Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Jerneja Jerak, Sebastijan Videc
Video: Sebastijan Videc
Mjesto: Sotočje, Tolmin, Slovenija
Datum koncerta: 26.07.2016.
Glavnu pozornicu drugog dana festivala otvorili su slovenski prekaljeni thrash metalci Eruption. Peteročlana postava, kojoj je s ozbiljnim stašem sve jasno, pokazala se u odličnom svjetlu i zaslužuje samo pohvale. S obzirom na ranu satnicu i kišu koja je počela padati baš na početku nastupa, ipak su pred pozornicu privukli lijep broj gledatelja. Provjereni vrhunski vokal pjevača Klemna odlično se uklopio s ostalim članovima. Nikome se u nastupu ne može ništa zamjeriti, a pokazali su i odličnu energiju za start drugog dana. Bez sumnje, Eruption možemo svrstati u sam vrh slovenskog metala. (t: Klemen)
Slovenski dio nastavio se nakon Eruption s pretežno ženskom peteročlanom postavom Mist. Solidan doom metal uz dobar vokal pjevačice Nine Spruk pokvarilo je nekoliko tehničkih problema, zbog čega su se Mist i ispričali, a primijetilo se da je to ostavilo traga prvenstveno na gitaristu i ujedno jedinom muškom članu benda, Blažu Tanšku. Dobar nastup, doduše bez većih iskoraka, uz iznimku pjevačice kojoj je pozornica očito domaći teren, jer treme nije bilo ni traga. Ako bend nastavi u tom stilu, za prepoznatljivost se nema čega bojati. (t: Klemen)
Utorak je za mene počeo slično kao ponedjeljak. Nakon toplog, sunčanog jutra, nad planinama su se polako počeli zgušnjavati tamni oblaci, a atmosfera je iz minute u minutu bila hladnija i mračnija. S kišobranom u ruci uputio sam se do glavne pozornice, gdje su ubrzo trebali početi svirati škotski simfonijski power metalci Gloryhammer – bend koji sam prvi put vidio upravo na Metaldaysu 2013. i koji me totalno odušešio. Bend izvodi parodiju na power metal i pjeva o srednjovjekovnim bitkama, magiji, zmajevima i jednorozima; s posljednjim albumom »Space 1992: Rise of the Chaos Wizards« sve to dodatno pojačava jer se priča odvija u svemiru. S glazbenog stajališta Gloryhammer su besprijekorni i uživo ih je uvijek zabavno gledati, no nažalost, ove im je godine nastup poprilično skratila oluja. To naravno nije zaustavilo najzagrijanije obožavatelje, željne moćnih bitaka i pustolovina, koji su se sljedećih pola sata u blatu plastičnim čekićima borili protiv napuhanih jednoroga i klicali ratne poklike protiv boga kiše. (t: David)
Na maloj pozornici nastupili su švicarski melodic power metalci Elferya, koje smo u podnevnim satima već mogli čuti na press parkiradištu, gdje su uz akustičnu probu priredili zaista simpatičan nastup. Nastup im je donekle pokvario ozbiljan pljusak, što je očito bilo i uzrok nekih tehničkih problema sa zvukom. Ističe se pjevačica, koja se iskazala dobrim rasponom između visokih tonova i growla. Simpatičan dodatak je i violinistica, koja dobro nadopunjuje odsvirane skladbe. Jedan od rijetkih bendova koji rado surađuju s fotografima, jer su simpatično pozirali tijekom nastupa, a treba pohvaliti i njihovu darežljivost, jer su među rijetkima koji su tijekom nastupa među publiku podijelili nešto majica, CD-ova i drugih dobrota. Pohvale za pozitivan pristup i dobru scensku energiju. (t: Klemen)
Elferya su u kiši malu pozornicu prepustile njemačkim progressive rockerima Cryptex, koji s metalom zapravo nemaju previše veze. Unatoč tome bili su dobrodošlo osvježenje dana na manjoj pozornici. Žanrovski dosta variraju, jer im je odsvirani repertoar oscilirao između progressivea, klasičnog rocka i na trenutke čak dašaka dobrih starih Lynard Skynard uz klavirsku pratnju pjevača Simona Moskona. Nastup vrijedan pohvale, jer im unatoč vremenu energije nije nedostajalo i pred pozornicu su privukli poprilično znatiželjnika koji su odlazili s plaže. (t: Klemen)
Za njima su nastupili islandski Vikinzi Skálmöld, koji su poslužili kao idealna glazbena pratnja prirodnim pojavama nad festivalskim prostorom, jer su se islandske ratne himne divno uklopile u sukob Thora i Freyra među oblacima. Bend blista u višeglasnim pripjevima kojima se pridružuje i bubnjar, a njihova mješavina viking i folk metala zvuči vrlo osvježavajuće. Na kraju ih je publika nagradila pljeskanjem karakterističnim za islandske navijače na nedavnom europskom prvenstvu u nogometu, a Skálmöld su se vidno zadovoljni, s osmijehom na licu, zahvalili svima koji su unatoč kiši izdržali pod pozornicom – nije nas bilo malo. (t: David)
Ratne himne Gloryhammer i Skálmöld očito su djelovale, jer se pred nastup Cattle Decapitation na nebu ponovno pojavilo sunce. Amerikanci su u Tolminu posljednji put odušešili na drugoj pozornici 2012., a prošle i pretprošle godine bili su prisiljeni otkazati nastup. Bend koji spada u krajnji ekstrem tehničkog metala doista je dobro uigran, što je najvidljivije u kratkim tišinama između prijelaza koji su tempirani na stotinku sekunde, no nažalost, ovaj put im je malo smetao zvuk pa je cjelina bila pomalo nerazgovijetna. Odlično se čuo monstruozan vokal Travisa Ryana, no nažalost je tehnički death metal najosjetljiviji na nesavršene zvučne uvjete. To naravno nije smetalo njihovim obožavateljima pod pozornicom, koji su si dodavali odrezanu glavu, moshali i ričali iz petnih žila. (t: David)
Između Cattle Decapitation i Insomnium skoknuli smo do manje pozornice na death metalce iz Kranja, Penitenziagite. Prilično solidan nastup, no veći dojam četveročlana postava ipak nije ostavila. Većina ljudi već je bila pred glavnom pozornicom, ali je ipak Slovence pogledao poprilično velik broj ljudi. (t: Klemen)
Na glavnoj pozornici, kao kontrast ekstremnom death metalu, svoju nježniju, melodičniju varijantu predstavili su finski Insomnium, koji su nakon izdavanja svojeg remek-djela Shadows of the Dying Sun silno dobili na prepoznatljivosti. Bend je prošle godine trebao nastupiti u Ljubljani, ali su bili prisiljeni otkazati cijelu turneju, a trenutno pripremaju konceptualni album Winter’s Gate, koji izlazi 23. rujna i sastoji se od samo jedne duge skladbe. Vjerojatno je to bio i razlog zašto nam nisu poslužili ni minutom novog materijala, ali odsvirali su nam svoje najveće hitove i svi prisutni bili smo potpuno zaneseni. Insomnium iz godine u godinu sve više rastu i možemo samo poželjeti što skoriji ponovni susret s melankoličnim Fincima. (t: David)
Između nastupa Insomnium i Arkone na glavnoj pozornici pogledali smo na manjoj još doom/gothic metalce Weeping silence. Sedmeročlana postava, koja na trenutke podsjeća na Within Temptation, nije poslužila nikakvim iskoracima. Najviše očito ulažu u svoju pjevačicu Diane Camenzuli, koja pozitivno iznenađuje svojim opernim vokalom. Drugi pjevač Dario Pace Taliana nažalost nije ostavio nikakav poseban dojam. Kao ni prateći sastav. Možda se ističe još bubnjar Angelo Zammit, a inače o nastupu nema puno toga za reći. Ali su očito sa sobom iz daleke Malte doveli poprilično oduševljenika, koji su svoju nacionalnost oduševljeno iskazivali u prvom redu zastavom.
Pozornicu su zatim zauzeli ruski pagani Arkona, koji su kod nas vrlo popularni, što je bilo očito već na ulazu do glavne pozornice, gdje je gužva bila doista ogromna. Prostor je bio nabijen i brojna masa ljudi veselo je rajala u slavenskim ritmovima i melodijama. Od kolega sam čuo da im zvuk nije bio baš najbolji, meni se činilo da je sve u redu, jer je vjerojatno činjenica gdje si stajao puno utjecala na to kakav si zvuk dobio. Masha je svojim izuzetno karizmatičnim nastupom stalno podizala energiju i prisutni smo se osjećali kao jedna golema slavenska obitelj. Izuzetno kvalitetan nastup prošao je u tren oka i Arkonu ću vjerojatno još kada s veseljem pogledati. (t: David)
Nakon nastupa Rusa Arkone pozornicu je preuzeo izuzetno zanimljiv reggae/punk/metal sastav Skindred. Nastupili su već prošle godine i očito toliko oduševili publiku da im je organizator namijenio termin među vrhuncima večeri na glavnoj pozornici. Izuzetno zanimljiva kombinacija svega mogućeg, moglo bi se reći, jer sežu doista od rocka, metala, reggaea i punk glazbe. Usput sve to odlično kombiniraju i s elektronikom koju među komade ubacuje njihov DJ Dan Sturgges. Svoj nastup odlično začine scenskom energijom, u kojoj nijedan član ne odskače. Glavna je uloga jasno namijenjena pjevaču Benjiju Webbeu, koji vlada komunikacijom s publikom. Za vrijeme njihova nastupa glavni je prostor već bio poprilično pun. A publika je bila dobro posluživana. Svakako su nastup među vrhuncima večeri zaslužili i nadamo se da ih ne vidimo zadnji put. Iako možda ne odgovaraju najbolje opisu metala. Doista sve pohvale. (t: Klemen)
Prije odlaska na malu pozornicu uspjelo mi je ostati na dobroj polovici koncerta reggae metalaca Skindred, koji su prošle godine nastupili u ranijim popodnevnim satima. Zbog odličnih reakcija zaslužili su mjesto prvog headlinera na glavnoj pozornici i, ako sam iskren, bilo mi je doista teško krenuti, jer je nastup bio među najboljima do tada. Nadao sam se da neću požaliti zbog odluke, a kad sam se probio do druge pozornice, osmijeh mi se na licu još više raširio. Melechesh su nas svojom unikatnom mješavinom thrash, black i death metala s jakim utjecajem sumerske kulture ponovno oduševili. Oduševio je i session bubnjar, Slovenac Simon Škrlec, koji je materijal odsvirao doista besprijekorno i bez ikakvih se problema nosi s bubnjarskim čudovištima koja su sjedila na njegovoj stolici pred njim. Melechesh su uživo konstantno na vrlo visokoj razini i očekujem da će bend nastaviti rasti i dobivati na prepoznatljivosti – isto želim i Simonu. (t: David)
Na glavnoj pozornici došlo je vrijeme za rat. Marduk su svojim blitzkriegom okupirali glavnu pozornicu i festivalski prostor pretvorili u golemo bojište. Švedi koriste black metal kao podlogu za prikaz toga kako rat izgleda u svojim najsirovijim i najbrutalnijim vidovima. Bubnjevi su se pretvorili u strojnice, gitare u bombardere, a bas nas je odvukao u uske, blatnjave ratne rovove. Mortuus je u odličnoj formi i njegov je vokal jednostavno strašan. Invazija je završila opustošenjem glavne pozornice. Definitivno su ostavili dobar dojam, jer je prostor bio pun i dobili su doista dug aplauz, a njihova interpretacija black metala izuzetno je fascinantna i toplo je preporučujem svima. (t: David)
Drugi dan na maloj pozornici zaključili su srpski black metalci The Stone. Zbog kasnog sata i iscrpljenosti većine black metal obožavatelja nakon devastacije koju je izazvao Marduk prostor je bio malo manje pun nego što bi Srbi zaslužili, jer su svoje odsvirali na vrlo visokoj razini. Zvuk nije bio savršen, a pretjerana glasnoća nekako je još više pojačala osjećaj boli koji su glazbenici i maskirani vokalist prikazali na pozornici. Mračan i bolan završetak drugog dana – black metal je razorio Tolmin, noć nas je primila u svoj hladni, mračni zagrljaj i svi smo se vratili u svoja sigurna utočišta, iščekujući jutarnju zoru i optimizam novog dana. (t: David)
tekst: David Bordon & Klemen Udovč
Galerija slika
