Mjesto: Linhartova dvorana (Cankarjev dom) / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 28.10.2007
Broj posjetitelja: 0
Cijena karte: 17,00€ 13,00€ 7,00€
Crno-bijelo se prilijepilo za sve čime se Melodrom bave. I preko vanjskog izgleda sastava, i dalje u oštroj, preciznoj i dotjeranoj, a opet krajnje jednostavnoj koncertnoj koreografiji. Naravno, uz poneki usamljeni krik krvavo crvene ili baršunasto ljubičaste. Izgleda da kod Melodrom ništa nije prepušteno slučaju, sve je promišljeno i precizno izrađeno. Uključujući i ovaj nastup – dva točno odmjerena jednosatna dijela. Je li onda čudno da i njihova glazba djeluje pomalo crno-bijelo? Monokromatska zvučna kulisa za film koji još nije snimljen.
Melodrom su se negdje na svom putu utjecaja i iskustava za svoju zvučnu osnovu najviše usredotočili na industrijski šum. Već su se na istoimenom prvijencu bezobzirno zaigrali s njim, a taj su odnos još produbili prošlogodišnjim albumom The Guide. Oba, plus zasad još neobjavljene pjesme, bila su gotovo u cijelosti predstavljena i ovaj put, u donekle preuređenom obliku, u Linhartovoj dvorani Cankarjeva doma. Zvuk i slika kojima smo svjedočili naposljetku su se doista lijepo uklopili u takav ambijent.
I. dio (s gostima)
Večer je počela u proširenom sastavu, jer su peteročlanu službenu postavu u izvedbi prve četiri skladbe pratila još i dva gostujuća glazbenika, Boštjan Gombač na tereminu i Jaka Jarc na električnom kontrabasu. Ponajviše je zvuk teremina cjelokupnu sliku industrijskog šuma odnio još nekoliko koraka dalje. Instrument čija bi prisutnost bila više nego dobrodošla na idućim izdanjima sastava. Iako je zvuk koji su stvarali bio prilično pun, možda bi ipak još nešto više k još punijoj zvučnoj slici mogao doprinijeti upravo standardni kontrabas sa svojim moćnim, šupljim trupom – priključen na struju, umjesto potpuno električnog instrumenta, koji je zvučno nešto bliži bas gitari.
Zadana vizija uspješno je izvedena, jer je prvi dio trebao predstavljati nešto nježniju stranu večeri, što je bilo očito i s dolaskom druge gošće Jelene Ždrale na violini, koja je svojim toplim zvukom lijepo prelijevala melodije između prirodnog i umjetnog. Može i između emotivnog i mehaničkog. No nažalost mjestimice pomalo pretiho.
Poklapala se i statična video projekcija s motivima nečeg pletenog, katkad čipke, katkad nečeg apstraktnijeg, koja je krasila pozadinu. Sve su pjesme dobile nekakav novi sjaj, a neke su posebno zaživjele, npr. uvodna Taking Pictures i izvanredno odsvirana instrumentalna skladba bez naslova (s The Guide – #13) uz dodani teremin i kontrabas, te Zasebne Sobe i druge. Uz dodanu violu.
II. dio (s gostom)
Nakon pauze (za pušače) na pozornicu se vraća sastav bez gostiju, uz iznimku pjesme Duet, koja je, prema Mininim riječima, ovaj put opet zaista postala “duet” i ako govorimo o temi, a u uniformnoj crnini pomalo podsjeća na duet Einsturzende Neubauten i Meret Becker u pjesmi Stellamaris, ipak sadrži dovoljno vlastitog naboja i karizme da zaživi po svojim mjerilima. Skladbom se po drugom mikrofonu ovaj put šetao (prije kontrabasist) Jaka (Jarc), koji je inače i izvorna polovica dueta na snimci s albuma. Što je među njima, vidljivo je iz teksta, a što je bilo iza njih? Osim znatno agresivnijeg i gotovo posve električnog zvuka; Polona, koja je u prvom dijelu cijelo vrijeme sjedila za klavirom, u drugom se dijelu premjestila za električne klavijature, gotovo potpuno izostao je i zvuk basa, kad je Jaka napustio svoj kontrabas i Miha, koji inače brine za basovske linije u sastavu, znatno se intenzivnije posvetio programiranju umjetno proizvedenih zvukova; iza njih je bila i neizmjerno aktivnija video projekcija. Nijeme, pletene uzorke zamijenile su vrišteće ljudske silhuete, koje su u trenucima dobile gotovo prepoznatljiva lica i sinkrono s glazbom su se razvlačile negdje između marširanja, plesa i tučnjave, izdahnutog cigaretnog dima i vrlo plastičnog prikaza žvakanja. Glazba je mjestimice nagovještavala lagani disko, a drugdje klaustrofobičnu i represivnu atmosferu; zamislite Siouxsie & the Banshees u Eraserheadu. Pravi negativ prvom dijelu nastupa, ako je sve inače uhvaćeno unutar crno-bijelog uzorka, prvi je bio bijel, a drugi je isijavao crninu. Može i upravo obrnuto, s određenim varijacijama između.
No, ono što se u prvom dijelu, ponajviše zbog dodatnih instrumenata, temeljilo na, barem naizgled, nešto slobodnijoj i nedvojbeno suptilnijoj formi, koja u svijest dočarava stvaralački zaokret sastava Tindersticks, u drugom se dijelu pretvorilo u zvučni napad nalik onome što stvaraju Depeche Mode kad melankolija zađe u područje sintetičkog zvučnog eksperimenta. Svoj dio u toj promjeni pridonio je i sam izbor pjesama; dok su prvi dio krojile pretežno skladbe s albuma Melodrom, u drugom su se usredotočili ponajprije na The Guide, od kojih su najviše došle do izražaja uvodna Start The Fireworks, Anything Goes i završna Counting Days. Kako smo saznali, sastav uskoro izdaje mini-album na kojem će biti okupljeno pet, većinom već objavljenih pjesama, koje će biti preuređene, a u novom ruhu su ih i izveli. Skladbe se time naginju malo više u remix smjeru, a neke su s engleskog prevedene na slovenski jezik, što im daje možda i najsnažniji pečat.
Moglo se očekivati kojim će skladbama zaključiti oba dijela, prvi pjesmom September, drugi s Counting Days, dakle s obje najveće uspješnice, a neočekivano su od dviju skladbi odsviranih u bisu izveli i Industrial Girls, koja se trenutno još ne nalazi ni na jednom izdanju. Ta je pjesma bila svojevrsna prekretnica između zvuka prvijenca i njegova, tada još nematerijaliziranog nasljednika. Uvijek je izazivala i priličan aplauz publike, pa je neko vrijeme bilo prilično čudno zašto je nisu uključili na The Guide, a onda je postalo jasno da zasad još ne spada ni u jedan dosad postavljeni okvir, osim koncertnog u kojem je prava mala sjajna zvjezdica, kao što se još jednom pokazalo.
U cjelini je dakle riječ o pohvalnom dostignuću, koje u svom crnom rukavu ima pohranjeno još mnogo aduta.
Setlista
SASTAV:
Mina Špiler – vokal
Matevž Kolenc – gitara
Miha Žargl – bas gitara, programiranje
Polona Janežič – klavir, klavijature, udaraljke
Matej Nolda – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Boštjan Gombač – teremin
Jaka Jarc – električni kontrabas, vokal (duet)
Jelena Ždrale – violina
