove palme, flamingosi, lopte, neonski odsjaj logotipa grupe,…) te odjeća članova kvinteta pred očima su oslikali koktel bar na prostranstvima Copacabane, gdje teku bujice bijelog ruma. Karizmatični vokalist uzimao je stanke između točaka. U njima nije nedostajalo slikovitog podrugivanja i bockavih obraćanja kojima je podgrijavao publiku, pri čemu nije zaboravio praviti se šaljivdžijom ni na račun samog kvinteta. Spike je baratao i ukulelom (primjerice uvod u bockavu obradu Estos celos Vicentea Fernandeza – kad mu je tehničar uzeo ukulele i u ruke mu gurnuo šejkere, bend je cijelu stvar raznio potpuno punkerski). Uostalom, usta same od sebe idu u širok osmijeh kad te nosi krilati punk rock drive kroz preinačenu režiju originala poskočnih evergreena, kao što su, među ostalim, Straight Up (Paula Abdul), Karma Chameleon (Culture Club), Crazy For You (Madonna), a takvoj dekonstrukciji nisu izbjegli ni Black Sabbath (Changes), pa ABBA (Dancing Queen) i u finalu Elton John (Rocket Man).
Dodatak je brzo i neočekivano stigao, što je samo potvrđivalo da je čak i koncertno beskrajno razmaženi pisac ovih redaka cijelo vrijeme bio u stvari. Prebrzo. Zaključila ga je bolesno otrgnuta i bijesna, trkačka adaptacija slatkoće Boyz II Men, odnosno hita End Of The Road. Upravo zahvaljujući tim lukavim podvalama, odnosno kreativnom pristupu, iza kojeg već okruglih 30 godina stoji ime Me First And The Gimme Gimmes, neke stvari koje na radijskim postajama teško prolaze kroz želudac postale su slušljive, i to u velikoj mjeri upravo zahvaljujući bezgraničnom humoru, vrlo škakljivim adaptacijama s obveznim dodatkom parodije. Što treba? Pojednostaviti, namjestiti im razinu decibela na ugodnu mjeru i do kraja ih ubrzati. To je to. Me First And The Gimme Gimmes u tome ostaju pravi naslov. Grupa je tik pred izdavanjem novog koncertnog albuma naslovljenog “Blow it…at Madison’s Quinceañera!”, koji izlazi još ovog mjeseca! I priča se nastavlja.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Edita Klemen
Me First And The Gimme Gimmes – setlista:
1. Jolene (orig. Dolly Parton)
2. Take Me Home, Country Roads (orig. John Denver)
3. Riders in the Sky (orig. Stan Jones and his Death Valley Rangers)
4. Queen of Hearts (orig. Dave Edmunds)
5. Sunday Morning (orig. The Velvet Underground)
6. Sunday Mornin’ Comin’ Down (orig. Kris Kristofferson)
7. Changes (orig. Black Sabbath)
8. Love Will Keep Us Together (orig. Neil Sedaka)
9. Leaving on a Jet Plane (orig. John Denver)
10. Wild World (orig. Cat Stevens)
11. Crazy for You (orig. Madonna)
12. Summertime (orig. George Gershwin)
13. Straight Up (orig. Paula Abdul)
14. I Could Fall in Love (orig. Selena)
15. Karma Chameleon (orig. Culture Club)
16. Me and Julio Down by the Schoolyard (orig. Paul Simon)
17. Dancing Queen (orig. ABBA)
18. Estos celos (orig. Vicente Fernández)
19. good 4 u (orig. Olivia Rodrigo)
20. Rocket Man (I Think It’s Going to Be a Long, Long Time) (orig. Elton John)
—dodatak—
21. Before the Next Teardrop Falls (orig. Duane Dee)
22. Over the Rainbow (orig. Harold Arlen)
23. Sloop John B (tradicionalna)
24. End of the Road (orig. Boyz II Men)
