Autor: Rok Klemše
Mjesto: Komen na Krasu / Slovenija
Datum koncerta: 09.08.2007
Broj posjetitelja: 700
Nema ljepšeg nego zaključiti festivalsko ljeto manjim, intimnim festivalom na slovenskom tlu. Metal Mania Open Air je ovaj put već peti put na nekoliko dana probudila pospano primorsko selo Komen. Metal Mania je poseban doživljaj, festival na kojem žare prije svega (odlični!) domaći sastavi, kojima se pridruži poneki headliner većeg kalibra, postao je gotovo neka vrsta slovenskog Wackena, jer se na njega skupi većina autohtonih metalaca na vikend druženja sa starim kolegama, cuganja i naposljetku, naravno, dobre glazbe. Da, da, što bolji razlog za dolazak. Nakon kratke mirne nedjeljne vožnjice (čitaj: manijak br. 1 s teškom nogom za volanom uz zvukove Death, Exodus, Annihilator, …), koja se doduše produljila zbog nepredviđenog zavoja (da, da, trnovit je metalski put), malo prije pet ipak smo otvorili zasluženu limenku piva i postavili šator (neki pravovjerni skauti bi se prekrižili i vjerojatno nas usporedili s dvojcem A je to?) na već prilično napunjenoj livadi. Gitare su već odzvanjale s igrališta na kojem je svake godine stajala veća pozornica i bilo je vrijeme da se pomaknemo pod pozornicu.
17.00 – 17.30 BLEEDING FIST
(Ne)časnu zadaću otvaranja festivala dobili su obalni thrash metalci Bleeding Fist, koji su već u pet žarili punom parom, a pred pozornicu im je unatoč ranom satu, u koji je većina još cugala pred šatorima, uspjelo namamiti nekoliko ljudi. Primorski trio, koji djeluje tek dobre dvije godine, vrlo je marljiv i aktivan što se tiče snimanja vlastitog materijala, iza sebe već imaju studijski album (Immortal Hate, 2006) i hrpu demo snimaka. Osjeti se da im možda još nedostaje koji koncertni kilometar, odlično bi se uklopila još jedna gitara, ali dečki su beskompromisno odjurili kroz pola sata i suvereno odsvirali vlastitu verziju thrasha, koju su sami označili kao chaos thrash. Glazba benda pod vodstvom masterminda Ettiene Chellerija tako podsjeća na neku mješavinu Slayer i Venom s dodatkom vlastitog autorskog pečata. Ettiene je zaista dobar frontman, jer na pozornici djeluje kao rikajući, bijesni ratni stroj! Zaššto tako kažem? Jer s pozornice djeluje kao vrlo ljubazan, miran dečko (Ettiene, nadam se da ti nisam pokvario image, he he). Dečki su predstavili trojac s novog dema Funeral…, Conquering Apocalypse, Funeral Smell te Death War Carnage, a zaključili udarnom, sirovom Primordial Need. “Raise some fucking chaos!!!”
Bleeding Fist setlista:
1. Intro
2. Conquering Apocalypse
3. Death War Carnage
4. Funeral Smell
5. Evil Dead
6. Primordial Need
17.45 – 18.15 ERUPTION
Nije bilo baš puno vremena za oklijevanje, jer se na pozornici već pripremao sljedeći sastav, pa je natkriveni prostor s desne strane s “okrepljujućim napitcima” bio još kako primamljiv. Tko se zgražao nad cijenama alkohola na Metalcampu, na Metal Maniji je došao na svoje. Pola litre piva (i to ohlađenog!) bijednih 1,5€, 3 dcl bambusa za istu cijenu i tako dalje. Oči metalaca su se kar sjajile. Jebi ga, i metalci ponekad nešto popiju… Naoružan pivom utaborio sam se pred pozornicom, koju su zauzeli obećavajući thrash/speed metalci Eruption. Dečki iz Ljubljane od 2005. “stavljaju h u thrash”, a ove su godine izdali prvi demo s četiri autorske, udarne thrash pjesme koje odmah pokrenu krv (erm… pivo?) po žilama svakog pravovjernog thrashera. Dečki su ga žarili kao za okladu! Buco je publiku imao u malom prstu, pod pozornicom se događao pravi apokaliptični mosh pit, a spomenuti dečko je na pozornici vrištao kao vražić iz Exodus klasike Deliver Us To Evil. Pola sata adrenalinske doze thrasha bilo je još premalo, a dečki su predstavili svoj demo, koji bi se lako mogao smjestiti u zlatno doba Bay Area thrasha, i poklonili se velikanu Paulu Baloffu s dvije odlično odsvirane Exodus klasike A Lesson in Violence te vječnom thrash himnom Bonded By Blood (Buco, some people should never sing Exodus? :p). Neka zvuči još tako otrcano, ali uz takvu izvedbu doista osjetiš da smo metalci povezani krvlju!
18.30 – 19.05 INFIDIA
Nakon pola sata otrovnog thrash napada slijedilo je nešto za sve nježnije duše, pozornicu je zauzeo štajerski sastav Infidia i bilo je vrijeme za pola sata odličnog melodičnog power metala pod vodstvom simpatične pjevačice Tine. Infidia ima u zalihi još sasvim svjež EP, Led By The Light, svih četiri odlične pjesme, Vision, Losing My Dreamland, Alive i Starchild, predstavili su uživo. Ekipa Infidie zaista diše kao jedno, cure i dečki su odlično usklađeni, vokalni trojac Tine te prateći vokali klavijaturistice Katje i gitarista Eršte djeluje udarno i izrazito uvjerljivo. Tina je odlično djelovala i kao frontmanka (eee… frontwomanka?), bez problema je zagrijala sve brojniju publiku. Pravo iznenađenje pak, barem meni, pripremili su s Edguy hitovima Tears of a Mandrake i Superheroes te vječnom metal klasikom velikana Savatage, Gutter Ballet. Tears of a Mandrake Tini je zadao nekoliko vokalnih muka, ali je malo slabiji nastup popravila odlično otpjevanim Gutter Balet i Superheroes. “We’re Superheroes!”
Infidia setlista:
1. Awakening
2. Vision
3. Tears Of A Mandrake
4. Losing My Dreamland
5. Alive
6. Soulburn
7. Starchild
8. Gutter Ballet
9. Lunaine
10. Twist of Fate
11. Superheroes
20.10 – 21.00 AMBASSADOR OF SIFILIS
Nakon osam navečer pravo je vrijeme za širenje spolnih bolesti, koje su vrlo darežljivo dijelili zasavski dečki Ambassador of Sifilis. Zajebantski nastup dečki je uvijek prokleto dobra zabava i ovaj put nije bilo drukčije, a gorak okus ostavio je izostanak Lepega Damjana a.k.a Štajerskega slavčka, koji je Ambasadore uveo u svijet pop pjesmuljaka koje su oduvijek željeli dosegnuti i osvojiti. No dobro, Damči je ipak bio s nama u duhu, odnosno u liku golemog stiroporskog falusa na pozornici, a dečki su zbog njegova izostanka bili toliko razočarani da su iz bijesa široj publici Metalmanie otkrili Murkov broj mobitela. No dobro, ako vam ne leži specifičan humor branjevki sifilisa, dečki sviraju odličan death/grind metal, tako da s Dickless Tracy i Vulvathrone čine slovensku svetu trojicu grinda. Odličan primjer je grind krkljanje Death Area, ali veću brutalnost od one koju dečki postižu s I Want it That Way (naravno nadograđenom fantastičnom koreografijom porno četvorca Ron Deremy, Roko Sigafredi, Peter Nordh i Lee Stone(d), koju začine ekspertnim boybend felacijskim pozama) ne posjeduje nitko. Padanje u nesvijest i vrištanje nježnijeg spola u prvim redovima je naravno podrazumijevano. A vrhunac je večer doživjela u skladbi Škandal, koja je inače duet Damjana i Ambasadora, a koju su dečki zbog njegova izostanka izveli sami. Naša izvrsna pop scena neka se boji… Dolazi sifilis!
21.25 – 22.30 THE STONE
U pola deset već se dovoljno smračilo da postanemo grim i kvlt, na pozornicu su se popeli demoni iz zemlje bureka, ćevabdžinica i Cece, srpski black metal prvaci The Stone. Dečki koji Srbiju održavaju poganskom ove su godine već u jedanaestoj godini djelovanja, a iza sebe imaju pet albuma, posljednji je izašao u siječnju ove godine. The Stone su na pozornicu izmarširali u punoj ratnoj opremi, s nitnama i šiljcima, kožom i buga buga corpse paintom koji je svoju funkciju zastrašivanja već davno prerastao. Mračnu, morbidnu, grobljansku atmosferu budile su upaljene svijeće na pozornici i odmah smo bili korak bliže paklu, a Nefasovi vokali bili su dovoljno brutalni da su se smijali i mrtvi. U dobrih sat vremena The Stone su tako predstavili dobar presjek svoje karijere, a mene, koji nisam baš najveći fan black metala, uspjeli su uvjeriti prilično melodičnim, kvalitetnim black metalom, koji je povrh svega većinom otpjevan na srpskom jeziku.
23.00 – 00.30 DYING FETUS
Headlineri prve večeri bili su još jedna poslastica za sve fanove death/grind metala, na pozornici su stajali prvaci tog žanra, očevi Dying Fetus! Krv u žilama se ledila već od prvog brutalnog krika klasika Epidemic of Hate, a potom Dying Fetus sat i pol nije zaustavilo baš ništa. Dvostruki vokali gitarista Johna Gallaghera i basista Seana Beasleya nisu dolazili iz ljudskih glasnica, a njihova raznolikost brutalno nabijanje čini još dinamičnijim. Svijet se raspadao! Headbangingu i moshingu nije bilo kraja, bend je bio vidljivo zadovoljan pa su rado nizali klasik za klasikom. Legendarni Amerikanci grajndaju već od 1991. i duga koncertna kilometraža se itekako osjeti. Njihovo dugogodišnje stvaranje iznjedrilo je pet studijskih albuma, koje je setlista izvrsno pokrila. Blasfemični dvojac Raped on the Altar i Skull Fucked s prvijenca Purification Through Violence, legendarna Kill Your Mother/Rape Your Dog te Killing on Adrenalin kojom su zaključili, s odličnog albuma Killing on Adrenalin… Mogao bih još nabrajati, ali nema smisla. Setlista je bila iz snova! Da, da, sat i pol su nas Dying Fetus adrenalinski masakrirali, gitarske vragolije Johna i Mika zavidne su, ritam sekcija koju čine Sean i Trey je uništavajuća! Naslov četvrtog albuma grupe još je najbolji opis njihova poduhvata – “Stop At Nothing!”
Dying Fetus setlista:
1. Epidemic of Hate
2. Fate Of The Condemned
3. We Are Your Enemy
4. One Shot, One Kill
5. Insidious Repression
6. Purged Of My Worldly Being
7. Justifiable Homicide
8. Bringing Back The Glory
9. Schematics
10. Pissing In The Mainstream
11. Kill Your Mother, Rape Your Dog
12. Raped On The Altar
13. Homicidal Retribution
14. Skull Fucked
15. Praise The Lord (Opium Of The Masses)
—dodatak—
16. Grotesque Impalement
17. Killing On Adrenaline
00.45 – 01.40 DEKADENT
Čast da zaključi petkov večer dobio je vjerojatno naš najbolji black metal sastav, grupa Dekadent. Pod vodstvom masterminda benda Arturja Felicijana (Artur je posudio svoj vokal za albume Noctiferie, Per Aspera), prošle je godine izašao fenomenalan debitantski album Manifestation of Seasonal Bleeding, koji je požnjeo bezbrojne pozitivne kritike čak i u stranom tisku. Kod Dekadent riječ je o nevjerojatnom talentu, uhvaćenom u zvučni zapis koji ima sposobnost da te odmah zarobi. Dekadent tako jedinstvenima čini đavolski, brutalan zvuk, koji je pak pun energije, mistike, očaja i tuge. Dekadentu je u kasnom satu uspjelo stvoriti nevjerojatnu atmosferu koja je naelektrizirala zrak, dečki su dodobra pokazali svoje majstorsko vladanje instrumentima, a Artur nas je svojim ledenim krikovima držao budnima. Dissident Dream, Kres, Vigred, … Svaka čast dečki! Dekadent su već najavili da je Metal Mania bila njihov posljednji nastup ove godine, jer će započeti s pripremama za novi album, The Deliverance of Fall. Ja ga čekam raširenih ruku.
Petkove večeri je bilo (pre)brzo kraj, prije spavanja prijala je još jedna čašica, a šator je nakon mokrog dana bio pravi izbor za punjenje baterija za sljedeći dan.
Tekst: Rok Klemše
Fotografija: Aleš Podbrežnik
Setlista
17.00 – 17.30 BLEEDING FIST 17.45 – 18.15 ERUPTION 18.30 – 19.05 INFIDIA 20.10 – 21.00 AMBASSADOR OF SIFILIS 21.25 – 22.30 THE STONE 23.00 – 00.30 DYING FETUS 00.45 – 01.40 DEKADENT
Galerija slika
