Autor: Rok Klemše
Izvođač: Annihilator
Izdavač: SPV Records
Izlazak: 2007
Kanadske legende thrash metala nakon dvije godine ponovno nas razveseljavaju novom pločom, jednostavno nazvanom Metal. S prva dva albuma, Alice in Hell (1989) i Never, Neverland (1990), Annihilator su se upisali među velikane thrash metala. Nažalost, kasnijim su pokušajima potonuli u zaborav, jer su vrlo prosječnim izdanjima više puta podbacili. Hoće li im uspjeti s Metal vratiti se u elitu?
Nažalost, teško vjerojatno. Metal je još jedna prosječna Annihilator ploča, doduše s nekoliko svijetlih trenutaka, koji se nažalost među gomilom dosadnih ne urezuju u pamćenje. Tresla se gora, rodio se miš. Da, oko ploče Metal prije izlaska stvorila se priličan hajp. Jeff Waters uporno je tvrdio da će to bez sumnje biti njegov najbolji uradak, do vrha napunjen fantastičnim gitarističkim dionicama. A i zvučna imena gostiju obećavala su svašta. Waters je zaista odabrao creme de la creme metala pa je nada u odličnu ploču bila još veća.
Dvanaesta studijska ploča tako se približava klasičnom metalu, iako se još uvijek osjećaju utjecaji thrash metala. Jeff Waters ovaj je put ponovno preuzeo sviranje gitare i bas gitare te svoj preslatki glasić iskoristio za jednu skladbu (Operation Annihilation), a većinu vokalnih dužnosti preuzeo je vokalist i ritam gitarist Dave Padden, dok je za bubnjevima sjedio Mike Mangini. Upravo se Mangini na novoj ploči najviše istaknuo i priredio nam čak najbolji nastup u svojoj karijeri… Dok za Paddena možemo tvrditi upravo suprotno. Ako skladbe instrumentalno još nekako zvuče, Padden svaku iluziju o odličnom metalu pokvari kastriranim, očajnim i dosadno katastrofalnim vokalom. Vokalisti su uvijek bili ahilova peta Annihilatora, a točno to vrijedi i za Watersov pokušaj na Operation Annihilation. I konačno smo stigli i do “all-star” postave gostiju.
Na odličnom otvarajućem thrasheru i jednoj od boljih skladbi ploče, Clown Parade, kao prvi gost pojavljuje se izvanserijski gitarist Jeff Loomis (Nevermore) i naravno više nego opravdava svoj glas, ali istodobno ostaje u okvirima Annihilator metala i ne gura se previše u prvi plan. Isto vrijedi i za sve ostale goste, jer njihov doprinos uopće ne osjetiš ako ih ne poznaješ jako dobro; stvarno prepoznatljivi zapravo su samo Loomis i Alexi Laiho (Children of Bodom) sa “trademark” ubačajima i solažom na Downright Dominate.
Nažalost, dobar početak s Clown Parade kvari odvratni (stvarno ne nalazim drugu riječ) Couple Suicide, u kojem svoje glasove posuđuju Danko Jones (Danko Jones), a nježan anđeoski ženski glasić doprinosi Angela Gossow (Arch Enemy). Što ti je trebala ta slatkasta “funky” skladba, Jeff!? Veliki minus ploče i mrlja koju, barem prema mom skromnom mišljenju, neće biti lako isprati. Ništa bolji nije ni Army of One s klišejiziranim tekstom o tome kako je metal u krvi i imenima metal bendova. Instrumentalno pristojan Smothered opet kvari kastrat Padden i povrh svega dodaje patetičan govorni dio na sredini. Na Operation Annihilation kompetentnu solažu dodaje Michael Amott (Arch Enemy), ali Watersov vokal nažalost ne zvuči ništa bolje od Paddenova. Srećom ipak slijedi eksplozivna mješavina u osmominutnoj Haunted, koju otrovnim rifovima zapale Waters i Jesper Strömblad (In Flames). Haunted više nego dokazuje da je klasični thrash metal, više nego groove izleti, Watersu skrojen po mjeri. Jedina vrijedna spomena skladba još je i završna thrash metal nažigačina Chasing the High, gdje Padden ipak pokazuje više muda, a Waters zajedno s Williamom Adlerom (Lamb of God) predstavlja raznolik izbor thrasherskih rifova i pasaža.
Specifičan Watersov stil skladanja i sviranja nažalost je zastario kao dječja ljubav i za ime boga, Jeff, nađi već jednom pravog vokalista!
Za kraj vam ne preostaje ništa drugo nego da novi Annihilator uradak prosudite sami. Metal je bez sumnje ploča koja traži više slušanja da bi ti se uvukla pod kožu. Meni nakon barem petnaest nažalost još nije, povremeno će se odvrtjeti samo trojac Clown Parade, Haunted i Chasing the High. Osobno ću se i dalje radije pridružiti Alice in Hell i otputovati u Never, Neverland.
Postava
Dave Padden – vokal i ritam gitara
Jeff Waters – solo/ritam gitara, vokal
Mike Mangini – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Jeff Loomis (Nevermore) – gitara
Danko Jones (Danko Jones) – vokal
Angela Gossow (Arch Enemy) – vokal
Steve ‘Lips’ Kudlow (Anvil) – gitara, vokal
Alexi Laiho (Children Of Bodom) – gitara
Anders Bjørler (The Haunted) – gitara
Michael Amott (Arch Enemy) – gitara
Jesper Strømblad (In Flames) – gitara
Corey Beaulieu (Trivium) – gitara
Jacob Lynam (Lynam) – gitara
William Adler (Lamb Of God) – gitara
Produkcija
Jeff Waters
Popis skladbi
1. Clown Parade – feat. Jeff Loomis
2. Couple Suicide – feat. Danko Jones & Angela Gossow
3. Army Of One – feat. Steve ‘Lips’ Kudlow
4. Downright Dominate – feat. Alexi Laiho
5. Smothered – feat. Anders Bjørler
6. Operation Annihilation – feat. Michael Amott
7. Haunted – feat. Jesper Strømblad
8. Kicked – feat. Corey Beaulieu
9. Detonation – feat. Jacob Lynam
10. Chasing The High – feat. William Adler
