Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: MC Jedro, Medvode
Datum koncerta: 02.10.2015
Jesenska koncertna sezona u punom je jeku, a štafetu su preuzeli i u medvoškom klubu Jedro, gdje su sezonu već zapalili tradicionalnom večeri Metal med vodami. Ako su lani u Jedru divljali isključivo domaći (Metalsteel, Street Creeps i Classified), ove su godine Medvode okupirale primorske snage – thrash podmladak Black Reaper, heavy metalci Underground i obalna (uz dodatak jednog Gorenjca) postava Cowboy From Hell, koja (zasad) svira obrade metal klasika.
Tek nekoliko desetaka ljudi u ranim večernjim satima davalo je naslutiti da se u Jedru nešto događa, no oko pola deset, kad su na pozornicu izašli Black Reaper, prostor ispod nje srećom se poprilično zgusnuo. Dečki se na pozornici vjerojatno nisu osjećali kao na probi, brzo su zaboravili početnu sramežljivost pa su poput starih mačaka udarili staroškolskim thrashom, s očitim, ali ne pretjeranim utjecajima bendova poput ranih Exodus, Sepultura, Kreator i Sodom. Unatoč mladim godinama (ako se ne varam, članovi benda ne broje više od 15 godina!) četvorka iz Morskega dokazala je da godine nikako nisu pokazatelj sposobnosti benda, na tinejdžerske godine benda upućivali su naime samo obrazi na kojima još ne raste ni paperje. Black Reaper su se u svoj set naime bacili vratolomnom brzinom, sirovošću i agresivnošću isključivo autorskog materijala (vrlo pohvalno!), koji krase razrađene vokalne linije režećeg Roka, zanimljivi i zapamtljivi rifovi koji režu pouzdano poput tek nabrušene kružne pile te tutnjav i raznolik bubanj. Rok posjeduje izuzetno zapovjedan vokal, kojemu povremeno back vokalima pomaže Jure (takvih vokalnih upada moglo bi biti još i više), a ako se negdje i osjeti mladost benda, to je jedino i samo kod kliševitih tekstova punih riječi poput war i blood, no Rok ih otpjeva tako iskreno i uvjerljivo da mu to nije za zamjeriti. Dečki su nedavnom mjesečevom mrakom vrlo prikladno zaključili s Blood Moon Rising te potvrdili ono da na mladima svijet ostaje. Apsolutno pozitivno iznenađenje i neka Black Reaper samo nastave u tom smjeru!
Nešto više kilometraže već imaju novogoričanski heavy metal revitalisti Underground, koji djeluju kao slovenski podzemni poklon praocima heavy metala s Iron Maiden, King Diamond i Judas Priest na čelu. Underground su se u vrijeme koje im je bilo namijenjeno bacili punom snagom i nizali rušilac za rušilcem. Instrumentalno izuzetno uvjerljiv nastup, kojim kraljuju razrađena rifaža i lijevi solistički izleti te snažna ritmička podloga (agresivno bubnjanje već je na granici thrash metala), ovaj je put nadmašio vokal Maria Murgića. On je doduše bez većih poteškoća vrištao i u »Halford-susreće-Kinga« visokim linijama, no prilično je trpjela uloga frontmena, barem je tako izgledalo, kao da je Mario malo preduboko zavirio u čašu. Unatoč samouvjerenom i suverenom nastupu Underground se ovaj put nisu predstavili u svojem najboljem svjetlu, što se osjetilo i na poprilično razrijeđenoj publici.
Nositelji večeri, Cowboys From Hell, bili su svakako najiskusniji bend na Metal med vodami 2015, jer su paklenski kauboji sami prekaljeni mačkovi scene. U bendu su se udružili vokalist Igor Zonta (ex-Revolver), basist Edi »Ejaq« Udovič (ex-Almost Rage), gitaristi Miha »Buco« Oman (ex-Lady’s First, Mit) i Vasilij Sušanj (Su-Shine) te bubnjar David Bordon (Morana), nadjenuli si ime po kultnoj stvari i albumu legendarne Panter(e) i pošteno zagrizli u cilj sviranja klasičnih (heavy) metal komada. Dečki su u dobrom satu nanizali prokleto dobro poznate, a ne izlizane (što je uvijek ahilova peta bendova koji sviraju obrade, a tu CFH dobivaju jedan veliki plus) himne bendova Pantera, Machine Head, Metallica te Alice In Chains. Instrumentalno se bend uživo snalazi fantastično, ovaj put i zahvaljujući odličnom, gotovo malo preglasnom zvuku. Gitare su hrskale kako treba, najviše upravo onda kad je to bilo potrebno (I’m Broken, 5 Minutes Alone, Walk), izuzetno uživljeno odsvirane solaže rezale su poput skalpela, bubnjevi su pucali poput ravnala opakih časnih sestara po guzicama nestašnih curica, a Ejaqov bas kopao je kao bager. Igor se odlično snašao u svim kameleonskim vokalnim napadima, očito je da se najbolje snalazi u vodama razvikanih Pantera klasika, no još je više iznenadio kad je fantastičnom izvedbom vjerno i suvereno stupio u velike cipele Laynea Staleya između Would? i Man in the Box. Cowboys From Hell dokazali su u Medvodama da su lijeva dobit i osvježenje domaće scene i bend koji doista zaživi na pozornici (ondje gdje naravno smije!), gdje svaki od aktera svojim karizmom i zarazno energičnošću glazbi dodaje točku na i. Odlično, ali osobno bih ipak volio da se, inače prekrasno odsviranim obradama, što prije pridruži autorski materijal.
Galerija slik
