Izvođač: Magma
Izdavač: Seventh Records
Izdanje: 1973
Ocjena: 4.6/5
Za koliko ljudi bi se moglo reći da su samostalno izumili cijeli žanr? Ne za puno. Christian Vander jedan je od takvih ljudi. Razvoj tog žanra (zeuhl) započeo je upravo ovim albumom. Nakon dva jazzom obojenija izdanja, bila je na redu promjena. Mekanik Destruktiw Komandoh treći je dio Theusz Haamtahka, svojevrsne kobajanske Svete knjige. Čuo sam već dosta usporedbi MDK-a s takozvanom klingonskom operom. Doduše, veliki sam fan serije Star Trek, ali se ne sjećam da sam ikad u nekoj epizodi čuo ulomke iz neke klingonske opere, pa ne mogu reći stoji li ta usporedba.
Zašto bi ovaj album bio poput opere? Jednostavno. Ovdje se prvi put pojavljuju Magmini slavni višeslojni vokalni aranžmani. Vanderova žena zajedno sa ženskim zborom priskočila je mužu u pomoć, Vander sam ima kao vokalist puno uočljiviju ulogu, a Klaus Blasquiz pouzdan je kao i uvijek. Mnogima Vanderov glas smeta i ako slušaš prethodna dva albuma, jasno je zašto. Na Kobaia i 1001° puno više vrišti, ali ovaj put uglavnom kombinira svoj slavni falsetto i normalno pjevanje.
Iako su ovaj put u prvom planu izvrsni vokali, ostali instrumenti nisu zapostavljeni. Cijelo vrijeme su prisutni odlični repetitivni klavijaturski umetci (ponekad svira i sam Vander) koji se naprosto stope s vokalima. Uglavnom se čuje Rhodes električni klavir. Prvi put se za Magmu pojavio basist Jannick Top, ali njegov je bas ovaj put nešto suzdržaniji nego kasnije. Nije tako agresivan, svira mirnije, ali ništa manje dovršeno. Gitara kod Magme nikad nije bila glavna. Tako je i ovaj put. Rijetko dolazi u prvi plan, uglavnom samo ponešto doda već ionako bogatom zvuku. Jedna od odlika MDK-a su trube koje zvuče kao da fanfarama najavljuju dolazak plemstva. Zapravo to gotovo i rade, jer najavljuju dolazak proroka. Malo manje su uočljivi ostali puhači, ali i oni doprinose konačnom rezultatu. Treba pohvaliti i odličan rad na udaraljkama Vandera i Blasquiza: vibrafon, zvončići,… Na kraju nikako ne smijem zaboraviti samog majstora koji se skriva iza bubnjeva. Vander opet bubnja kao da se radi o životu i smrti: ponekad jazzovski, ponekad vrlo ritmično i opušteno, ali uvijek u svom osebujnom, dovršenom stilu.
Na ovom se albumu jasno vidi da je Christian Vander postao šef. Više pjeva, pjesme zvuče drukčije, a drukčiji su i sama struktura skladbi i stil. I priča o planetu Kobaia ovdje dobiva drukčiji, spiritualan, metafizički prizvuk, koji se odražava u vokalnom, gotovo psalmodijskom stilu.
Magma je poznata po svojoj repetitivnosti. To znači da se melodije često ponavljaju, a pjesme se vrte u krugovima. Ali zbog toga skladbe nisu dosadne, jer se melodije nadograđuju, a i aranžmani su uvijek drukčiji. Ako si fan zeuhla, tu ćeš osobinu zavoljeti i uskoro će ti se ti napjevi i psalmi urezati u pamćenje i postati dio tebe.
Melodije su puno razvijenije, ali još uvijek ne u toj mjeri kao na kasnijim izdanjima (Wurdah Itah, Attahk). Tako da, bez obzira na to što se smatra klasikom, mogao bi još uvijek biti bolji. I sama produkcija zvuči slabašno, kao da su mikrofoni postavljeni u drugoj sobi. Remaster bi nedvojbeno jako dobro došao.
Prije MDK-a prvi je put došlo do većih promjena u postavi. Neki članovi nisu bili zadovoljni što je Christian Vander dobio potpunu kontrolu nad stvaranjem pa su otišli. Ali vrlo brzo došli su drugi koji su više nego zadovoljavajuće popunili praznine. Očito je producent Giorgio Gomelsky učinio pravu stvar kad je Vandera postavio za šefa.
Mnogima su Mekanik Destruktiw Komandoh i Magmina glazba općenito dosadni, ali oni koji prihvate Vanderovu viziju bogato su nagrađeni. Kod zeuhla je riječ o zaraznim melodijama koje se možda često ponavljaju, ali su tako dobre da te povuku sa sobom i ne puštaju. Čuo sam i demo verzije i live snimke prije izlaska i sasvim je moguće da je album mogao nastaviti u stilu prethodna dva, ali u zvijezdama je pisalo drukčije. Vander je odlučio otići u drugom smjeru, daleko od jazz-rocka. Očito nije bio zadovoljan ranim skicama, pa je ovo prilično drukčija stvar od prijašnjih verzija. Svakako ispravna odluka. Jedan od najvažnijih albuma u njihovoj diskografiji i jedan od najvažnijih albuma u progresivnom rocku.
Postava
– Christian Vander: bubnjevi, vokal, orgulje, udaraljke
– Jannik Top: bas
– Klaus Blasquiz: vokal, udaraljke
– Jean-Luc Manderlier: klavir, orgulje
– René Garber: bas klarinet, vokal
– Claude Olmos: gitara
– Stella Vander: choir organik Kommandeuhr (zbor)
– Muriel Streisfeld, Evelyn Razymovski, Michele Saulnier, Doris Reihnardt, Stella Vander: zbor
– Teddy Lasry: brass organik Kommandeuhr (voditelj puhača), flauta
Produkcija
Giorgio Gomelsky
Popis skladbi
1. Hortz Fur Dëhn Stekëhn West 9:34
2. Ïma Sürï Dondaï 4:28
3. Kobaïa Is De Hündïn 3:35
4. Da Zeuhl Wortz Mekanïk 7:48
5. Nebëhr Gudahtt 6:00
6. Mekanïk Kommandöh 4:08
7. Kreühn Köhrmahn Iss De Hündïn 3:14
