Nastupaju: Megadeth, Gamma Ray
Lokacija: Bologna / Estragon / Italija
Datum koncerta: petak, 03.06.2016
Dan nakon razvikanog festivala Gods of Metal u talijanskoj se Bologni odvila njegova mini repriza. Megadeth i Gamma Ray, koji su dan prije zajedno predstavljali dio programa znamenitog talijanskog rock i metal festivala, naime su zajedno nastupili i na koncertu u Bologni.
Ta je večer bila zanimljiva i s još jedne strane. Točno prije deset godina, 03.06.2006., u talijanskom je Idroscalu kraj Milana održan Gods of Metal festival, a na tadašnjem izdanju festivala nastupila su četiri čovjeka koje smo mogli vidjeti točno deset godina kasnije, na nastupu u Bologni i klubu Estragon. To su tri člana sastava Gamma Ray, i to Kai Hansen (vokal, gitara), Dirk Schlächter (bas-gitara) i Henjo Richter (gitara), te novopečeni Megadeth gitarist Kiko Loureiro, koji je na Gods Of Metal 2006. nastupao s brazilskim progmetalcima Angra.
Osam je navečer. Bolonjski klub Estragon već je otrovno pun i još se uvijek puni. Mnogo će ljudi ostati vani i propustiti nastup Gamma Ray, koji su u ovoj kombinaciji, logično, preuzeli ulogu predgrupe. Svojih 40 minuta Gamma Ray iskoristili su očekivano rutinirano. Silno im je godila nabijena dvorana i činjenica da mogu odsvirati skraćeni repertoar i uštedjeti energiju. To znači da će biti posve opušteni i neopterećeni. Bend je zapravo pripremio skraćeni repertoar u odnosu na studenski iskustvo, kad smo grupu uhvatili na tadašnjoj turneji u Grazu. Gamma Ray su tako odsvirali »mini best of«, a koncert otvorili očekivanom Heaven Can Wait. U prvom dijelu komada na pozornici su stajali samo Hansen, Schlächter, Richter i bubnjar Ehre, a poslije im se pridružio i novi član sastava, pjevač Frank Beck. Velika pozornica i gomila ljudi. Dečki su se doslovno smijali, a obilja pozitivne energije i vrelih izvedbi u toj predstavi nije nedostajalo. Gamma Ray su s tom svojom enormnom kilometražom nevjerojatno iskusna ekipa i tako djeluju i na pozornicama. Naime, izuzetno su uigrani i izuzetno dobro se poznaju. Tek je skladba Man on a Mission, jedina koju Gamma Ray nisu izvodili na studenskoj, to jest prvoj turneji s Frankom Beckom u postavi, pokazala nešto slabosti. Frank naime skladbu nije dovoljno dobro savladao. Zato je bilo prilično traženja na pozornici dok je tražio pravu vokalnu poziciju u melodijama strofa i refrena. S obzirom na to da se čovjek tijekom izvedbe prebacivao s noge na nogu lijevo-desno, moguće je da sam sebe nije dovoljno dobro čuo na pozornici. Upravo je tijekom Man on a Mission Frank pogodio poziciju uglavnom tek kad su se Hansen, Schlächter i Richter udružili u vokalnim harmonijama. Inače, Frank pogađa baš sve pozicije koje želi čuti Hansen. To je vjerodostojno pokazao. Dakle, one vokalne pozicije koje Kai sam više ne želi pjevati. Zato je misija uspjela. Bend je pred pozornicom imao konkretan broj ugrijanih podupiratelja grupe, koji su ili znali stihove, ili su cijelo vrijeme divlje urlali »Gamma Ray, Gamma Ray,…« Oni su, dakle, došli, imali se u sitnih 40 minuta krajnje fino, zabavljali se te i ekspresno otišli s pozornice. No istodobno su dobili odličnu predstavu. Točno onako kako se od Gamma Ray oduvijek očekuje i dolikuje.
Dave Mustaine i drugarija na predstavljanju novog albuma »Dystopia« (2016.), ukupno petnaestog u karijeri. U vrijeme nastanka albuma Dave je još jednom iz temelja izmiksao postavu grupe, što više ne iznenađuje. Umjesto Chrisa Brodericka uskočio je, u posljednje vrijeme vjerojatno najveće Mustaineovo otkriće, izvanredni brazilski gitarist Kiko Loureiro, kojeg se možda neki od vas sjećaju s njegovih gitarističkih klinika, kad je dvaput nastupio u ljubljanskom Orto baru, prvi put sam, drugi put u društvu Guthrieja Govana (Steven Wilson, The Aristocrats). Iz sastava Lamb of God u prošloj je godini u postavu uskočio Chris Adler, umjesto Shawna Droverja. »Dystopia« je onaj album koji su ljubitelji stare megadethovske škole predugo čekali i nad Mustaineom već očajavali. No album »Dystopia« postavio je sve stvari na svoje mjesto. Posjeduje odličan materijal koji se u svakoj kombinaciji uvijek fenomenalno povezuje s klasicima željeznog repertoara grupe.
Inače, Megadeth u Bologni nisu iznenadili. Set lista bila je zapravo na dlaku slična onoj s festivala Metaldays, samo što su dečki u repertoar ubacili nekoliko točaka s novog albuma. Loureiro je, očekivano, unio pravu svježinu na pozornicu. Isto tako bend s njim u postavi ponovno djeluje dinamičnije, a njegovo klasično obrazovanje izvanredna je stečevina i za Mustaineovo komponiranje. Mustaine, Ellefson i Loureiro mnogo su se puta tijekom koncerta premještali sa sredine odnosno lijeve i desne pozicije. Mustaine ostaje otrovan u svakom pogledu te riječi. Mrki frontmen tijekom koncerta uputio je tek nekoliko pogleda prema publici, a razmršena kosa njegove karakteristične guste, kovrčave grive cijelo mu je vrijeme prekrivala lice. Publici se prvi put obratio tek nakon četvrte skladbe, rekavši da Megadeth do sada još nikad nisu nastupili u Bologni.
Estragon je bio nabijen do posljednjeg kutka. Megadeth su na pozornicu stupili u 21 sat i 25 minuta. Ljudi su još uvijek curkali u dvoranu. Šibica do šibice, vrućina nesnosna, a posljedično, naravno, i potrošen kisik. Pakao u svakom pogledu. Sprijeda se jedva razvio mali ritualni prostor za moshanje, inače se ljudi nisu mogli ni normalno micati. Iako je bio riječ o headlinerskom nastupu, Megadeth su odsvirali, piši i briši, skromnih sat i dvadeset minuta (s bisom). Ali zato u repertoaru sa svim obveznim standardima. Tornado! Ni manje ni više. Ništa drugo nije se moglo očekivati. Pakleno ugrijana i razdražena publika u ludilu i bjesnilu nije i nije popuštala. Mustaine se s vokalom solidno držao, ali njegov je vokal prema kraju polako počeo dogorijevati, što je standardna opaska kojoj smo svjedoci posljednjih godina na Megadeth koncertima. No čuli smo i već znatno slabije Daveove nastupe. Kao posebnost valja istaknuti da na ovoj turneji ne bubnja Chris Adler, koji je otkazao turneju zbog obveza prema Lamb of God, nego je u pomoć uskočio Dirk Verbeuren iz sastava Soilwork. Završni dio koncerta bend si je uljepšao uključivanjem odlične nove skladbe Dystopia, a zatim je, očekivano, krenuo u finale sa Symphony of Destruction, uz koju se ponovno uključila puna dvorana od kojih 4000 užarenih glava »Mega-deth, Mega-deth,…«
Prije obveznog bisa Mustaine je pozvao sve prisutne na minutu šutnje u dvorani u spomen na preminulog bivšeg Megadeth bubnjara Nicka Menzu. Kad je Mustaine nakon nekoliko pokušaja uvidio da neće uspjeti utišati publiku, pristupio je mikrofonu i rekao: »Zar nemate ni trunke poštovanja prema pokojniku?!? Molim minutu tišine!!« Ni ovaj put nije išlo. Kako god, odjeknula je još Holy Wars… nastala pod dojmom Mustaineovih turneja s kraja osamdesetih u Irskoj, koje će pamtiti do kraja života, i završetak.
Zaključna misao? Rutina. Došli i odsvirali. Kako to nalaže posao. Naklonost publike neutješni Mustaine i dalje kupuje na moćno uvjerljiv način svojom otrovnom pojavom, svojom karizmatičnošću, svojim razuzdanim štosom, izrazom koji daje osjećaj vječnog buntovnika. Nadajmo se da će ovu turneju ovogodišnje jeseni slijediti još poneka klupska. Kao što je rečeno. Novi album i dolazak Kika Loureira ključ su preporoda jednog od najmarkantnijih velikana svih vremena u metalu, koji je svojim vizionarstvom dao golem doprinos razvoju metala. Mustaine u tom pogledu ostaje jedna od najvažnijih figura u metalu.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista GAMMA RAY:
1. Welcome
2. Heaven Can Wait
3. Fight
4. I Want Out
5. Induction
6. Dethrone Tyranny
7. Master of Confusion
8. Rebellion in Dreamland
10. Send Me a Sign
Setlista MEGADETH:
1. Hangar 18
2. The Threat Is Real
3. Wake Up Dead
4. In My Darkest Hour
5. Post American World
6. Dawn Patrol
7. Poison Was the Cure
8. Poisonous Shadows
9. She-Wolf
10. Sweating Bullets
11. A Tout Le Monde
12. Trust
13. Dystopia
14. Symphony of Destruction
15. Peace Sells
—dodatak—
16. Holy Wars… The Punishment Due
